Kruna Vijenčeva jubileja

„Ajte cvieće da beremo, / dok nam krasni cviet se mili; / Ajte vienac da vijemo, dok se niesmo zemlji svili!“ Tim je stihovima Ivana Trnskog, objavljenim u prvom broju Vienca 1869, koji je uredio Đuro Deželić, August Šenoa – utjelovljen „glavom, ali ne i bradom“ u glumcu Reneu Medvešeku – otvorio svečanu akademiju u povodu 150. obljetnice Vijenca. Veliko slavljeničko okupljanje u čast duge povijesti stožernoga lista hrvatske književnosti i kulture svojom su nazočnošću u Hrvatskom glazbenom zavodu 7. studenoga uveličali brojni predstavnici kulturne, političke, društvene, vjerske i akademske zajednice te dužnosnici i članovi Matice hrvatske iz svih krajeva Lijepe naše. Uz 360 okupljenih u HGZ-u, zahvaljujući izravnom prijenosu na HTV3, proslavu su mogli pratiti i gledatelji diljem zemlje i u inozemstvu, a snimka je trajno dostupna na internetskoj platformi HRTi.

Proslavu Vijenca uveličali su brojni predstavnici kulturne, političke, društvene, vjerske i akademske zajednice te dužnosnici i članovi Matice hrvatske iz svih krajeva Lijepe naše / Snimio HRVOJE PILIĆ

U svojevrsnoj „šetnji“ stoljećem i pol ­Vijenčeve povijesti s Augustom Šenoom, koju je osmislio i scenarij napisao glavni urednik Goran Galić, s urednicama za književnost i glazbu Mirom Muhoberac i Tamarom Jurkić Sviben, riječju i glazbom predstavljeni su najvažniji trenuci iz Vijenčeve prošlosti. Pritom je naglasak stavljen na tri osobe – Augusta Šenou i Antuna Gustava Matoša te skladatelja Vatroslava Lisinskog – kojega se o 200. obljetnici rođenja posebno prisjećamo. Naime središnji dio proslave bile su izvedbe skladbi hrvatskih skladatelja na tekstove iz pera hrvatskih autora, objavljene u Vijencu ili u desetljećima prije – Šenoe, Preradovića, Demetera, Marulića, Zoričića. Skladbe mahom Vatroslava Lisinskog, ali i Ivana pl. Zajca i Dragutina Kukle, izvodili su osobito nadahnut Zbor Hrvatske radiotelevizije pod vodstvom dirigenta Tomislava Fačinija i uz klavirsku pratnju Tamare Jurkić Sviben. Nastupili su i solisti Monika Cerovčec, Sofija Cingula i Roko Radovan, dok je Ibrica Jusić publiku počastio svevremenom pjesmom Dobriše Cesarića Trubač sa Seine (Matoš u Parizu) iz 1936, koju je sam uglazbio 1979.

„Svojom 150 godina dugom poviješću Vijenac se nedvojbeno uvrštava među naj­uglednije i najutjecajnije hrvatske kulturne institucije“, rekla je ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek, izaslanica predsjednika Vlade RH, ocijenivši da je Vijenac odigrao stožernu ulogu u razvoju hrvatske kulture, društva, pa i države. Istaknula je da je Ministarstvo prepoznalo važnu ulogu koju Vijenac ima i u suvremenom kulturnom životu i to svoje priznanje očitovalo znatnom i stabilnom financijskom potporom.

Glavni urednik Vijenca Goran Galić

Predsjednik Matice hrvatske Stipe Botica istaknuo je da Vijenac, kao Matičino dijete, „pokazuje svu raskoš Matičina djelovanja, pouzdano svjedočeći o plodnom životu svoje majke-Matice“. Tijekom svoje povijesti Matica hrvatska postojano se dokazivala kao uspješan model u kulturnom i društvenom djelovanju i znala se prilagoditi svakom vremenu, kazao je Botica, ocijenivši da je takav uspješan model i Matičin Vijenac, o čijem značenju svjedoči i činjenica da su se oko njega tijekom povijesti okupljala najveća hrvatska književna, umjetnička i znanstvena imena. Predsjednik MH poručio je da će Matica hrvatska učiniti sve da suvremeni Vijenac bude i ostane vjerni nasljednik svoga slavnog prethodnika.

