Matica je urasla u hrvatsko narodno biće i zato je moramo poštovati i sačuvati

Poštovane gospođe i gospodo,

uvaženi uzvanici,

drage matičarke i matičari!

Dobro došli na svečanu akademiju u povodu obljetnice našega Vijenca, stožernoga lista hrvatske književnosti i kulture, koji već 150 godina živi i njeguje hrvatsku riječ i hrvatsko kulturno biće.

Predsjednik Matice hrvatske Stipe Botica / Snimio MIRKO CVJETKO

Vijenac je Matičino dijete. Kad se pojavio 1869, započeo je dug i nepredvidiv život. Svojim je radom ova hrvatska kulturna ustanova postala stožerna institucija hrvatske kulture. Glavna je njezina zadaća sveukupna briga za hrvatski kulturni i nacionalni identitet, što je dokazala u svim povijesnim okolnostima, od utemeljenja 1842. do danas. Njezin Vijenac, nanovo obnovljen 1993, pokazuje svu raskoš Matičina djelovanja. Po svojoj djelatnosti, citirajući Antuna Barca, „povijest Matice hrvatske u neku je ruku povijest hrvatske kulture“. Tomu se samo može pridodati da je Matica u različitim razdobljima bila i čuvarica hrvatske državnosti. Zbog toga je toliko snažno urasla u hrvatsko narodno biće i zato je moramo poštovati, njegovati, usavršavati i sačuvati za buduće naraštaje.

Tijekom svoje povijesti Matica hrvatska postojano je dokazivala da je uspješan model u kulturnom i društvenom djelovanju. Kreativno je savladala sve nedoumice i zamke, prilagođavala se svakom vremenu, a uvijek ostala svoja, naša, hrvatska. Takav je uspješan model i Matičin Vijenac, osnovan 1869. na inicijativu hrvatskih pisaca okupljenih oko mlade Matice, koji će u sljedećih 35 godina izrasti u središnje glasilo hrvatske književnosti i kulture. U vrijeme stvaranja njezina Vijenca Hrvatskoj su bile potrebne institucije koje će njegovati i kulturni i nacionalni identitet. U jednoj takvoj instituciji nalazimo se i danas. Hrvatski glazbeni zavod jedna je od najvažnijih hrvatskih glazbenih institucija, osnovan 1826. i zahvaljujemo vodstvu što nam je danas otvorilo svoja vrata. Nadamo se da će ova proslava Vijenca biti poticaj za nove zajedničke pothvate naših dviju institucija, kojih je tijekom povijesti bilo dosta. 

O značenju Matice i Vijenca svjedoči i činjenica da su se oko njih tijekom povijesti okupljala najveća hrvatska književna, umjetnička i znanstvena imena, a tako je i danas. Nepregledno je mnoštvo takvih, a spomenimo i da je za Vijenac pisao i mladi Matoš, kojemu je Vijenac s navršenih 19 godina 1892. objavio prvo djelo – pripovijetku Moć savjesti. Matoš je izjavio u svome članku Za Vienac iz Pariza 1903, da je Vijenac “najbolji barometar naše duše”, “lozinka hrvatske književnosti”. Danas, na ovoj svečanosti u čast 150. obljetnice, možemo s Matošem reći da je i današnji Matičin Vijenac “najbolji barometar naše duše”. Matica hrvatska učinit će sve da suvremeni Vijenac bude i ostane vjerni nasljednik svoga slavnog prethodnika. A kada je riječ o Matošu, Matica će zajedno s Ministarstvom kulture sačuvati i njegovati Spomen-dom Matoševe rodne kuće u Tovarniku kao najviše nacionalno i kulturno dobro – sjećajući se i Matoševe tvrdnje da tolerira sve osim trgovanja hrvatstvom. To je postojano i Matičino geslo i nitko i ništa to neće izmijeniti.

Matica ima svoju unutarnju snagu, da može i hoće pobijediti sve izazove i poteškoće, kojih je bilo uvijek, a znatne su i u naše dane. Ona će to svladati, među ostalim i zato što će raditi postojano i nepokolebljivo, kako u Središnjici tako i u ograncima, i na planu nakladničke djelatnosti i bezbrojnih manifestacija. Raditi postojano i zdušno, unatoč ponekim glasovima u posljednje vrijeme da može i mora raditi drukčije. Pouzdani članovi današnje Matice hrvatske, a njih ima gotovo 17 tisuća, požrtvovno i dragovoljno rade, što je dokaz da je Matica i danas živa i potrebna, aktivna i dinamična, dosljedna i demokratična, čvrsta okosnica razumnoga hrvatstva. Stoga, svaka zlouporaba Matice hrvatske, njezina instrumentalizacija za prolazne dnevnopolitičke ciljeve, neodgovoran je i nedopustiv čin. Dodajmo ovome i to da su svi konstruktivni prijedlozi za unapređivanje i osuvremenjivanje rada hvalevrijedni i dobrodošli, no isto tako uvijek na umu moramo imati okvire mogućeg. Ne smijemo ponoviti sukob Starih i Mladih s početka 20. stoljeća, zbog kojega je uostalom i ugašen tadašnji Vijenac. Moramo sačuvati našu Maticu, Maticu kao ustanovu kulture, koja će budućnost domovine graditi na vječnom svjetlu istine, znanja i slobode. To je prva dužnost i obveza svih matičara, posebno Matičinih dužnosnika i upravnih tijela, i svatko od nas koji smo joj privrženi to mora imati na umu.

Drago mi je što smo se okupili na ovoj svečanosti našega Vijenca i nadam se da ćete iz Hrvatskoga glazbenog zavoda večeras izaći oplemenjeni, kao i oni koji ovo gledaju posredovanjem Hrvatske televizije, na čemu upravi izričemo najsrdačniju zahvalnost. Hvala i svim državnim tijelima koji financijski podupiru Matičin rad.

A našemu Vijencu, glavnom uredniku Goranu Galiću koji je osmislio ovaj program, svim ranijim glavnim urednicima, uredništvima i suradnicima našega Vijenca od srca čestitam obljetnicu i želim još mnogo života, dobrih brojeva i godišta. Siguran sam da bi na sve ovo i jedan od najvećih Vijenčevih urednika, August Šenoa, bio ponosan.

Sve vas još jednom pozdravljam. Zdravi i veseli bili.

I čuvajmo našu Maticu. Živjeli.

Stipe Botica
predsjednik Matice hrvatske