Hrvatska glazbom pozdravila Europu

U osobito važnim prigodama protokolarna je obveza da se na početku programa izvodi himna. Dakako da je ta protokolarna obveza odredila i početak svečanog koncerta u povodu početka hrvatskog predsjedanja Vijećem EU, održana u HNK-u u Zagrebu 9. siječnja.

Na svečanom koncertu nastupili su Orkestar i Zbor zagrebačke Opere HNK pod ravnanjem dirigenta Ivana Repušića te solisti / Snimio Josip Regović / PIXSELL / EU2020HR

Činjenica da je prigoda zahtijevala izvođenje dviju himni, himne Republike Hrvatske Lijepa naša i himne Europske Unije Oda radosti, dobila je u konkretnom prostoru, povijesno značajnom zdanju, za hrvatsku kulturu središnjem hramu izvedbenih umjetnosti i vizualno jednom od najljepših ambijenata u Hrvatskoj, i to pred uglednom publikom okupljene političke elite i odabranih uzvanika, nedvojbeno dodatni predznak iznimnosti. Jer, riječ je o dvjema himnama čiji pjesnički sadržaji koji su inspirirali skladatelje, stihovi Antuna Mihanovića ispjevani 1835. i stihovi ode kojom je Friedrich Schiller 1785. pjevao Radosti, a koje su uglazbili Josip Runjanin i Ludwig van Beethoven, mnogo prije bilo čije odluke da ta uglazbljenja postanu važnim društvenim i političkim simbolima, nose važne poruke. Divljenje i ljubav prema domovini i ideali bratstva i ujedinjenosti čovječanstva poruke su o kojima je svaki nazočni slušatelj, stojeći u stavu mirno u svečanom trenutku u povodu preuzimanja polugodišnje časti i obveza najmlađe članice EU, u sedmoj godini hrvatskog članstva i uoči 30. obljetnice uvođenja demokracije, mogao, štoviše trebao, razmišljati. Riječi predsjednika Hrvatske vlade Andreja Plenkovića u tom su kontekstu djelovale nadasve mudro jer je u kratkom obraćanju tek pozdravio nazočne uglednike osvrnuvši se na „mladost“ hrvatskog članstva u europskom zajedništvu i već ukazanu povjerenju za predsjedanje. Ponovio je jednu od aktualnih maksima sadržanu u formulaciji kako se teži „snažnoj Europi u svijetu punom izazova“.

Solisti Valentina Fijačko Kobić, Dubravka Šeparović Mušović, Tomislav Mužek,
Luciano Batinić i dirigent Ivan Repušić

Doista, okupljeni politički predstavnici zaduženi za brigu o dobrobiti građana kojima je kontinent Europa zajednička domovina, a suočeni s globalnom svjetskom situacijom punom (nemilih) izazova, imali su u hrvatskoj kući umjetnosti simbolički i realno mogućnost za trenutak promišljanja o pjesničkim porukama davnih predaka. Poželjevši nazočnima ugodan koncert prepustio je hrvatski premijer pozornicu glazbi i glazbenicima.

Čast sudjelovanja u svečanom koncertu pripala je Orkestru i Zboru zagrebačke Opere HNK-a u Zagrebu i biranim solistima, sopranistici Valentini Fijačko Kobić, mezzosopranistici Dubravki Šeparović Mušović, tenoru Tomislavu Mužeku, baritonu Ljubomiru Puškariću i basu Lucianu Batiniću, a izvedbama je ravnao danas najugledniji hrvatski dirigent Ivan Repušić. Valja navesti da je bilo predviđeno i sudjelovanje sopranistice Ivane Lazar, koja je nažalost zbog bolesti morala otkazati nastup. Zbor Opere HNK-a za izvedbe je pripremio zborovođa Luka Vukšić.

Nije prigoda za razglabanje o moćima i sposobnostima djelovanja glazbe na osjećaje i um slušatelja, ali je svakako prigoda za isticanje nekih od elemenata kojima je moguće istaknuti opravdanost izbora navedenih izvođača kao i programa kojim je Hrvatska pozdravila uvažene goste. Naime, klasična se glazba često naziva i „ozbiljnom“, ali taj pridjev valja shvatiti ponajprije kao nužnost ozbiljna studija i trajna rada želi li se biti konkurentan u odabranoj profesiji. Osim toga, ta ozbiljna glazba može biti vedra, razigrana i poticajna. Potvrdila je to živost Mozartove Uvertire operi Figarov pir kao i veselje i duhovitost Završnog kola iz Gotovčeve opere Ero s onoga svijeta. Jednako su tako intelektualno i emocionalno poticajne bile odabrane arije iz Gounodove opere Faust, Dvořákove Rusalke i Wagnerova Lohengrina, a usrdna molitva Strogi oče na nebesi iz opere Porin Lisinskog, dirljiva Oda zemlji iz opere Mila Gojsalića Gotovca i oproštajna Romanca Zrinjskog iz opere Nikola Šubić Zrinjski velikana Zajca mogle su uvjeriti u sraslost hrvatske glazbene baštine u kontekst vrijedne europske glazbe. Dakako, zbor Va pensiero iz Verdijeva Nabucca kao nositelj poruke o vječnoj težnji za slobodom, te napose cjelina završnog vokalno-instrumentalnog stavka Beethovenove Devete simfonije s antologijskom Odom radosti uključeni su u program s uvijek važnom idejom o glazbi kao nositeljici jednako estetskog užitka kao i duhovnog i duševnog obogaćenja.

Hrvatski operni pjevači životopisima potvrđuju međunarodni ugled koji glazbenici iz Hrvatske tradicionalno ostvaruju na svjetskoj razini, a njihove su interpretacije i ovaj put pokazale da je riječ o pjevačima čije su izvođačke sposobnosti doista velike. Hrvatska glazbena kultura, ovom prigodom svjedočena djelima Lisinskog, Zajca i Gotovca te pjevanjem vrhunskih opernih umjetnika, pokazala je da se imamo čime i kime ponositi. Kako je koncert prenosila Hrvatska radiotelevizija, najšira se javnost mogla uvjeriti u visoku razinu interpretacija svih sudionika, koje je pouzdano vodio maestro Ivan Repušić. Zvijezde operne umjetnosti sjajno su posvjedočile hrvatsku (glazbenu) kulturu pozdravivši Europu i svijet umjetničkim i humanističkim porukama.