IZDVAJA

• Nataša Govedić: Kako zavoljeti morskog psa –

Sveučilišna profesorica, kazališna kritičarka, teatrologinja i književnica Nataša Govedić napisala je roman Kako zavoljeti morskog psa objavljen kod agilnog Sandorfa. Govori o prijateljstvu, jer je to, kako kaže autorica, najpolitičniji odnos koji postoji. Svojevrsni je to dnevnik neodustajanja od prijateljstva. Bavi se blizanačkim prijateljstvom, pa je tako knjiga i nastala – u paru. Kao rezultat dvogodišnje kreativne razmjene roman se sljubio s crtačkom mapom kiparice i ilustratorice Hane Lukas Midžić. Ona u mapi Ofelijin herbarij roman prati kao neka likovna akupunktura teksta.

Tekst Nataše Govedić, bogata i maštovita jezika, pun je novih, izmaštanih kovanica, sastavljen od prozno-poetskih zapisa, esejističkog pisma, basni, poezije, ispovjedne i epistolarne forme, drame. Knjiga-projekt tako se opire definicijama, kao što to čini i samo prijateljstvo. Junaci u romanu imaju „svaki svojeg morskog psa“, nešto što kod sebe ne mogu podnijeti, nešto što ne mogu prihvatiti da jesu. Književnost je zato, prema autorici, pokušaj da se zavoli vlastiti morski pas.

• Mihaela Gašpar: Nemirnica – ­

Mihaela Gašpar, jedna od najprofinjenijih stilistica u hrvatskoj književnosti, posve je izdvojen, snažan i autentičan književni glas. Po zanimanju kiparica, a u prozi pjesnikinja, književno se otkrila u romanima i kratkim pričama. Godine 2010. izlazi joj roman Bez iznenadnih radosti molim. Uslijedio je roman Mitohondrijska Eva 2013, čiji je rukopis proglašen najboljim na 7. anonimnom natječaju osječkog ogranka Matice hrvatske. Zbirka kratkih priča Slatkiš, duhan, britva (2013) bila je u užem izboru za nagradu K. Š. Gjalski, a roman O čajnicima i ženama (2016) u finalu za nagradu Fran Galović.

Njezin novi roman Nemirnica, u izdanju Disputa, odvija se u za nju već karakterističnom miljeu disfunkcionalne obitelji, u kojoj kirurški minuciozno secira psihograme protagonistā koji žive naizgled obične živote. Roman je to koji dokazuje da pisanje o smrti može biti pisanje o životu. Rijetko koji naš suvremeni pisac pokazuje takvo poštovanje prema rečenici, pa je i Mihaela Gašpar autorica u koju se zaljubite već na – prvu rečenicu.

• Žarko Paić: Neiskazivost –

„Što znači pisati i zašto tome pripisujemo viši smisao od izgovorene riječi? Misliti o pisanju čini se da je istodobno ono što određuje putanju filozofije i književnosti još od drevnih vremena. Utemeljenje jezika kao pisma u arhajskim zajednicama imalo je moć božanskoga čina.“ Piše to u proslovu svoje nove knjige Neiskazivost izišle u izdanju Litterisa Žarko Paić razglabajući o mišljenju kao pisanju. U njoj taj hrvatski filozof i pjesnik dijalogizira s autorima koji su obogatili interpretaciju književnosti novim estetskim pristupima poput Benjamina, Derridaa, Deleuzea, Blanchota, Agambena, Sloterdijka. Otvara problem filozofijskog shvaćanja pisanja i egzistencijalnoga odnosa čovjeka u suvremenoj vizualnoj kulturi prema čitavom nasljeđu humanizma. Samoća, sloboda, smrt, zatim Mi s rubova Europe te Pisanje kao eksperiment slobode neka su od poglavlja koja intrigiraju već samim naslovima. Paić se među ostalim pita hoće li pisanje pronaći tajnu alkemiju, svoj jedinstveni stil i jezik kazivanja u našem vremenu koje nas guta nekom neobjašnjivom silom i podsjeća da pisati znači stapati se s mitskim prethodnicima i neumrlim svjedocima te da svijet ima smisao dvaput: prvi put kada se strastveno proživljava, a drugi put – kad se pretvara u tekst.

Filozof Paić autor je impresivnog broja djela: rasprava, eseja, pjesama, ogleda. Njegova djela prevođena su na engleski, njemački, francuski, slovenski, mađarski i rumunjski jezik, no unatoč svemu recepcija njegova diskursa i autorskog rada na hrvatskoj intelektualnoj sceni daleko je od one koju zaslužuje.