Sonnyboy iz Stubičke Slatine

Četrnaestog je studenog na prvom programu Hrvatske radiotelevizije premijerno prikazan polusatni film Sonnyboy iz Stubičke Slatine, koji potpisuje autor Aleksej Gottardi Povlovsky. U tom su zanimljivom dokumentarcu prikazani život i djelovanje usnog harmonikaša Krešimira Oremuša, izvrsnog instrumentalista i interpreta bluesa, koji iz više razloga zaslužuje da bude spomenut i u ovoj rubrici. Krešu Oremuša (1963) upoznao sam nakon jednog koncerta jazza i bluesa održana davno u starom dvorcu Oršić pokraj Stubice. Odmah smo naš pokojni usni harmonikaš Branko Kralj i moja malenkost uočili taj za interpretaciju bluesa izniman talent, i odlučili ga pozvati da sudjeluje u programu Zagrebačke proljetne revije jazza održane u Hrvatskom glazbenom zavodu 1999. Tim je nastupom Oremuš već tada demonstrirao svoju izrađenu vještinu tog ne baš često korištena instrumenta, kao i svoj neprijeporan talent s profiliranim glazbenim smislom za izvođenje bluesa.

Krešo Oremuš i usna harmonika

Krešo Oremuš usnu harmoniku svira od ranog djetinjstva. Temeljno je obrazovanje stekao u Igrišću i Oroslavlju da bi nakon toga postao educirani kovinotokar. U počecima pomalo lavirajući stilski, i surađujući i s glazbenicima drukčijih glazbenih sfera, poslušao je ipak svoja temeljna stilska opredjeljenja, u kojima je blues zauzimao središnje mjesto. U tom stilu ostvaruje i svoje prve diskografske korake s pjevačicom Valerijom Nikolovskom (Open i Bright Side Of The Blues), a od domaćih diskografskih izdanja vrijedi u ovom za Oremuša početnom razdoblju izdvojiti ostvarenja s domaćim sastavima: Mungos Brothers Blues Band, New Swing Orchestra i River Boat Blues Band. Mnogo bogatiju i svakako relevantniju listu nastupa Oremuš može nabrojiti u dosadašnjim inozemnim suradnjama, u kojima je nastupao s interpretima blues-legendi kao što su Wes Mackey, LZ Love, Lightnin’ Red, Zakia Hooker, kći legendarnog bluzera Johna Leeja Hookera, Jeff Jensen, Lisa Doby, sve predstavnici blues-scene Sjedinjenih Država, a tomu valja pridodati i mnogobrojnu suradnju s interpretima blues-scene europskih država; primjerice s austrijskim Frankom Folgmanom, njemačkim pjevačem Raymondom Frickom, engleskim Climax Blues Bandom ili s argentinskim Bozas, njemačkim Red Gumbo i australskim Fiona Boyes. Svemu dosadašnjem valja pridodati nastupe s Big bandom Hrvatske radiotelevizije u programu Night Of The Blues na koncertima u Maloj dvorani KD Lisinski te na festivalima Avantgard Jazz u Rovinju i Lent u Mariboru.

Godine 2009, a to vrijedi zabilježiti, Oremuš je s LZ Love iz Chicaga i Lightnin’ Redom iz Teksasa u sklopu sastava International Blues Family snimio zapažen album Dancing With The Blues. Krešo Oremuš, za kojeg je veliki prijatelj Hrvatske američki blues-gitarist i pjevač Philadelphia Jerry Ricks izjavio „da je on jedini koji može nastupiti u bilo kojem američkom blues-sastavu“, a mi dodajemo da imenu Kreše Oremuša, iznimno nadarena umjetnika na usnoj harmonici iz Stubičke Slatine, možemo u interpretaciji bluesa za sada dodati još samo zagrebačkoga blues-gitarista Vedrana Žanka, zaključujući jamačno ne i zadnji tekst o našim interpretima za jazz toliko važne autentične američke glazbene pojave kao što je blues.