Vitez hrvatske bašćine

Osamdeseta obljetnica rođenja Dubravka Horvatića obilježena je 22. studenoga u Društvu hrvatskih književnika uz sudjelovanje Božidara Petrača, Ivana Rogića Nehajeva i dramskoga umjetnika Hrvoja Zalara – DHK se time odužio jednom od najplodnijih suvremenih hrvatskih književnika, čiji opus od pedesetak knjiga još čeka na podrobnije istraživanje. Valja istaknuti da je u Maloj knjižnici DHK 2016. izišla knjiga autorovih izabranih pjesama Bašćina (urednik Božidar Petrač), koja obuhvaća autorovih desetak zbirki, a iz izbora se jasno vidi Horvatićev pjesnički put od razlogovca s pojmovnim i apstraktnim pismom do življih pjesama, sličnih krugovaškom svjetonazoru. Premda su mnogi politikanti uzalud nastojali zasjeniti plodan književni rad Horvatića, zbog njegovih političkih stavova (kojima je ostao vjeran od Hrvatskog proljeća do smrti), Horvatić ostaje nezaobilazna figura u književnosti za djecu i za odrasle, u poeziji, prozi, esejistici, putopisu i kritici.

Dubravko Horvatić bio je velik pisac i hrabar čovjek

Dubravko Horvatić jedan je od rijetkih pisaca koji je domoljublje ugradio u osobni život, u novinarstvo i u književnost. Za vrijeme Hrvatskog proljeća bio je zabranjivan (novela Vruća listopadska noć osuđena je od strane režima), a na ledu je bio i stoga što mu je otac bio domobranski časnik i sudac. Do 1990. Horvatić radi kao slobodni umjetnik, od iste je godine urednik u Nakladnom zavodu Matice hrvatske, potom je godinu dana potpredsjednik MH, a 1995–1998. urednik je tjednika Hrvatsko slovo, u kojem se zalaže za angažirano, domoljubno novinarstvo. Dobitnik je brojnih nagrada, a djela su mu prevedena na dvadesetak jezika.

U književnosti za odrasle ostao je poznatiji kao pjesnik negoli kao prozaik. Božidar Petrač, priređivač autorovih izabranih pjesama, zapaža kako je autor u poeziji trajno odan mitsko-povijesnim temama i pomno izabranoj leksičko-sintaktičkoj artikulaciji opsesivnih slika rata i kolektivne ljudske tragedije. Kritika će se zacijelo tek posvetiti podrobnijim analizama njegove proze (npr. knjigama novela Dar Gospodara Tame, Olovna dolina), njegovim dramama i drugim djelima. Horvatić svakako zaslužuje dodatne analize, jer se i sam nesebično posvetio mnogim piscima, kao urednik njihovih knjiga, izabranih djela i kao autor više antologija.

Horvatić nije bio novopečeni domoljub – domoljublje je u njegovoj biografiji, u novinskim člancima, u njegovoj sudbini, a osobito živopisno u knjigama za djecu i mlade, prožetima poviješću, junacima, usmenim predajama i pučkim legendama, često s robinhudovskom borbom junaka za potlačeni narod. Grički top (knjiga o postanku naselja, imena, o ratnim junacima i junakinjama), knjiga Junačina Mijat Tomić (o povijesnom junaku i njegovim hajducima koji idu u boj za narod, protkana turcizmima poput raja, jatagan, jarani, korbač) i druge knjige pokazuju Horvatićev književno-sentimentalni odnos prema povijesti, bez patetike i reklamerstva, njegovu ljubav prema mladima koje je htio povijesnim temama podučiti i zabaviti.

Dopustit ću si u ovom osvrtu i neke osobne uspomene. Kao mlada započela sam s književnim i kazališnim kritikama upravo u Hrvatskom slovu – Horvatić mi je otvorio vrata u spisateljski svijet, premda o politici nisam objavila ni slova. Sjećam ga se i kao novinarka dok sam ga intervjuirala, a osobito mi je u pamćenju ostao razgovor godine 2000, kada je iznenada izbačen iz lektire. Sjećam se Dodovih tužnih očiju i britka jezika – nije se libio spomenuti nemila mu imena, pa ni Stipu Mesića. Tekst je objavljen u Večernjaku, a na njega je oštro reagirao Vladin ured.

Pitam se, koliko je u nas takvih pisaca koji imaju tri istaknute osobine – pregršt književne mašte, oštro novinarsko pero i britak jezik?

Veoma malo, i ma koliko tko volio Doda ili ne, ne može mu osporiti da je bio velik pisac i hrabar čovjek, stavljajući i sebe na vjetrometinu napada. A najveće je njegovo domoljublje u spomenutim knjigama za djecu – ono je ispunjeno znanjem, imaginacijom, entuzijazmom i toplinom. I to je autorova najbolja samoobrana od mnogih grlatih napadača čije je „nevrijeme“ riječi pomelo vrijeme.