Netko gleda u moj vrt, mene tamo nema

* * *

ja čitam more

odnose

u drvetu

netko gleda u

moj vrt

teško natovaren bijelim riječima

kad brišem

tekst

zovem kišu

kiša je

bogatstvo!

pričam s ljudima iz lokala

kako ide, kažu

malo, vrlo malo se tu

razgovara, ali se osjeća

velika blijeda naklonost

to su koordinate:

nasmiješeno vrijeme koje je utrošeno

* * *

živim u kauču

iznad je crno sunce

i dvije tuge

primam misli, da, ali ih

prebirem

mnoge puštam da nestanu

koja gomila bogatstva

žalosti

počeo sam se otvarati

i čitati u nekom realnom obliku

ja pričam

nigdje istine!

* * *

kao leteći čovjek

u potrazi za supstancijom!

ići ću ja i dalje! duboko ću

probijati zemljine slojeve,

što je tu mračno vruće ljeto!

još uvijek letim uz sve snažniju

nevoljkost! prolazim kroz magnezij!

samo sam uspio nakratko osjetiti

da je on u nekom slavlju! u svome tankom

životnom stilu

sve sam bliže nečemu,

osjećam to po kosi koja mi se

zazelenjela od konstantnog zvona tame!

stižem u tvrdo gusto središte! 

* * *

helij je mladost

i moja srijeda!

mali pas

koji pleše

čitav život

besplatno

sa suzama

zgodna unuka

crvenkapica

šeta šumom kao čežnja

vukovi u blizini

tiho pjevaju

kad će opet doći

srijeda

* * *

bio sam svibanj

a onda više

nisam!

* * *

kate i mare

u bonaci

kraj otoka

nema više slova

nema nevolje

same u barci

same na svijetu

gledaju

pejzaž

i drže se plaho

za halapljive ruke!

* * *

ja sam ozbiljan mjesec

u punom poslu

modar

ispisana plava vizija

morski lijepa i bez riječi 

malo smrti ne škodi

sa malo nostalgičnog lahora

razvoj sam

turizma u dalmatinskoj zagori

izbezumljeni turisti trče u ponor

natrag se vraćaju prazni

u svoje primorske planove i bijele

jedrilice gdje se sve događa

a kamene kuće koje su mirne kao

ostarjele kutije

u kojima samo vjetar zviždi, staje,

zalijeće se,

miješa svaki dim koji je izvukao iz dimnjaka

on juri kroz sitne otvore ogoljelog drveća

udara u kamen, nadolje, i u vis

pa se na kraju meškolji kao djetinjstvo

kamen treba razumjeti

on raste iz ploča zemlje

zapitan o životu

svog sigurnog pogleda

* * *

cvijeće se ponavlja

i ja crveni dječak koji

jede

grožđe

ja i čvorak

cvijeće se ponavlja

jesen u dvorištu

dva psa i

naša nataša

tužna kao

kauč na kiši

usred iznošenog srca

* * *

uvijek je lijepo u šumi

šuma ima dugu povijest

zelenih sutona

ima puno

željeza i jeseni

vuk je otišao u listopad

vučica u list

poletimo

noćnim nebom

prikupljajte razne istine

meka sjećanja

ja stavim zvijezdu u usta

neku vrstu naivnosti

i dugo gledam u šumu;

gle, nabrajanje!

* * *

kao jedna od oluja kasnog ljeta

događaj na cesti

i odlučna noć

petak navečer je vidio subotu

pijanu od mladosti

automobil i kopno, metal i dno

sve je, najzad, taština, neuvjerljiva je

i ne isturuje svoju upitnost

skupi bijes

ruševan svijet u dvostrukom mraku

ništa se ne vidi, ali se noć vrti!

pitao sam kamo to idu tako brzo

u nacrtani izmaštani odlomak

u sliku?

bilo je strašno sjediti kraj

povijesti

i kao da se sve te lijepe čitanke ne događaju!

na ovoj zemlji bilo je sumnjivih pokušaja,

kao da se sjećamo stvari koje treba tek nazvati!

ima puno stvari

o kojima mogu samo pjevati

u aromi vječnog jutra

u srijedu kad sunce

grije svijet

* * *

nemam ti što dati

ali te volim

ti si događaj!

* * *

bila sam ko mlada

imela

s previše života

kao batman bez

stila spola

s melankolijom

nastavka

u periferijskom kinu

curica pjeva

zdravo, kako si u zraku?

hoćeš li žute cipele?

ako patiš posudit ću ti srce

ja sam bez datuma

ja sam samo glasnik

ja sam onaj neispavani svijet

* * *

uđe tišina

u kišobran

u gozbu usamljenosti

ne valja se svađati!

u svađi gubi svemir

jer se mijenja

* * *

na svečanom izletu

u šumi umornoj i sanjivoj

medo je dlakavi crtež

debelo

krzno

ljubav koja tutnji šumom

niotkud!

kad vidim medu

stavljam

kravatu

ispred hrasta

koji je

ogledalo!

on se smiješi

kad mu to kažem

* * *

imat ćeš 200 djece

plave kao more i tinta

visoke kao stablo i zlo

mirisne kao cimet i tibet

visoko sunce nestaje

nisko

evo, umata se u golemi list

kao kršćanska riba

koja je 1!

nula!

on, gle, sklapa oči

vidim ga radi

ništa

* * *

u srijedu počinje petak

od petka bučno slavlje

u pjeni

legnite u vatru

svuda sam!

razgovori između majke i

sinova

uvijek su sveti

kadulja nema oca!

tu nema spola!

* * *

jedno je vrijeme

otišlo!

* * *

ljudi s polja

puno rade i jedu!

i bezbrižno stare

* * *

čovjek u

mraku podmuklo guši

tko zna tko je on?

imat ćeš strah

napinjem streličastu narav ravno u sablast

prazni bijeli šumski

um me

oduševljava

a bilo je tu i

leukocita

postao sam dio jeseni!

sjećate li se prve šume

na svijetu?