Iz Mire tri vraga vire

Dne 4. studenog počastili smo Karleke, Dragece i Dragice, a već nam sutradan u pratnji ponekog Mirka i Emerika stigoše Mire, Mirke i Mirjane. Moja se mama zvala Mira. Kad je rođena (1914), to je ime bilo popularno, a potom se javljalo sporadično. Iz generacije prije mamine bila je Mira Vučetić (1892–1976), najpoznatija kao autorica kuharica, premda je radila i na drugim poljima. I druge Mire koje sam poznavala bile su otprilike iz toga vremena, npr. jedna teta Mira koja je kao čuvarica bdjela nad jednom mojom prijateljicom iz djetinjstva do mature. Bila je tu još jedna teta Mira, daljnja rođakinja, negdašnja učiteljica u Koriji, pa teta Mira (Galeta), dugogodišnja vježbačica našega sina u Vinogradskoj bolnici, a jednu smo Miru zvali Švester Mira, bila je fina i povučena, živjela je sa sestrom u stančini Pod zidom, dobro je kuhala, pa mi je odlazak k njima bio nekoć ugodan. Umrla je.

U školi je bilo nekoliko Mira, no više nije tako. I imena ulaze u modu i izlaze iz nje, pa danas ne znam ni jednu curicu da se tako zove. A Mira je po statističkim pokazateljima među prvih sto imena u Hrvatskoj, danas ima više od 10.000 žena koje se tako zovu, a nakon Drugoga svjetskog rata to je ime bilo najpopularnije između 1944. i 1953. Od 1999. do 2009. više nije tako popularno.

Mira Župan i Relja Bašić u Ledi 1962.

Ime se javlja i kao Mirjana, Miroslava, Mirka i svakoj je u osnovi mir. I njemački lik Frida (danas znam da tako zovu i kuje) ima u korijenu Frieden, mir. Sudeći po imenu, takva bi osoba bila tiha i mirna, blaga i spokojna, ona koja u sebi nosi sreću i mir, jedinstvena i posebna. No postoji i hebrejski oblik Miriam, poput koplja, pa bi i Mirjana bila malo drukčije ćudi od Mire. Mirjana bi bila svojeglava, jogunasta, uporna, ustrajna, koja se za sebe uvijek izbori. Vjerojatno je i svaka Mira povukla nešto iz oba značenjska bazena, pa onda i hipokoristici Mike, Mikica, Mirna, Mirka i sl. Samo se jednoj Miri (Bićanić) posrećilo na TV-kvizu Tko želi biti milijunaš. Mašala.

A koje javne Mire znam? Uglavnom one koje pripadaju umjetnosti. Nekoć je Drama HNK izvodila u istoj sezoni više Krležinih djela, a u jednom od njih (U agoniji) Mira Župan igrala je Lauru. Rođena je u Otočcu 1926, a umrla u Zagrebu 1993. Staložena kazališna glumica, možda se nešto od mirnog imena pretočilo i u njezin glumački izričaj. Koju godinu starija od nje bila je Mira Stupica (1923–2016), rođena kao Miroslava Todorović, srpska glumica koja je preko muža Bojana Stupice od 1955. do 1957. bila članica HNK u Zagrebu, a i na Dubrovačkih ljetnim igrama ostavila je traga. Kad smo već kod teatra, ne mogu izostaviti ni Miru Trailović (1924–1989), osobu do srži prožetu kazalištem, pa je tako sa svojim Ateljeom 212 redovito gostovala i u Zagrebu, a s Jovanom Ćirilovom (1931–2014) osnovala je 1967. također nezaobilazan BITEF (Beogradski internacionalni teatarski festival), na kojem su nastupali i hrvatski ansambli. I Miru Banjac (1929) gledala sam u nekima od njezinih 300 uloga. Rođena je kao Mirjana. U tom miljeu navodim i Miru Furlan (1955), kazališnu i filmsku glumicu, kćer profesora Ivana Furlana, koji je u Severinu na Kupi imao vikendicu s druge strane brda od naše, a podigao ju je više-manje vlastitim rukama. Miri je prepustio „onu prvu“ bliže Severinu. Ni u jednu više nitko ne dolazi. Kad je riječ o teatru, kako mogu preskočiti Miru Muhoberac?

Sjećam se i glazbenih Mira, iz škole Lisinski najviše Mire Sakač, po kojoj se zove i jedna pijanistička nagrada. No moja djetinja iskustva s tom gospođom nisu bila ugodna. Pamtim jedan užasan ispit iz klavira i nju u komisiji, nakon čega sam rekla samoj sebi: ako se ikada budeš bavila pedagogijom, zapamti ovo i nemoj biti tako neugodna prema svojim učenicima. Toga sam se gesla držala u cijeloj svojoj 30-godišnjoj nastavničkoj praksi. Moje druge glazbene Mire samo su znanice s koncertnih podija: Mira Zidarić (1944) i Mira Vlahović, koncertne pjevačice, pa Mira Flies Šimatović (1941), pijanistica koja je dugo pratila pjevače na solističkim koncertima. A jednu Mirku (Klarić, 1934. iz Donjeg Vidovca u Međimurju) gledala sam u zlatno doba Zagrebačke opere. Pjevačica jake osobnosti, Mirka je bila impresivna Tosca, no još više Katarina Izmajlova, koju je 1964. pjevala na premijeri u Zagrebu pred samim autorom, Dmitrijem Šostakovičem.

Danas Mirjana i Mira prolaze slično. Sve su već starije. Iz djetinjstva se sjećam dviju Mirjana, obje su iz Tkalčićeve. Jednu smo zvali Mija, a druga nije bila od rođenja Mirjana, no svojim je prvim imenom Katica bila toliko nezadovoljna da ga je već u drugom razredu promijenila u Mirjanu. U gimnaziji je jedna kolegica lavirala između Mirjane i Mire, kao što u privatnoj i u službenoj sferi prolazi i jedna Mirjana / Mira, izvrsna profesorica hrvatskoga u Dubrovniku. Moja prekomorska Mirjana javlja se samo u tom obliku. Onomad sam u Novigrad Istarski slala javnu poslanicu kolegici Mirjani Benjak o njezinu 70. rođendanu, a u Dobrinju sam imala dobru susjedu Mirjanu Banić, no na tu adresu ne idemo više ni ona ni ja. S kolegicama Mirjanom Polić Bobić i Mirjanom Krizmanić nisam se često susretala ni dok sam još radila na fakultetu, a povjesničarku Mirjanu Gross i književnicu Mirjanu Matić-Halle znam samo po imenu. Mirjanu Bohanec Vidović svi pamte najviše po filmu Tko pjeva, zlo ne misli, a po sjajnim glumačkim ostvarenjima Mirjanu Karanović i Mirjanu Roginu. Tenisačica Mirjana Lučić Baroni (Mikica) vodila je teške borbe i na teniskim terenima i izvan njih.

Kaže se: iz Mire tri vraga vire, a mirna / tiha voda brege dere. I jedno i drugo znači da su takve naoko mirne osobe sposobne i za najsmionije pothvate. Neobjašnjivo, ali ime Mira i Mirko oduvijek me podsjećalo na krumpir-salatu.