Duhovita novozvukovna istraživanja

Glazbena tribina Hrvatskoga društva skladatelja tradicionalno je jesensko okupljanje glazbenika, skladatelja i pisaca o glazbi, a činjenica da je ove godine manifestacija održana 56. put potvrđuje da je riječ o vrlo agilnu strukovnom društvu kao organizatoru. Očita je i potreba za okupljanjem i godišnjim sabiranjem rezultata djelatnosti hrvatskih skladatelja i njihovih izvođača, pa onda i onih koji glazbu riječima prate. Tribina, održana od 7. do 10. studenoga, kao i uvijek dobra je prilika za koncentriranije upoznavanje mlađih autora i interpreta te osobito važna mogućnost za prva izvođenja novih djela članova HDS-a. Budući da umjetnički voditelj, skladatelj Tibor Szikovicza, može pozivati strane goste, manifestacija ima međunarodni karakter. Pa ipak, težište je na djelima hrvatskih skladatelja svih generacija.

Simfonijski puhački orkestar OS RH i dirigent Ivan Josip Skender / Snimio David Kurti, Luigi Opatija

Mjesto održavanja koncerata, Zlatna dvorana Hotela Imperial, akustički i vizualno odgovara kao koncertni prostor, a malobrojnu publiku čine pretežno članovi HDS-a pristigli iz Zagreba, dok je trajno mnogo slabiji odaziv lokalnih opatijskih ili eventualno riječkih slušatelja. Pozdravni govor predstavnika Grada Opatije, zamjenika gradonačelnika Emila Priskića, bio je simpatična dobrodošlica domaćina, iako očito tek protokolarno obavljena dužnost. Ali, kao što i priliči svečanom otvaranju, za prvi je koncert osiguran dolazak većeg sastava, i to Simfonijskog puhačkog orkestra Oružanih snaga RH, koji je pod ravnanjem Ivana Josipa Skendera izveo djela Davora Bobića, Anđelka Igreca i Tomislava Uhlika te praizveo nove partiture Ivane Kiš, Danijela Legina i Tene Ivane Borić. Bobić, Igrec i Uhlik velikom su puhačkom sastavu podarili opsežne skladbe kojima takav orkestar može paradirati kada želi izvoditi domaće djelo. Kada je pak riječ o novostima iz pera dviju skladateljica, u prvome planu bilo je neko programsko htijenje, kod Ivane Kiš želja za suprotstavljanjem, jer njezina skladba naslovom Protest i uključivanjem soprana koji koristeći zvučnik ponavlja kako „nije preplašena“, očito nastoji slušatelja uvjeriti da šutnja nije rješenje (solistica Arijana Gigliani Philipp), a kod Tene Ivane Borić ženski obilježena evokacija vlastite trudnoće, pa djelo i nosi naslov Pregnancy Mode. Danijel Legin u Dyptichu, skladbi koja uz glavne dijelove Aria i Toccata uključuje i poduži preludij, interludij i postludij, duhovito kombinira motive malih intervala ozvučivši vrijeme izražajnim ritamskim elementima pridruženih metalnih udaraljki i klavira.

Pridjevom duhovito moguće je opisati većinu (pra)izvedenih djela jer suvremeni skladatelji, a uglavnom je riječ o mlađim autorima, očito rado koriste rješenja i kombinacije zvučnih izvora koje imaju na raspolaganju kako bi iskazali svoje skladateljske sposobnosti te potvrdili pripadnost standardima lišenim potrebe da glazba ostvari komunikaciju sa slušateljem manje upućenim u „astralne sfere“ suvremenoga glazbenog jezika. Primjere za takav prvenstveno intelektualni pristup glazbi kao zvučnom događaju dali su jednako gosti iz inozemstva poput švedskih autora Johana Svenssona i Hanne Hartmann, te Ricarda Eizirika (možda iz Brazila), glazbenika koji su očito vrlo aktivni u međunarodnim grupama privrženima novozvukovnim istraživanjima, a čija smo već starija domišljanja imali povlasticu upoznati, kao i hrvatski predstavnici Mladen Tarbuk i Frano Đurović, čija su djela praizvedena. Bio je to koncert međunarodno sastavljena instrumentalnog ansambla Mimitabu koji vodi japanski dirigent stacioniran u Švedskoj Reiem Munakatom.

Od većih instrumentalnih grupacija nastupio je i ansambl Synchronos, udrobljena hrvatsko-inozemnog sastava, koji je vođen Ivanom Josipom Skenderom publiku obogatio iskustvima novih djela hrvatskih skladatelja Sande Majurec, Borisa Jakopovića i Dubravka Detonija te trojice stranih autora, Amerikanca Nica Muhlyja, Nijemca Reika Fütinga i Cipranina Andysa Skordisa. Ali navođenje države podrijetla, pa time i određene nacionalne pripadnosti, i u tim slučajevima gubi na značenju jer je jednostavno riječ o kozmopolitskom pripajanju struji skladatelja. Oni u atonalitetnom idiomu, isključivo osobnih pa time i jedinstvenih formalnih promišljanja i potpuno individualna pristupa ritmizaciji glazbenoga vremena, ostvaruju djela koja, a to je ipak otužna činjenica, rijetko zažive u izvođačkoj praksi. Ili, ako su i ponovljena nakon praizvedbe, onda se to događa upravo u zatvorenim krugovima specijalista.

Glazbu koja dira žice osjećajnosti i otkriva iskonsku nadarenost za zvanje ponudio je pijanist Matej Meštrović, koji je improvizirajući na kratke motive dobivene iz publike ostvarivao nadahnute glazbene priče svaki put drukčijeg ugođaja i pristupa oblikovanju svakog od glazbenih parametara. Čestitke!

Koncerte komornijega tipa ostvarili su sopranistica Arijana Gigliani Philipp s pijanistom Ivanom Batošem izvodeći solo pjesme Berislava Šipuša te praizvodeći popijevke Margarete Ferek-Petrić i Tibora Szirovicza, što svakako simpatično upozorava na životnost oblika za glas i klavir, a jedan je termin bio posvećen i 30. obljetnici djelovanja Zagrebačkoga kvarteta saksofona, čiji su članovi potvrdili već dokazanu vrsnost. Večer s udaraljkašima Ivanom Kuljerić Bilić i Nikolom Krbanyevitchem te gostom na kontrabasu i električnoj gitari Mathieuom Teissonièreom, kao i završno podne sa studentima muzičkih akademija u Zagrebu, Splitu i Osijeku, bila su obogaćenja iskustava i u obama slučajevima prigode za glasni pljesak.