Rođendan Vijenca i Šenoe

Domaćin proslave, glavni urednik Vijenca Goran Galić, pozdravio je visoke uzvanike i sve okupljene i rekao da nizom događaja tijekom čitave 2019. obilježavaju dvije važne obljetnice – 150. godina od prvog broja Vienca i 25 godina od njegove obnove. „Večerašnja proslava uoči rođendana najvećega urednika Vienca Augusta Šenoe kruna je naših obljetničkih događaja kojima smo htjeli odati priznanje generacijama matičara koji su u različitim vremenima i nevremenima gradili hrvatsku kulturu i naciju.“ Galić je istaknuo da je Vijenac od početka zamišljen kao mjesto „promicanja hrvatskog nacionalnog identiteta, hrvatske kulture i integralnog hrvatstva koje povezuje sve naše krajeve“, podsjetivši da su matičari već u prvom broju pozvani da za svoj književni vijenac „beru različito cvijeće“. ­„Današnji je Vijenac drukčiji od Šenoina jer su drukčija i vremena, no mnoge su nam zadaće i dalje slične. I danas si postavljamo pitanja kako kulturu približiti mladima, kako pronaći tržište za hrvatsku knjigu, na koji način ispravno širiti znanje, kulturu i umjetnost“, istaknuo je glavni urednik i dodao da kao i tada, kada je Šenoa okupljao najveće književnike, i danas Vijenac na izbor daje različito cvijeće i predstavlja najbolje od hrvatske umjetnosti. „Ali Vijenac jednako vodi računa o onome što je Trnski zapisao u sljedećoj strofi: ‘A trobojnom i trostrukom / Vrpcom vienac zapletimo, / Te ga liepom preporukom / U rod mili naputimo’.“ Galić je također poručio „da Vijenac danas okuplja različite ustanove, umjetnike i znanstvenike, širi krug svojih prijatelja“, izrazivši na kraju nadu uredništva da „i za današnji Vijenac u budućnosti vrijedi Šenoina rečenica – ‘Tko bude htio pisat književnu poviest ove dobe, morat će se osvrnut na tečaje Vienca’.“

Vijenčeva proslava, u trajanju od 80 minuta, bila je prije svega umjetnički događaj. Okupljene je oduševio Rene Medvešek, koji je Šenou, u kostimu  Doris Kristić, utjelovio šarmantno i decentno. Ne čude stoga komentari nakon Vijenčeve proslave da se Medvešek ponovno treba vratiti glumi. Treba svakako pohvaliti i Zbor HRT-a i soliste te maestra Fačinija, koji je nakon muzikološkog istraživanja Tamare Jurkić Sviben u dogovoru sa scenaristima odabrao glazbene brojeve koji se rijetko mogu čuti, a koji su akcentirali dosege i ulogu Vijenca. Oni su se izmjenjivali s tekstom scenarija koji je interpretirao Šenoa (Medvešek), svojevrsnim kolažem izvornih tekstova i dionica napisanih za ovu prigodu, jezikom i duhom Augusta Šenoe. S pozornice HGZ-a tako su se mogli čuti programatski poziv na pretplatu iz prvog broja 1869, Šenoino pismo Franji Markoviću uoči preuzimanja uredništva Vijenca 1873, njegov izvještaj nakon potresa 1880. i sjećanje na Lisinskog, Matošev članak Za Vijenac koji je iz Pariza poslao Obzoru 1903. i zauzeo se za spas Vijenca, nakon čega je Cesarićevu pjesmu o Matoševim pariškim danima u emotivnoj izvedbi interpretirao Ibrica Jusić. Mogao se čuti i Baudelaireov Tudjinac (Stranac), prvi put preveden u Viencu 1889, kojega je Medvešek dvojezično kazivao. Uslijedio je potom „vremenski skok“ na konac 20. stoljeća i Božić 1993, kada je izišao prvi broj novoga Vijenca pod uredničkom palicom Slobodana Prosperova Novaka s poznatim uvodnikom tadašnjeg predsjednika MH Vlade Gotovca Slijedeći zvijezdu betlehemsku. Sve do dana svečane akademije, 7. studenoga 2019, kad je Šenoa (Medvešek) urbi et orbi predstavio najnoviji broj Vijenca, s likom Lisinskog na naslovnici.

Prvorazredni
televizijski događaj

Svečana akademija Vijenca bila je i ­vrstan televizijski događaj, za što su, uz upravu HRT-a koja je odlučila izravno pratiti svečanost, zaslužni redatelj prijenosa Tvrtko Grgić, rukovoditelj produkcijskog odjela HRT-a za kulturu Marin Marušić i urednica odjela  Lidija Špiranec te urednica prijenosa Hanja Rakovac Mašić. Nastup Zbora HRT-a pak koordinirali su maestro Tomislav Fačini, rukovoditeljica RJ Glazba HRT-a Ivana Kocelj te producentice Ivana Sabolović i Vedrana Zrnić. Uz prijenos programa s pozornice HGZ-a gledatelji su tijekom govornih dijelova mogli vidjeti i bogat videomaterijal sa slikama izvornih brojeva Vijenca, fotografijama staroga Zagreba i Pariza, portretima Vijenčevih urednika i suradnika.

Svečana akademija Vijenca kulminirala je izvedbom budnice Živila Hrvatska (Glasna jasna), koji je na Šenoin tekst iz Vijenca uglazbio Ivan pl. Zajc sa simboličnim stihovima: „Nek se slože grla bratska, živila Hrvatska!“