Nagrađeni i – oni drugi

Svake godine na isti datum odlazim u zagrebačko Hrvatsko narodno kazalište da bih gledala glumce, operne pjevače i plesne umjetnike kako dobivaju ili ne dobivaju Nagradu hrvatskog glumišta (koju su 1992. utemeljili Hrvatsko društvo dramskih umjetnika, HRT i Večernji list d. o. o.). Taj datum je 24. studenog i predstavlja sjećanje na jednu burnu kazališnu večer godine 1860, kada se skupina mladih gledatelja pobunila protiv njemačkoga jezika na hrvatskoj pozornici, o čemu vrlo iscrpno piše teatrolog Boris Senker u tekstu Glasna publika (ogledi o hrvatskoj drami i kazalištu S obiju strana rampe, Leykam Int., 2019). Dakako, ne slažem se uvijek s nominacijama, pa dakako ni s nagradama, ali sam svjesna da sve ovisi o berbi i beračima, odnosno o ponuđenim predstavama (sezona 2018/19) i članovima žirija, čije se poimanje dobre predstave ne mora preklapati s mojim. Prvi poznati dobitnici uvijek su dobitnici nagrada za životno djelo, a to su ove godine bili dramski glumac Krunoslav Šarić i dirigent Nikša Bareza. Posebna priznanja dodijeljena su glumcu Zlatku Vitezu i baletnoj umjetnici Sonji Kastl, dok su Nagradu za izniman doprinos kazališnoj umjetnosti dobili ansambl i autorski tim predstave Flex u produkciji KunstTeatra iz Zagreba.

Cijela je priredba u zagrebačkom HNK-u bila pomalo školska  / Snimila Ines Stipetić

Preuzimajući nagradu za predstavu Tonček i Točkica u režiji Anje Maksić Japundžić kao najbolju u kategoriji lutkarskih ili predstava za djecu i mlade (još su nominirane Bajka o ribaru i ribici GK Zorin dom iz Karlovca i Blizanke Kazališta Marina Držića iz Dubrovnika) ravnatelj GK Žar ptica iz Zagreba Drago Utješanović duhovito je (i vrlo točno) napomenuo: „Ako ti nagrade ništa ne znače, znači da nisi dobio niti jednu.“ I doista, zapazila sam promjene na licima nominiranih kada se proglašavaju nagrađenima, odnosno kada i dalje ostaju nominirani (nije im baš neka utjeha da je i to uspjeh; premda to poslije ističu u profesionalnoj biografiji). Logičan, ali relativno rijedak potez jest dodjeljivanje nagrade predstavi i njezinu redatelju, što se ovaj put dogodilo za dramu i balet, ali ne i za operu. Najboljom dramskom predstavom proglašena je predstava Kiklop DK Gavella iz Zagreba (nominirane su još predstave Emet HNK-a u Osijeku i Kabanica Drame PLUS i HNK-a u Zadru) i njezin redatelj Saša Anočić (uz nominirane Nenni Delmestre za predstavu Kušnja HNK-a u Splitu i Marinu Pejnović za predstavu Geranium 70. Dubrovačkih ljetnih igara).

Najboljim baletom proglašen je balet Smrt u Veneciji HNK-a u Zagrebu (uz nominirane balete Coppelia HNK-a u Splitu i Macbeth HNK-a Ivana pl. Zajca u Rijeci) i njegova koreografkinja Valentina Turcu (uz nominirane Mašu Kolar za Macbeth i dirigenta Harija Zlodru za balete Coppeliju i Gusara). Neobično je da se za baletnu predstavu dodjeljuje nagrada „za najbolje koreografsko ili dirigentsko ostvarenje“, jer mi se koreograf za balet čini utjecajnijim od dirigentskog vodstva. Jednako razmišljam i u slučaju opere: fantastičnu svirku orkestara i sjajnog dirigenta može zasjeniti neodgovarajuće „redateljsko čitanje“ opere. Najboljom operom proglašena je Čarobna frula HNK Zagreb (nominirane su još Elektra HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci i Žena s jezera HNK-a u Zagrebu), ali najbolji nije njezin redatelj Krešimir Dolenčić (kao ni Marin Blažević za Elektru), već dirigent Ivo Lipanović za operu Nabucco HNK-a u Splitu (koja nije nominirana).

