Mali princ na kajkavskom

Pod naslovom Mali Kralevič pojavio se prijevod Malog princa čuvenoga francuskog pisca i vrsnoga pripovjedača Antoinea de Sant-Exupéryja na kajkavskom idiomu. Slobodno bismo mogli reći: na kajkavskom jeziku. Prevoditelji, Akoš Anton Dončec i Đuro Blažeka, izvrsno su ispunili svoje prevoditeljsko poslanje.

Akoš Anton Dončec, mladi mađarski slavist i jezikoslovac (dijalektolog i kajkavolog) i Đuro Blažeka, njegov mentor i suprevoditelj i glavni jezični savjetnik, kreativno su osmislili Malog princa (Le Petit Prince, Pariz,1943). To vrhunsko djelo, oživljeno u mnogim svjetskim prijevodima, autori-prevoditelji kreativno su „preokrenuli“ na hrvatski kajkavski. Poštujući arhaičke oblike uz potrebne „morfološke adaptacije“ poštovali su osobitosti kajkavske sintakse, uz lijepost i nadahnutu izvornost kajkavskoga vokabulara (međimurska ili gornja kajkavština, samosvojni kajkavski koine): „Rad bi počel ovo pripovest kak pričico. Štel bi reči: ‘Jempot je bil Kralevič koji je živel na premali zvezdi koja je komaj vekša kak on i trebal je prijatela.’ Ludem koji prav razmejo živlenje bi bilo to istinitije.“

Izd. Kajkavsko spravišče, Zagreb, 2018.

Mali Kralevič oduhovljeno živi u antologijskoj priči koja je obišla svijet: njegove su žudnje i snovi do današnjega dana bliske i ljudski tople i ne mogu prihvatiti banalnosti svakodnevice: „Poznam planeto de životari neki gospon s čerlenim obrazom. Nigdar neje poduhnol niti jenoga cvetja. Nigdar gori neje gledal na zvezde. Nikoga neje lubil (…) I odebelil se je od gizdosti. Te gosponček je vrganj, a ne čovek!“

Melodiozan i ujednačen kajkavski izričaj, ta komunikativno prepoznatljiva kajkavska fraza ostvaruje se u sinonimima i deminutivima i tako svevremenska i jezično poticajna pokreće i razvija priču koja je na prirodnom hrvatskom kajkavskom idiomu i blaga i srdita i simbolična i mudra: „V ovom časo nikaj nesem razmel. Poleg njenih činov, a ne poleg reči treba jo suditi. (…) „Na naši Zemli čovek je premali i nema tulke jakosti da bi počistil svoje vulkane. Zato ima vnoge nevole i kvare.“

Suprevoditelji Akoš Anton Dončec i Đuro Blažeka pokazali su umijeće prevođenja istančanim poznavanjem književne i usmene tradicije kajkavskog jezika. Naglasiti treba bogatstvo hrvatskog jezika s njegovim autentičnim, povijesnim jezičnim mogućnostima: što. kaj, ča. Po tome smo samosvojni i svoji! I to bogatstvo trebamo čuvati! Zato bismo se morali „pripitomiti“, kako je naglasila lisica, da bi „vedrinjava došla v naše živlenje“.

Malom Kraleviču, „pajdašeku“, treba smijeh da učvrsti vedrinu. Riječju: taj „mali dečec koji se smeje, ima zlatne vlasi“, Mali Kralevič, dobro nam je došao u prijevodu na kajkavski. Nakladnicima Kajkavskog spravišča (Ivo Kalinski, Božica Pažur, Frane Paro) svaka čast. Tako to funkcionira, kad je riječ o prijevodu s hrvatskog na zvučan i melodiozan kajkavski jezik.

Ali čujem da je neki samouvjereni prevodilac pokušao prevesti Krležine Balade Petrice Kerempuha na hrvatski književni jezik (tzv. standard). I, evo, kako to izgleda:

Krleža: „Na galgama tri galženjaka, / tri tata, tri obješenjaka…“

I prijevod (!): „Na vješalima se zanjihala / tri lupeža, baš tri spadala“.

Na sveznajućem Facebooku upitali bi: Što vam je na umu? I smiješno i otužno, glasio bi odgovor. Vratimo se na kraju našem Malom Kraleviču, njegovoj dobroti i ljubaznosti, koja je od srca dar, božićni dar: „Slast od svetlobe krizbana, mužike polnočne meše i smeha obrazov.“ Da ne bude tužan.