Dame dominiraju

Činjenica da u svijetu vokalnog jazza dame dominiraju nad muškim kolegama potvrđena je već davno i u Hrvatskoj. No i među tim našim pjevačicama postoje, razumljivo, neke, pretežito stilske i interpretativne, razlike. I u hrvatskom jazzu pjevačice stoga dijelimo na izrazite jazz-vokalistice i one koje to nisu, odnosno one koje se u tom žanru pojavljuju tek povremeno, o čemu je već u ovoj rubrici bilo riječi. Jazz je stilski vrlo dinamičan glazbeni fenomen, tek nešto više od stoljeća star, i nudi interpretima širok stilski izbor, u kojem se Franciska, umjetničkog prezimena Fis, unatoč u nas riskantnim prvenstveno egzistencijalnim dilemama opredijelila za izvođenje repertoara jazza tridesetih i četrdesetih godina prošlog stoljeća, te stoga uz neke rijetke primjere u domaćem jazzu zauzima u ovom trenutku sasvim posebno mjesto. Takvo stilsko i repertoarno određenje već samo govori o specifičnoj paradigmi te vokalistice, koju možda baš zbog toga i ne poznaje šire hrvatsko jazz-slušateljstvo.

Franciska Fis rođena je Zagrepčanka, koja je mjesto stalnog boravka pronašla u Opatiji. Izuzev niže Glazbene škole Vatroslava Lisinskog u Zagrebu ne posjeduje nikakvo klasično glazbeno obrazovanje, što u punoj mjeri nadoknađuje smislom za interpretaciju standarda i balada te za jazz-frazu, sve obogaćeno karakterističnim i ugodnim glasom. Na pjevačkim se počecima napajala slušajući snimke Dine Washington, Nata King Colea, Diane Schuur, Chicka Coreje, Ette James, Herbieja Hancocka i Cassandre Wilson, surađujući i otkrivajući temelje jazza s pokojnim i jednim od rijetkih utemeljitelja jazza u Varaždinu, pijanistom Mariom Jajetićem. Franciska Fis možda našoj jazz-publici i ne bi trebala biti toliko nepoznata kao što se to u prvom trenutku čini, budući da je karijeru započela u slučajnom i neočekivano produženom višemjesečnom angažmanu u prostoru kod pokojnog Marka Breškovića u Dubrovniku, te godinu dana poslije na Proljetnoj reviji jazza održanoj 2008. u Maloj dvorani Lisinski. Godinu poslije pjevala je uz pratnju gitarista Ivana Kapeca, kontrabasista Henryja Radanovića i bubnjara Kolje Gjonija u programu Siscia Jazz Kluba u Sisku. Karijeru će potvrditi četverogodišnjim nastupanjem u nekad popularnu zagrebačkom jazz-baru Bacchus. Surađivala je i pri realizaciji CD-a posvećena skladateljskom radu pokojnog zagrebačkog jazz-gitarista Damira Dičića Tribute To Damir Dičić, a ne bi trebalo zaboraviti ni njezin nastup u zagrebačkom VIP-klubu u programu revije ženskih jazz-vokala, kad je nastupila s Jasnom Bilušić, Valerijom Nikolovskom, Majom Savić i Lelom Kaplowitz uz trio hammond-orguljaša Joea Kaplowitza. Godine 2009. nastupa uz pratnju poznate riječke ritam-sekcije u sastavu: Damjan Grbac, kontrabas, i Tonči Grabušić, bubnjevi, predvođene zagrebačkim gitaristom i solistom, inače dosta suzdržanim i originalima sklonim Ivanom Kapecom na festivalu Last Minute Jazz Fest u istarskim Balama nedaleko Rovinja s repertoarom nekih od najpoznatijih američkih jazz-balada i skladbi nastalih još prije više od pola stoljeća. Među njima su vrlo dobre interpretacije i Kapecova gitaristička sola u kompozicijama: On A Clear Day, Nature Boy, For Sentimental Reasons, You And Night, Beautiful Love, Bye Blackbird i You And The Night And The Music. Snimke su s tog nastupa dokumentirane na jednom od diskova Franciske Fis i najbolji su dosadašnji, nadajmo se ne i zadnji, repertoarni i izvedbeni domet te naše stilski profilirane jazz-pjevačice.