Uvučeni u film

Biografski sportski film Izazivač LeMans 66 redatelja Jamesa Mangolda prema scenariju braće Butterworth, Jeza i John-Henryja te Jasona Kellera rekonstruira težnju automobilske tvrtke Ford da na važnoj francuskoj utrci 24 sata Le Mansa prekine višegodišnju dominaciju talijanskoga Ferrarija u prvoj polovici 1960-ih. Djela s temom automobilskih utrka nastajala su na samim počecima filma – primjerice Utrka (George Melford, 1916) – a utrku o kojoj je riječ obradio je film Le Mans (Lee H. Katzin, 1971). Za realizaciju pak ovogodišnjega ostvarenja zasigurno je referentan tržišni i kreativni uspjeh Utrke života (Ron Howard, 2013) o rivalstvu dvojice vozača formule 1, Jamesa Hunta i Nikija Laude. Podjednako, dosezi Jamesa Mangolda u superherojskim Wolverine (2013) i pogotovo Logan (2017) omogućili su tomu filmašu da preuzme redateljsku dužnost u Izazivaču LeMans 66.

Središnji likovi u opreci su s korporativnim mentalitetom autoindustrije

Mangold je, osim nezavisnoga prvijenca Gladni ljubavi / Težina (1995), izrazito sklon redefiniranju žanrovskih modela. Primjerice, kriminalistički neonoar u Cop Land (1997), psihološka drama u Prekinuta mladost (1999), biografski glazbeni film u Hod po rubu (2005) ili vestern U 3 i 10 za Yumu (2007) kvalitetni su primjeri variranja žanrovskih obrazaca. Mangold je sklon i preklapanju žanrova, pa u Kate i Leopold (2001) prožima romantičnu komediju s fantastičnim, dok se u već navedenim superherojskim odnosi prema japanskom akcijskom filmu u Wolverine, a prema vesternu u Loganu. I premda nije bio prvi izbor za redatelja Izazivača LeMans 66 – spominjali su se Michael Mann i Joseph Kosinski – taj film nedvojbeno nosi Mangoldov autorski pečat.

Središnji su likovi ovoga filma dizajner automobila Carroll Shelby (izvrsni Matt Damon) i neprilagođeni vozač Ken Miles (izvanredni Christian Bale), koji za Ford izrade model GT40 i omoguće pobjedu nad Ferrarijem na utrci u LeMansu. No iako i izvorni naslov filma Ford v. Ferrari upućuje na suprotstavljenost dviju važnih automobilskih tvrtki, opreka je zapravo središnjih likova i njihovih suradnika s korporativnim mentalitetom u Fordu. Jer dok je sam vlasnik Henry Ford II. (Tracy Letts) ambivalentan, a potpredsjednik Lee Iacocca (Jon Bernthal) sklon protagonistima, drugi potpredsjednik Leo Beebe (Josh Lucas) izrazito opstruira njihove namjere i naposljetku se pokazuje antagonistom. Ne treba zaboraviti ni da je Miles obiteljski čovjek, žena Mollie (Caitriona Balfe) i sin Peter (Noah Jupe) su mu važna potpora, pa u filmu svjedočimo ne samo napetim utrkama, profesionalizmu, dramskim suprotnostima ili prijateljstvu središnjih likova nego i obiteljskim odnosima visokih vrijednosti.

Precizna karakterizacija likova, životni dijalozi, zaplet bez propusta te društveni i sportski kontekst razdoblja oznake su scenarija pa samim time i vrstan predložak za redateljsku nadgradnju, koja je – nema nikakve sumnje – vrhunska. Iako film traje dva i pol sata, opažamo da nema suvišnih scena. Dapače, svaka je od njih pomno raskadrirana i čini se da je izbor planova izrazito primjeren. Izvrsna filmska fotografija, dinamična montaža i svakako evokativni produkcijski dizajn, kao i glazba koja postaje dijelom dramaturgije, sastavnice su koje kvalitetu filma izdižu još više, a žarište gledateljeve percepcije svakako su glumačka tumačenja – i ne tek središnjih likova. Pridružimo li već navedenim glumcima i Roya McKinnona kao Shelbyjeva mehaničara Phila, jasno je da je svaki od njih ne samo ispunio zamisli autora nego ih i nadogradio, a to se najviše odnosi upravo na Damona i Balea, čije su izvedbe sjajne, pogotovo Baleova. Raspon je mehanizama kojima tumače likove širok, iako se Damon doimlje suzdržanijim, a Bale tek nešto više eksplicitnim, međuigra dojmljiva, a odnosi s drugim glumcima uz nužno poštovanje. No među najvećim je dosezima filma Mangoldova sposobnost da likovima, radnji, kontekstu i razdoblju pridoda i emocionalni intenzitet kojim gledatelja s lakoćom uvlači u unutarfilmska zbivanja pa se Izazivač LeMans 66 gleda, osjeća i promišlja i za vrijeme projekcije, ali i nakon nje. Sasvim je jasno da je posrijedi odličan film, sjajno žanrovsko djelo koje Jamesa Mangolda potvrđuje kao ugledna američkoga filmskoga autora.