U mreži izvedbenih umjetnosti

Ovogodišnji jesenski plenarni sastanak IETM-a, održan u Rijeci od 24. do 27. listopada u sklopu projekta Rijeka 2020 – Europska prijestolnica kulture, okupio je više od 400 profesionalnih umjetnika i stručnjaka iz cijeloga svijeta.

Konferencija je okupila više od 400 profesionalnih umjetnika i stručnjaka  / Snimio Benedict Johnson

IETM, međunarodnu mrežu za suvremene izvedbene umjetnosti, čini više od 450 organizacija izvedbenih umjetnosti i pojedinaca iz više od pedeset zemalja. Članovi su te mreže, s dva plenarna sastanka godišnje u različitim europskim gradovima i s manjim sastancima diljem svijeta,  festivali, kompanije, producenti, kazališta, istraživačka i resursna središta, sveučilišta i institucionalna tijela. Osim toga, IETM naručuje publikacije i istraživačke projekte, „olakšava komunikaciju i distribuciju informacija i na razne se druge načine zalaže za vrijednost i promociju izvedbenih umjetnosti“.

Središnja je tema riječkoga plenarnoga sastanka bila publika, tj. publike, i uključivanje zajednica u novo razumijevanje razvoja publike/publika, o čemu su govorili Andrej Mirčev, Igor Stokfiszewski, Jenny Wilson, Simón Hanukai, Goran Tomka, Luca Ricci, Rarita Zbranca, Natalia Skoczylas, Goran Sergej Pristaš, Anikó Rácz, Nataša Govedić, Dea Vidović, Pippa Bailey, Josh Armstrong, Victor Mayot, Ása Richardsdóttir, Israel Aloni, Jonathan Goodacre, videolinkom Vassilka Shishkova.. i mnogi drugi.  Kao predstavnica domaćina Branka Cvjetičanin predstavila je program 27 susjedstava, s poveznicom 27 članica Europske Unije (prije 28. članice, Hrvatske) i 27 mjesta u Primorsko-goranskoj županiji.

Uključeni smo bili i u intrigantne umjetničke šetnje. Tako nam je, npr., Davor Mišković predstavio program Dopolavoro („poslije posla“, na talijanskom), u šetnji središtem grada baveći se bivšim i recentnim tipovima i uvjetima rada uz naglašavanje odnosa između rada i tehnologije, što je duboko usidreno u riječko industrijsko i tehničko nasljeđe, uključujući odnos umjetnika, istraživača i publike u tvorničkim i kazališnim prostorima te na ulici.

Predavanja, rasprave i radionice listopadskoga IETM-a ispunili su prostore Hrvatskoga kulturnog doma na Sušaku, Riječkoga hrvatskoga kluba, Udruge Delta 5, hotela Neboder i Filodrammatice, a bogat umjetnički program uključivao je i predstave u Hrvatskom narodnom kazalištu Ivana pl. Zajca i razgovore o izložbama i performansima u zasad praznom prostoru Exportdrva, npr., prikazujući Rijeku bez uljepšavanja, onakvu kakva je danas, od sjećanja na industrijalizaciju i izgubljene tvorničke prostore do mediteranskoga sastajališta uz more ljudi iz cijeloga svijeta.

Kao sudionici IETM-a bili smo detaljno upoznati i s kulturnim programom projekta Rijeka 2020 – Europska prijestolnica kulture, koji će započeti svečanim otvaranjem 1. veljače i nositi tu titulu kao prvi hrvatski grad, skupa s irskim Galwayom. U knjižici Rijeka 2020 – Port of Diversity (Luka različitosti) prikazan je cjelogodišnji program koji čine velike izložbe uglednih umjetnika, atraktivne kazališne predstave, baleti, koncerti, vrhunske opere, performansi. Rijeka i njezina okolica doživjet će i prostorne promjene u projektima uglednih arhitekata i umjetnika svjetskoga glasa. Taj europski projekt želi „utkati kulturu u dugoročni razvoj europskih gradova te, upoznavanjem bogatstva kulturne raznolikosti Europe, pridonijeti zbližavanju europskih građana i njihovu boljem međusobnom razumijevanju“.

Rijeka se u listopadu više nego ravnopravno pridružila Berlinu, Budimpešti, Glasgowu, Krakovu, Kopenhagenu i Sofiji, koji su dosad ugostili IETM. Budući da su ciljevi te organizacije međunarodne koprodukcije, suradnički projekti i procesi, mobilnost umjetnika i razmjena profesionalnih znanja, i u Rijeci je došlo do novih poziva i planiranja raznovrsnih kreativnih druženja.„Koliko smo svjesni međudjelovanja između raznovrsnih publika i sudionika? Što i kako, kao pojedinci, osobe i umjetnici, trebamo napraviti da naša umjetnost i naše djelovanje mogu sudjelovati u mijenjanju svijeta?“, pitamo se odlazeći zasad iz Rijeke, kao što nas pita Jenny Wilson iz Ujedinjenoga Kraljevstva.