Sva četiri

Imam prijedlog za uvođenje novoga prometnog znaka. Ideja je briljantna i siguran sam da bi njezina primjena dovela do toga da promet u našim gradovima postane bolji i sigurniji za barem dvadeset i pet posto. Ne znam još kako bi znak trebao izgledati, ali znam gdje bi trebao stajati: kočio bi se on odmah uz naziv naseljenog mjesta, ili bi čak bio i spojen s tim nazivom, upravo onako kako je nekada stajalo upozorenje da je na teritoriju toga naselja zabranjena uporaba zvučnih signala (bila je to prekrižena truba). Ne znam, kažem, što bi sve ovaj moj znak trebao sadržavati, ali morao bi jasno stavljati do znanja da je u dotičnom gradu ili selu zabranjena upotreba sva četiri žmigavca.

Ako se vi tome čudite, ili možda čak i ne znate na što točno mislim, odmah ću vam objasniti. To vam je ona situacija kad se vozilo zaustavi na nekom mjestu koje za zaustavljanje nije predviđeno, a onda upali sva četiri pokazivača smjera kako bi ostali vozači znali da s tim vozilom nešto nije u redu. Za takvu je svrhu, očito, taj signal i izumljen: ja se još sjećam vremena kad ga nije bilo, ali se onda uočilo da je potreban, ili se možda tehnologija razvila toliko da ga je bilo moguće uvesti. U svakom slučaju, ta su četiri žmigavca živa zgoda onda kad vam se na duljem putovanju – na otvorenoj cesti – dogodi kakva nevolja: pukne vam guma, ostanete bez goriva, otkažu vam brisači; tada uz pomoć sva četiri žmigavca upozoravate svakoga tko nailazi da bude oprezan, jer vi sa svojim kvarom ipak donekle usporavate promet. Bio dan ili noć – osobito ako je noć – dok vi rješavate problem koji se pojavio (mijenjate gumu, spajate žice), ta četiri žmigavca namiguju ostalim vozačima i upozoravaju ih čak i bolje nego trokut što ste ga postavili pedesetak metara iza auta. Možda tkogod od tih ljudi i stane da vam pomogne.

Smatram da upotrebu sva četiri žmigavca u naseljenim mjestima treba zabraniti. Dugo sam mozgao o tome kako da se ta zabrana provede, ali me ni jedno rješenje nije zadovoljavalo. Do nedavno

U svakom slučaju, iz svega što sam rekao jasno se vidi da su sva četiri žmigavca vrlo koristan uređaj. I jesu, ne sporim, ali želim istaknuti da su oni korisni samo na otvorenoj cesti i u nevolji, dok su u naseljenom mjestu oni štetni i opasni. Jer žmigavci se lako mogu zloupotrijebiti. A onaj tko u to ne vjeruje, neka se sjeti automobilske sirene i subotnjih svatova: i sirena je korisna, ali je itekako zlorabe oni koji nam svima žele staviti do znanja da su sklopili brak, pa trumbetaju tako da nam probijaju uši. A zbog takve zloporabe – koja je česta i vrlo proširena – ja želim predložiti da se uvede onaj prometni znak koji se tiče žmigavaca.

Sad ćete vi pitati kako se četiri žmigavca mogu zlorabiti. A ja ću vam odgovoriti pitanjem: a u koju vam svrhu oni u naseljenom mjestu mogu trebati? Ako vam pukne guma, ode remen, rikne elektrika, imate pri ruci majstore, ili kvar otklanjate sami: stanete na parkiralište (ili na ulaz u nečiji haustor, ako je baš nevolja) i prihvatite se posla. Žmigavci vam ne trebaju, to je očito.

Ali vi ih ipak palite, to je također očito. A kad ih palite? Pa, činite to onda kad nema nikakva kvara i nikakve opasnosti, ali se vama ne da plaćati parking ili pješačiti stravičnih stotinu metara. Tada upalite sva četiri žmigavca, pa skoknete obaviti ono što imate, jer vas baš tada hvata euforični optimizam, pa ste uvjereni da ćete posao završiti za trideset sekunda. A koliko stvar doista traje i koliko glavobolja izaziva – i to ne vama, nego drugima – bolje je da se i ne govori: jednome ste zapriječili izlaz s parkirališta, drugome ste blokirali prolaz u drugu ulicu, trećemu smetate pri manevru.

