Znameniti Kotorski misal

U Zagrebu je 23. listopada 2019. u prostorima Družbe Braća Hrvatskoga zmaja predstavljen pretisak Kotorskog misala sv. Jakova od Lođe, znamenite liturgijske knjige iz prve polovice 12. stoljeća, velikoga dobra hrvatske katoličke tradicije i jedne od najvažnijih knjiga nastalih na području današnje Crne Gore. Knjiga je prvo bila predstavljena u kotorskoj katedrali, a onda na još nekim mjestima.

Izd. Hrvatsko nacionalno vijeće Crne Gore, Tivat, Boka, Podgorica, 2019.

Misal je, kao što je poznato, katolička liturgijska knjiga u kojoj se nalaze molitve, čitanja, pjevanja i rubrike, dakle sve ono potrebno za odvijanje liturgijskoga čina koji zovemo misa (crkvenolatinski missa). Sve do 9. ili do 10. stoljeća nije postojala takva jedinstvena knjiga, nego su za misne dijelove postojale posebne knjižice: sakramentar, lekcionar, antifonar, gradual i druge. Knjiga koja je sve te prijašnje objedinila nazivala se Missale plenum ili Missale plenarium. Njome su se u početku služili samo redovnici, a od 13. stoljeća i drugi kler: posebno je taj misal po svijetu raznio pokretljivi franjevački red. Osobit je ugled imao misal oblikovan u Rimu (Missale Romanum, Rimski misal). Njegovo je službeno izdanje izašlo 1570, ali se u mnogim katoličkim zemljama upotrebljavao i znatno ranije i pomogao da se katolička misna liturgija ujednači. Taj je misal povremeno malo mijenjan i zadnju službenu inačicu odobrio je papa Pavao VI. 1969. Neke vjerske zajednice i crkveni redovi mogli su iznimno upotrebljavati svoj misal (npr. ambrozijanski, dominikanski, kartuzijanski itd.).

Europska tradicija bogata je prelijepim rukopisnim misalima, a neke od njih upotrebljavala je hrvatska katolička zajednica, npr. Missale plenarium iz 11. stoljeća pisan beneventanom u Dalmaciji (danas se čuva u Zagrebu), misal pisan karolinom u 12. stoljeću u Splitu, Missale Zagrabiense biskupa Augustina Kažotića (gotica, između 1323. i 1326) itd. Hrvatska se kultura osobito ponosi misalima pisanima glagoljicom, npr. Misalom kneza Novaka iz 1368. (danas u Beču) ili Hrvojevim misalom (1403/4, danas u Istanbulu). Treba upozoriti da je i najstarija hrvatska tiskana knjiga misal – Misal po zakonu rimskoga dvora iz 1483. Naravno, s pojavom tiska posvuda po katoličkom svijetu tiskani su i misali, neki među njima iznimne su kulturne važnosti i ljepote.

Prvorazredni spomenik kulture

Važno je razumjeti da misali, pisani i tiskani, nisu samo liturgijski spomenici, iako su u prvom redu to, nego imaju šire kulturološko i društveno značenje jer mnogo govore o sredini u kojoj su napisani/otisnuti, ali i o sredini/sredinama u kojima su bili u uporabi, koje su bile naručitelji.

Kotorski misal ili Misal svetoga Jakova od Lođe pisan je beneventanom potkraj 12. stoljeća negdje u južnoj Italiji, možda u Bariju, a namijenjen je katoličkoj zajednici u Kotoru i pripada najstarijim i najvrednijima sačuvanim misalima upotrebljavanima u hrvatskoj katoličkoj tradiciji. Ujedno je to jedna od najvažnijih knjiga upotrebljavanih na području današnje Crne Gore. Danas se čuva u Berlinu u Državnom arhivu.

Misal ima 348 stranica, pisan je beneventanom, dakle posebnim tipom srednjovjekovnoga latiničnoga pisma koje je dobilo ime po južnotalijanskoj pokrajini Benevento i koje je pismo zapravo oblikovano u Monte Cassinu i bilo osobito često u uporabi od druge polovice 8. do početka 15. stoljeća. Vrhunac je doživjelo u 12. stoljeću, upravo u vrijeme kada je napisan Kotorski misal. Beneventana je u početku bila oblo, a poslije sve više uglato pismo i odlikuje je dekorativnost koja nije bila na štetu čitljivosti, ali je ipak bila slabije čitljiva od nekih pisama koja su je istisnula.

