IZDVAJA Vanja Kulaš

Svjetionik Roberta Eggersa na 17. ZFF-u – Na ovogodišnjem Zagrebačkom filmskom festivalu jedan od naslova za koje je festivalska publika, uz domaću kritiku, pokazala najživlje zanimanje bio je Svjetionik (The Lighthouse, 2019) Roberta Eggersa, autora koji se snažno pozicionirao već prvijencem, jezovitom dramom Vještica (The Witch: A New England Folk Tale, 2015). Unutar žanrovskog okvira horora Eggers je sada snimio film nesvakidašnjeg, artističkog prosedea, u crno-bijeloj tehnici i starinskom formatu slike, gdje je uz impresivnu fotografiju naglasak na zvučnoj traci koja je gusto ispunjena repetitivnim i zato dodatno nelagodnim zvukovima brodske sirene za maglu, fijuka vjetra ili glasanja galebova.

Radnja te komorne pripovijesti smještena je u 19. stoljeće, kad dvojica svjetioničara pristižu na hrid usred prijetećeg mora, kako bi ondje po zadatku proveli mjesec dana. U duga četiri tjedana tog prisilnog i košmarnog zajedništva u kojem im se raspada osjećaj za vrijeme uslijedit će potpuno duševno urušavanje muškaraca otpočetka oštro oprečnih karaktera. Stariji kolega mlađeg tjera na težak rad u ekstremnim uvjetima izolacije i klaustrofobije, a mladića dodatno izluđuje opsesija svjetlom sa svjetioničkog tornja kojem mu je zabranjeno prići, ali i mahnita opčinjenost sirenom koja mu se ukazuje u noćnim morama. Svjetionik je psihološka drama s elementima fantastike čija je vizualnost doduše dojmljivija od dramaturgije, no ipak je to sjajan primjer nove generacije visokostiliziranih horora koji plijene estetikom, somnabulnim ozračjem i originalnim pomakom u naraciji. 

Posljednji dani ljeta Damira Radića – Posljednji dani ljeta (2018) dugometražni je igrani debi scenarista i redatelja Damira Radića, filmskog i književnog kritičara, pjesnika i urednika (1966). Radićeva komorna drama intimističkog ozračja zaokuplja se životima troje protagonista: u prepletanju erosa i thanatosa, poetske suptilnosti i naturalističke eksplicitnosti pratimo tjeskoban isječak rutine jednog osamljenika, a istodobno ljetnu svakodnevicu ženskog istospolnog para. U senzualno snimljenim kadrovima svjedočimo njihovim privatnim trenucima, introspekciji, ali i interakciji, sitnim trzavicama, ostacima nježnosti pa i erotske želje, ukratko, tuzi za ljetom koje se gasi i ljubavničkom idilom koju je nemoguće vratiti. Radnja je situirana u priobalnu unutrašnjost, pa je more vidljivo tek u pokojem kadru, pritom se upravo u mediteranskom pejzažu odražava slojevita osjećajnost likova. Posljednji dani ljeta kompleksno je i vizualno rafinirano ostvarenje domaće nezavisne produkcije, naglašeno atmosferična drama o finoj liniji između strasti i ljubavi, osamljenosti i samoće. Nakon proljetne premijere u Kinu Europa, ovaj eksperimentalni film u srpnju je prikazan na Pulskom filmskom festivalu te u rujnu u zagrebačkoj Močvari i na Splitskom filmskom festivalu.

Dogman Mattea Garronea na HRT-u – Na 3. programu HRT-a mogli smo pogledati kriminalističku dramu Dogman (2018) Mattea Garronea, suvremenoga talijanskog autora, kojeg cijenimo ponajprije zbog njegova šestog igranog filma Gomorrah (2008), hiperrealističkog prikaza talijanske mafije. U središtu tog Garroneova ostvarenja martirij je mjesnoga frizera za pse. Mirnog i dobrohotnog obiteljskog čovjeka zlostavlja lokalni nasilnik, koji će ga prisiliti da mu pomogne u pljački, što će naposljetku jedino pomagača koštati slobode. Po izlasku iz zatvora bijes zbog nepravde i želja za osvetom dotad plaha čovjeka učinit će okrutnim, čime će on napokon postati punopravnim članom te pretežno muške zajednice, jer žene kao da su izgnane iz mizanscene devastirana mjestašca u okolica Napulja. Dogman je postapokaliptična kronika tegobnoga življenja na talijanskom jugu, u zemljanim tonovima snimljena kriška mučeničkog života jednog svatkovića s kojim je gledatelju lako suosjećati čak i kad mu ga nije najjednostavnije razumjeti.