Vraćamo se na nagrađene dramske umjetnike za glavne uloge: Olga Pakalović (predstava Konstelacija; nominirane Mila Elegović i Ana Marija Veselčić) i Rade Šerbedžija (Tko se boji V. Woolf?; nominirani Franjo Dijak i Siniša Popović). Oboje dobitnika nagrada za sporedne uloge svojim su nastupima odigrali ključne uloge u svojim predstavama, budući da su predstave bile osmišljene tako da im to omoguće, što me navodi da se pitam jesu li to doista sporedne uloge. Tako je Vlasta Ramljak kao Omama najdojmljiviji lik u četverosatnoj izvedbi predstave Doljnjodravska 11 (nominirane su još Mirej Stanić i Dijana Vidušin), kao i ekspresivni Živko Anočić u predstavi Kiklop (nominirani su još Pere Eranović i Romano Nikolić). Najboljim mladim glumcima proglašeni su Matea Marušić (Staklena menažerija, GK Joza Ivakić u Vinkovcima; nominirane su Dajana Čuljak i Ivana Gulin) i Mateo Videk (Huddersfield, ZKM; nominirani su Ugo Korani i Ivan Pašalić), operni pjevač Ivan Šimatović (Nikola Šubić Zrinjski, HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci; nominirani Antonija Dunjko i Iva Krušić) i balerina Ozana Mirković (Opasne veze HNK-a u Zagrebu; nominirane Marta Kanzir i Bojana Lipovšćak).

U lutkarskim predstavama i predstavama za djecu i mlade najbolje su bile Vini Jurčić i Irena Tereza Prpić u predstavi Blizanke (Kazalište Marina Držića u Dubrovniku) i Matija Šakoronja u monodrami Huligan (Kazalište Mala scena, Zagreb). S tekstom Domaši Ana Marija Veselčić bila je bolja od dvoje dramskih pisaca (Nina Mitrović, Susret i Tomislav Zajec, Mala Moskva), Marija Kolb nagrađena je za ulogu u radiodrami Tuga, a Goran Rukavina za režiju TV-serije Počivali u miru. Najboljom opernom pjevačicom proglašena je Ivana Lazar za Kraljicu noći u Mozartovoj Čarobnoj fruli HNK-a u Zagrebu (nominirane još Valentina Fijačko Kobić i Dubravka Šeparović Mušović), Giorgio Surian je najbolji operni pjevač u ulogama Macbetha i Falstaffa u istoimenim Verdijevim operama riječkoga HNK-a (nominirani još Max Emanuel Cenčić i Tomislav Mužek), dok su najbolji baletni umjetnici Iryna Chaban Bilandžić kao Medora u Gusaru HNK-a u Splitu (nominirane Ksenija Krutova i Iva Vitić Gameiro) i Tomislav Petranović kao Vikont de Valmont u Opasnim vezama zagrebačkoga HNK-a (nominirani Svebor Zgurić i Artem Zhusov). Nagradu za scenografiju dobila je Zdravka Ivandija za predstave Geranium i Bajka o ribaru i ribici (nominirane još Saša Došen i Tanja Lacko), a za kostimografiju Dženisa Pecotić za predstavu Tonček i Točkica (nominirani još Doris Kristić i Mladen Radovniković).

Sama dodjela u režiji Paola Tišljarića i Lee Anastazije Fleger bila je živahna, osim što su zaboravili ostaviti vrijeme između pljeska dobitniku nagrade i novih najava, tako da se pola najava nije čulo. Premda su izvedbe pjesama (pa čak i plesne točke) bile vrlo dobre, njihov izbor djelovao je nasumično, pa je cijela priredba bila pomalo školska: najava, dodjela, zahvala nekoliko puta, pa pjesmica, pa sve opet iznova. Njih dvoje mladi su redatelji i očekivala sam više zafrkancije, inovacije i nekonvencionalnosti. Ipak, nagrađeni su bili veseli, njihove zahvale ponekad čak duhovite (Šarić, Anočić), glumice su blistale, glumci bili uglađeni, nenagrađeni nisu radili izgrede. Moja osobna nagrada nenagrađenima poticajna je rečenica nepoznatog autora: „Kada padneš, popraviš krunu i kreneš dalje.“