IZDVAJA Ozana IVEKOVIĆ

Sirena i Viktorija – predstava Teatra Rugantino nastala prema istoimenoj drami Aleksandra Galina u režiji Filipa Grinvalda, topla je priča o osamljenosti, izgubljenoj ljubavi i propalim šansama. Aleksandar Galin, uz Ljudmilu Razumovsku i Ljudmilu Petruševsku, jedan je od najvažnijih suvremenih ruskih dramatičara koji je radnju Sirene i Viktorije smjestio u posttranzicijsku Rusiju, gdje, s jedne strane, u obilju uživaju novopečeni bogataši, a s druge pak oskudijevaju vrhunski intelektualci prisiljeni živjeti od privatnih poduka ili čak šišanja pasa. Bez toga društvenog okvira ova tragikomedija vjerojatno ne bi bila tako zanimljiva. Središnja je, ipak, priča o trima sredovječnim osobama koje su nesretne te zapravo žude za bliskošću i ljubavlju, koje nisu kadre ostvariti. Predstava u prvom dijelu nasmije od srca, a poneku bi suzu mogla izmamiti u drugom dijelu i na kraju. Za ovaj posebni kazališni doživljaj zaslužni su Gordana Gadžić, Dubravka Ostojić i Mladen Vasary.

Međunarodna radna skupina Theatralia europskoga konzorcija za digitalnu humanistiku DARIAH – održala je inicijalni sastanak 7. studenoga (u sklopu tjedna DARIAH 2019) u Rektoratu Sveučilišta u Zagrebu. Na sastanku su se okupili zainteresirani kazališni stručnjaci, članovi AKM-zajednice (arhivi, knjižnice, muzeji), kao i kazališni umjetnici. Radnu skupinu i njezin plan rada predstavili su Tihomir Živić iz Osijeka kao jedan od inicijatora osnivanja skupine te Mario Gigović, producent i asistent na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu, koji će zajedno s Anom Lawaetz iz Danske biti voditelj radne skupine. Ona će se baviti mogućnostima digitalno-humanističkih metoda u teatrologiji i izvedbenim studijima, digitalizacijom kazališne građe, kao i drugim važnim pitanjima suvremene teatrologije. Glavna joj je funkcija zapravo umrežavanje teatrologa, kazališnih umjetnika i arhivista, knjižničara i muzealaca koji se bave kazališnom dokumentacijom, ali i, ništa manje važno, donošenje preporuka, normi i standarda u područjima svoga interesa. Sudjelovanje u radu radne skupine otvoreno je za zainteresirane pojedince i institucije. Za kraj, nije loše napomenuti da digitalna humanistika, koju promiče konzorcij DARIAH, označava područje istraživanja u kojemu se isprepleću humanističke discipline s informacijskom i digitalnom tehnologijom. Humanistika u mrežnom okruženju postavlja nove izazove za stručnjake jer mijenja način njihova rada, ali i nova pitanja, odnosno istraživačke probleme. Mogućnosti takva istraživanja u našoj teatrologiji povezane su s nužnošću digitalizacije kazališne građe, koja je kod nas još u začecima.

Dramaturgija lutkarskoga kazališta – nova je knjiga Zdenke Đerđ, teatrologinje i voditeljice Lutkarskog kazališta Za bregom, nastala na temelju njezine doktorske disertacije (Leykam, 2018). Autorica u knjizi iznosi tezu o specifičnosti dramskoga pisma za lutkarsko kazalište koje dijaloge i monologe mora koncipirati tako da ostavljaju dovoljno prostora za animaciju lutaka te za redateljska i likovna rješenja lutkarske predstave.

Lutkarski igrokaz sadržava replike nužne da bi se razumjela radnja, odnosno sve ono što se ne može razabrati iz same lutkarske igre. Čini mi se da je česta boljka naših lutkarskih predstava „brbljavost“, odnosno neprikladna primjena konvencija dramskoga teatra na lutkarsko kazalište, koje je vrlo specifično i funkcionira prema sasvim drugim zakonitostima. Zdenka Đerđ obrađuje autorske poetike Borislava Mrkšića, Zlatka Boureka i Sanje Ivić, Milana Čečuka, Višnje Stahuljak, Tahira Mujičića i Borisa Senkera, Lade Martinac-Kralj, Magdalene Lupi i Renea Medvešeka. Svaki od tih autora odnosno autorskih tandema ima svoj prepoznatljiv, poseban pristup lutkarskom kazalištu, a knjiga ima i dodanu vrijednost jer donosi i njihove integralne tekstove odnosno predloške koje Zdenka Đerđ analizira.

Napomena uredništva: U prošlom broju u ovoj rubrici prvi prilog nije bio autorski tekst kritičarke Ozane Iveković, nego redakcijski tekst.