Kotorska je katolička zajednica dakle naručila da se za njezine potrebe napiše lijepi ugledan misal i već to govori mnogo o materijalnim mogućnostima i kulturnoj razini te zajednice. Na početku Misala nalazi se slika svetoga Tripuna, kotorskoga zaštitnika. Misal je po tipu benediktinski (to se vidi po slavljenju svetoga Benedikta, svete Skolastike, po misi za opata i po drugim elementima) pa je izrečena pretpostavka da je prvobitno namijenjen benediktinskom samostanu svetoga Mihaila na Prevlaci, ali to što je Misal benediktinski uopće ne znači da nije možda naručen za kotorsku katedralu. Kao i svaka važna stara knjiga i ovaj Misal stavlja pred znanstvenike brojne zagonetke i objava fototipskoga izdanja pomoći će da se više znanstvenika uključi u rješavanje tih zagonetki.

Misal je knjiga koja se svakodnevno rabi. S obzirom na to da je u Kotoru bio u uporabi stoljećima, i da se vjerojatno upotrebljavao u više kotorskih crkava, ostali su tragovi te uporabe koji govore o kotorskom stanovništvu, o imenima, kadšto i o zanimanjima Kotorana i Tivćana, a nude i druge podatke. Na njegovu su kalendaru nalaze dragocjene bilješke, npr. ona naknadno unijeta o smrti blažene Ozane Kotorske ili ona, donekle zagonetna, o misama zadušnicama naručenim za Bertrama, „viteza kralja Roberta“, dakle nekoga suradnika kralja Karla Roberta Anžuvinca (1288/1291–1342), koji je očito u Kotoru obavljao neki posao ili vršio neku dužnost. Već je uočeno da se u bilješkama spominju 143 imena i da ih je mnogo slavenskoga podrijetla, koja su očito pripadala kotorskim katolicima (Tripun, Bratoslav, Desislava…).

Iz svega rečenoga jasno je da je Kotorski misal važan spomenik crkvene i opće kulture hrvatskih katolika i prvorazredan spomenik kulture na prostorima današnje Crne Gore. Fototipsko izdanje omogućit će, kao što sam već spomenuo, mnoga istraživanja, od kojih razložno očekujemo bogate spoznaje koje se tiču života i kulturnoga nasljeđa katoličkih Hrvata i današnjih crnogorskih prostora. Ta se istraživanja i ti rezultati nipošto neće ticati samo crkvenosti i liturgije, nego će nas uvijek iznova iznenađivati raznolikošću i brojnošću.

Da bi se ostvarilo ovakvo izdanje, uvijek je potrebno da netko uloži poseban napor i znanje. To je u ovoj prilici učinila češka filologinja Lenka Blechová Čelebić. Ona je napravila paleografsku i biblicističku analizu te napisala odličan predgovor na kojem će se temeljiti sva buduća istraživanja te znamenite knjige. U prvom dijelu predgovora govori o rimskom misalu uopće, o njegovoj funkciji kao liturgijske knjige, o njegovoj povijesti od pape Grgura Velikoga, preko Tridentskoga koncila, do onoga misala Kurije koji je postao obvezan za cijelu crkvu (plenarni) pa sve do suvremenih nam promjena 1970, 2002. i 2008.

Novo čitanje dokumenata

Drugi odjeljak predgovora zove se Kotor: pitanje sufraganstva, tj. crkvena se kotorska povijest prati preko dokumenata koji govore o tome kojem je nadbiskupu u kojem vremenu kotorski biskup podređen: dubrovačkom, barskom ili barijskom u južnoj Italiji. U 12. stoljeću, kada nastaje misal o kojem govorimo, kotorski je biskup sugfragan barijskomu nadbiskupu.

Treći se odjeljak zove Rimska obedijencija, govori o onoj ključnoj godini 1054. kada se kršćanska crkva razdvojila na istočnu i zapadnu i pokazuje se da je Kotor pripao zapadnom patrijarhatu. Posebno to svjedoči Pontifikalna knjiga koja se sastoji od Pontifikala i Lekcionara, a dao ju je izraditi kotorski biskup

Grimoald, potkraj 11. ili početkom 12. stoljeća. Danas se knjiga čuva u Sankt Peterburgu i ona je, kaže Lenka Blechová, najstariji poznati obrazac zapadne liturgije i liturgijskoga pjevanja na istočnoj jadranskoj obali, svjedoči o posebnim vezama između Kotora i Barija i dodatno osvjetljuje nastanak Kotorskoga misala.

Završni dio predgovora posvećen je samom Misalu, pitanjima gdje je nastao i gdje se upotrebljavao. Autorica postanak povezuje s Barijem, a upotrebljavati se mogao, kao što sam već rekao, i u benediktinskom samostanu na Prevlaci i, poslije, u Kotoru u crkvi sv. Jakova.

Dobili smo knjigu koja bitno obogaćuje naše spoznaje o hrvatskoj katoličkoj duhovnosti i staroj liturgijskoj tradiciji i to je knjiga za jačanje samopouzdanja i ponosa svih kulturnih Hrvata, posebice male hrvatske zajednice u Crnoj Gori.