IZDVAJA Ozana IVEKOVIĆ

Rene Medvešek u Kerempuhu – Hrvatski dramski umjetnik, glumac, redatelj i profesor na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu prvi je put režirao u Satiričkom kazalištu Kerempuh u Zagrebu, i to predstavu Doma je najbolje, premijerno izvedenu 27. listopada prema djelu Lapin Lapin francuske spisateljice i redateljice Coline Serreau, u prijevodu Marte Medvešek.

Predstava dinamično i šarmantno, poigravajući se kodovima svakodnevice i znanstvene fantastike, komedije i groteske, prikazuje dvojbe i traume današnjice, od gubljenja posla i raspada braka do izbacivanja iz škole i istraživanja vlastitih identiteta, ali uvijek s fokusom na vraćanje toplini doma i obitelji. U predstavi glume Josip Brakus, Anita Matić Delić, Damir Poljičak, Sreten Mokrović, Luka Petrušić, Mia Anočić Valentić, Mirela Videk Hranjec, Matija Šakoronja, Elizabeta Kukić, Karlo Mlinar i Igor Jurinić. Kostimografiju potpisuje Milena Matijević Medvešek, scenografiju Tanja Lacko, glazbu Matija Antolić. Jezična je savjetnica Đurđa Škavić. (Redakcija)

Kazalište slijepih i slabovidnih Novi život – Najstarije kazalište slijepih i slabovidnih osoba u svijetu kvalitetom predstava (koje su nažalost slabije posjećene nego što to zaslužuju) šalje jasnu poruku da vrhunsku umjetnost mogu stvarati svi ljudi bez obzira na invaliditet. Glumci ovoga kazališta nisu ništa slabiji od profesionalnih glumaca, a razlikuju se od njih samo po tome što ne vide. S njima od početaka davne 1948. rade profesionalni kazališni redatelji, a na svojem su repertoaru imali svjetske i hrvatske klasike.

27. listopada imali su premijeru Plautova Amfitriona u režiji mladoga redatelja Ivana Planinića, a na repertoaru su im Ionescov tekst Jacques ili pokornost u režiji Ane Prolić, predstava-projekt Petre Radin Jučer sam se sjetio plave, Klupko Pere Budaka u režiji Željka Duvnjaka te dvije predstave za djecu prema tekstovima  Vojina Perića, ravnatelja kazališta – Kako se pravi pjesma i Čovječja ribica. Svake dvije godine Novi život organizira festival BIT (Blind in Theatre) u sklopu kojega se mogu vidjeti kazališna ostvarenja kazališta slijepih i slabovidnih osoba iz cijeloga svijeta.

Kazalište i pedagogija Vladimira Krušića – Studija je nastala na temelju autorove doktorske disertacije u kojoj on govori o općim paradigmama moderne dramske pedagogije ističući da se one sve temelje na činjenici da je čovjeku prirođena sposobnost preuzimanja uloga. Ta sposobnost, koju Krušić naziva dramskom sposobnošću, očituje se u vrhunskim kazališnim ostvarenjima, ali i u simboličkoj igri maloga djeteta ili u činjenici da čovjek preuzima razne društvene uloge (npr. majke, kćeri, liječnice, domaćice i sl.).

Paradigme dramskog odgoja kao metode u školskoj nastavi, preko njegove uporabe u socijalnom aktivizmu ili lokalnoj zajednici pa sve do stvaranja kazališnih predstava u kojima se objedinjuju i umjetnička i pedagoška funkcija, prepoznaju se u razvoju hrvatske moderne dramske pedagogije od konca 18. stoljeća do kraja Drugoga svjetskog rata. Autor ih uočava u teorijama i u praksama hrvatskih pedagoga, kazališnih amatera, ali i profesionalnih kazalištaraca (preporodno kazalište).