Hrvatsko u svijetu

Predstavljanje prve zbirke poezije Dvije trećine Adrijana Vuksanovića

Dan prije početka festivala u Hrvatskoj kulturnoj zakladi predstavljena je prva zbirka poezije Dvije trećine Adrijana Vuksanovića, mladog književnika iz Boke kotorske, ujedno i predstavnika malobrojne hrvatske manjine. Predstavljanje je otvorio književnik Stjepan Šešelj, urednik zbirke, pjesmom iz zbirke Umiranje s tobom, koja se dotaknula tema prijateljstva, nacionalnosti i duhovnosti. Zvonimir Deković, predstavnik Hrvatskoga nacionalnog vijeća u Crnoj Gori, prisjetio se svih njihovih izdanja te povijesne tradicije hrvatskoga književnog stvaranja, koje, iako se nalazi na teritoriju druge države, i dalje nije zamrlo, nego je opet oživjelo. Đuro Vidmarović, predsjednik Društva hrvatskih književnika, sa zadovoljstvom je spomenuo rad i suradnju na književnim djelima Hrvata u Boki kotorskoj naglasivši da oni nisu dijaspora nego autohtono stanovništvo Boke kotorske u sastavu Crne Gore. „Oni pišu na hrvatskom jeziku i time su dio nacionalnog bića, zbog toga mi imamo obvezu očuvanja njihove kulture ne zadirući time u teritorij druge države“. Posebno je zanimljiva bila Vidmarovićeva analiza pjesama Kruh naš svagdašnji i Sveti Leopold. Vanda Babić pročitala je kritiku Željke Lovrenčić u kojoj analizira tematiku zbirke, tj. tradicionalne teme vjere, žene, prijatelja i nacionalnosti, „višeslojnu i duboku“ zbirku dijeleći na tri ciklusa i uspoređujući njegov stil s modernim Petrarkom u pjesmama Čitaj Lorku i Igraonica.

Festival je okupio mnoge hrvatske književnike iz svih dijelova svijeta, a susret je moderirao književnik Stjepan Šešelj. Prvi se obratio Đuro Vidmarović, osvrnuvši se na povijest i djelovanje DHK. Akademik Luko Paljetak izlagao je o potrebi predstavljanja  Hrvatske i hrvatskoga jezika u Europi dok je Nikola Đuretić objasnio problematiku hrvatskoga jezika u gradišćanskih Hrvata u Austriji. „Gradišćanska hrvatska književnost ostala je u uskoj povezanosti s njihovim identitetom pa je time vezana za njihove živote i teme. Povijest je njihove književnosti ostala vezana za crkvenu književnost sve do kraja 19. st., što je utjecalo na razvoj mnogih formi. Početak razvoja usko je povezan s pučkim kazalištem“. Đuretić je ocrtao dugotrajan put stvaranja čitateljske publike tijekom 110 godina izdavanja novina, a otvorio je i pitanje problema stalnog gubitka te publike; broj govornika hrvatskoga jezika danas je pao na 20 tisuća. „Hrvati se sve više u Austriji bave folklornim društvima, na čijim okupljanjima više ne govore hrvatskim jezikom, već njemačkim, iako pjevaju hrvatske pjesme“, istaknuo je. Vanda Babić predstavila je antologiju hrvatske književnosti Hrvatska književnost Boke kotorske od najranijih dana do danas. Spomenula je problematiku identifikacije stanovnika Boke kao Hrvata Bokelja, koja ima negativnu konotaciju i danas te pročitala dosad neobjavljenu pjesmu nepoznata autora Sveti Tripun iz 1904.

Tomislav Žigmanov (Vojvodina, ­Bačka) istaknuo je bogatstvo radova s višestoljetnom tradicijom, no također je naglasio i nedostatke bunjevačke književnosti, koja je izolirana, nema bibliografije, kritičkog prikaza, institucionalnog okvira i široj je hrvatskoj publici nepoznata. Antun Lučić ukratko je predstavio mozaik književnosti Hrvata u Bosni i Hercegovini, u krugovima razbacanim po cijeloj BiH a prožimaju ih teme poput domoljublja, obitelji, prirode, nacionalnog pitanja i trpljenja muke. Stjepan Blažetin iz Mađarske osvrnuo se na poteškoće očuvanja materinskoga jezika u drugoj državi te erodiranje zajednice, a time i jezika. Posljednjih godina nastao je problem starenja autora, ne javljaju se novi mladi autori koji bi pisali na hrvatskom jeziku, a pojavljuje se i trend pisanja posvećena hrvatskoj književnosti, ali na mađarskom.

Drugoga dana festivala književnik Adolf Polegubić predstavlja književne prakse suvremenih hrvatskih pisaca u Njemačkoj. Oni su međusobno nepovezani, ne rade na vlastitoj promociji, samostalno se uključuju u njemačke književne krugove, ali ne stvaraju vlastite. Polegubić naglašava potrebu prevođenja svih hrvatskih književnika koji pišu na njemačkom. Napomenuo je također kako su iznimno dobro prihvaćeni u toj zemlji, a njihove su glavne teme domovina, djetinjstvo i emigracija. Šimun Šito Ćorić (Švicarska) ukazuje na nedostatak hrvatskih književnika u inozemstvu koji bi širili svoje djelovanje i utjecaj u egzilskom ogranku PEN-a, koji Hrvati u egzilu nisu osnovali, za razliku od Poljaka i Mađara. Naglasio je potrebu stvaranja antologije hrvatskih pisaca u inozemstvu. Adrijan Vuksanović iz Boke kotorske spomenuo je sklonost nacionalnom redukcionizmu, „nitko nije dovoljno Hrvat“.

Susreti poput ovoga pomažu stvaranju nove suradnje. Glavni urednik Petar Tyran predstavio je tjednik gradišćanskih Hrvata Hrvatske novine. Miljenko Stojić govorio je o poteškoćama čuvanja jezika u trojezičnoj državi BiH. Predstavljeno je novo izdanje Glasa Koncila, Domovinske i emigrantske teme Pavla Tijana, slika njegova razmišljanja i života kroz političke i društvene prilike, organizacije te rad na Hrvatskoj enciklopediji.

Glumci Zlatko Ožbolt, Ana Magud i Vinko Kraljević izveli su recital hrvatske poezije posvećene žrtvi grada Vukovara i Škabrnje dok je na gitari svirao Bruno Vuger, a njima su se pridružili mnogi sudionici skupa recitiranjem vlastitih pjesama iste tematike.

Treći je dan Anka Svjetlana Fakrać iz Rumunjske predstavila karaševsku, većinom usmenu književnost, Antonio Sammartino problematiku moliških Hrvata vidljivu u opadanju broja govornika. Na kraju manifestacije predstavljene su tri pjesničko-grafičke mape iz zbirke Biškupić urednika Stjepana Šešelja.

Festival je omogućio okupljanje mnogih književnika koji pišu na hrvatskom jeziku, pruživši im siguran prostor da izlože svoje probleme i usvoje nove prakse. Hrvatsko slovo i Hrvatska kulturna zaklada s DHK ponudili su rješenja oko pomoći izdavačkoj i književnoj djelatnosti manjih književnih zajednica s drugih prostora. Ovakva okupljanja pomažu manje poznatim zajednicama hrvatskoga jezika da prenesu svoja djela na hrvatsku publiku.