Dakako, s tom praksom prvi su počeli profesionalci i to još davno. Kad kažem profesionalci, onda mislim na one koji dopremaju robu u dućane ili na one koji dovoze materijal za nekakvu pregradnju i adaptaciju. Oni fino stanu nasred kolnika, upale sva četiri žmigavca i potom mirno rade svoj posao, dok se na cesti stvaraju nepregledne kolone. Oni su, naime, toliko ogorčeni što moraju raditi, toliko su uvrijeđeni, da to moraju cijelome svijetu pokazati. Neka i drugi malo pate, kad već toliko pate oni sami. Gradovi, doduše, imaju propise prema kojima se takvi poslovi kao što je doprema robe i odvoz materijala moraju raditi noću ili rano ujutro, i to pod prijetnjom oštrih kazni. Ali nitko se, dakako, toga ne drži, pa su ti dostavljači i otpremači postali već toliko drski da pale svoja četiri žmigavca na zelenom valu, u doba kad se ide na posao ili s posla, a onda još pokazuju nepristojne geste onome tko im zbog toga zatrubi.

A ono što rade profesionalci, to, dakako, čine i amateri, jer oni se u svemu žele izjednačiti s profesionalcima, a osobito u bezobrazluku. Pa tako onda i oni pale sva četiri žmigavca kako god im se sprdne, ostavljaju svoje vozilo na cesti i prisiljavaju druge da se izlažu opasnosti nastojeći da to vozilo izbjegnu. Svojim sam očima vidio grmalja koji je upalio sva četiri žmigavca na tramvajskoj pruzi usred Ilice, a potom otišao u kladionicu uplatiti svoje kombinacije. A nitko od nas ostalih nije se želio kockati sa sudbinom pa mu nešto prigovoriti.

I, da vas više ne gušim s primjerima, mislim da je i ovoliko dovoljno kao dokaz da upotrebu sva četiri žmigavca u naseljenim mjestima treba zabraniti. Dugo sam mozgao o tome kako da se ta zabrana provede, ali me ni jedno rješenje nije zadovoljavalo.

Padala mi je na um policija, padali su mi na um komunalni redari, ali onda sam digao ruke: policije ionako nikad nema, a komunalne redare nitko ne šljivi, pa kako onda da se nadamo ikakvu povoljnom rješenju? Onda sam pomislio da bi se stvar mogla riješiti tehnički: već sam bio koncipirao i pismo proizvođačima automobila, s prijedlogom da se ukinu ta četiri žmigavca na osobnim vozilima (koja ih najviše i zlorabe), a da se ostave samo kombijima i kamionima. Čak sam pomislio da bi se sve moglo riješiti uz pomoć nekakvih senzora, poput onih koji pale i gase uličnu rasvjetu, gdje bi upotreba sva četiri žmigavca bila moguća samo na otvorenoj cesti, a ne bi bila moguća u gradu. Onda sam zaključio kako nisam dovoljno upućen u tehničke pojedinosti, pa je ispalo da je najbolje ponuditi rješenje koje će biti kombinacija tehničkoga i administrativnoga, a bilo bi ga lakše i provesti.

Stavimo, dakle, na ulaze u sva naseljena mjesta znakove o zabrani upotrebe toga signala, stavimo ih, ako treba, i unutar samih naseljenih mjesta, pa nitko neće moći reći da ih nije vidio i razumio. A kršenje toga propisa kažnjavalo bi se automatski, kao prolazak kroz crveno svjetlo. I da vidite koliko bi to pomoglo protočnosti prometa, koliko bi smanjilo nervozu vozača, a možda bi donijelo i koju kunu u gradsku blagajnu! Jer ako ima nekoga koga u prometu treba kazniti preventivno i drakonski, onda je to onaj komu je skupo platiti tri kune za parkiranje, dok drugi u koloni iza njega – trubeći i psujući – izgore benzina za desetke i stotine kuna.

Ukratko, moj prijedlog je gotov, a doznao sam i na koje ga nadležno mjesto treba odnijeti. Jedino me brine što ondje nikada nema mjesta za parkiranje. A ništa, ako ne bude išlo drukčije, upalit ću sva četiri, pa utrčati u zgradu da obavim posao.