Geniji i njihova djeca

Kada je 7. studenog 2016. umro kanadski kantautor, pjesnik i pisac Leonard Cohen, u 82. godini, u njegovu in memoriam napisao sam da ga više nećemo čuti na ovome svijetu. Kao i mnogo puta prije i poslije toga, pogriješio sam! Njegov sin Adam Cohen, također glazbenik, na očev rođendan 21. rujna ove godine objavio je na YouTubeu dotad nepoznatu pjesmu Leonarda Cohena. Taj promukli bariton, ta turobna pjesma puna autoironije, koja se zove Cilj i koja zadnjim stihom kaže da je cilj ostao nedosegnut – da, to je veliki Kanađanin. Ne samo da je njegov glas izazvao uzbudljivu jezu, nego je Adam Cohen objavio i da je sa zadnjih očevih snimanja sačuvao dovoljno pjesama za čitav novi glazbeni album, kojemu se zna i ime: Hvala za ples, a izaći će u studenom. Pa dok je Cilj kraćušna recitacija, dugačka tek minutu, u četvrtak 24. listopada na YouTubeu osvanula je prava pjesma Leonarda Cohena, s mnogo vrhunskih stihova, popraćena pomalo sablasnim spotom. U tom filmu kroz jutarnju maglu u šumi korača mladić blijede kože i riđe kose, sa šeširom i u dugom crnom kaputu, aludirajući na Cohenovo židovsko porijeklo. „Uskrsnuo je“, to je jedina logična misao.

Leonard i Adam Cohen

A zadnje je snimanje bilo bolno jer je Leonard Cohen neko vrijeme već bio nepokretan zbog bolova u kralježnici, a k tome je i leukemija uzimala danak. Samo zahvaljujući entuzijazmu Adama Cohena – koji je ocu u dnevnom boravku uredio studio – pjesnik je na samrti snimio pjesme koje idu u vrh njegova rada, poživjevši tek nekoliko tjedana nakon njihove promocije. Naslovna pjesma s tog albuma govori o plamenu koji smo ugasili kako bi bilo još mračnije – i otuda naslov posthumne zbirke neobjavljenih pjesama, zapisa i crteža iz bilježnica koje je Leonard Cohen čitav život nosio sa sobom, ispisivao i nadopunjavao. Plamen je također već u prodaji, tako da mrtvoga Leonarda Cohena imamo i više nego smo ga imali dok je bio živ. Mogli bismo reći da je to biznis – jer je predsmrtni album postigao veliki uspjeh pa valjda i zaradu – ali to je i obiteljska ljubav. Adam Cohen je o albumu Hvala za ples rekao da su se pri komponiranju i aranžiranju glazbe držali onoga što je bilo karakteristično za Leonarda Cohena, „i na taj smo ga način čuvali uza sebe. Oko tog albuma najdirljivije mi je da svi koji ga čuju kažu isto: Leonard je živ!“

Na dlaku je istu stvar napisala 2009. kći Renéa Goscinnyja, tvorca Asterixa, o 50. godišnjici tog stripa. Goscinny je umro 1977. kada je strip bio na vrhuncu popularnosti, a njegova kći Anne imala je samo devet godina. Anne se bez ironije obratila Asterixu kao svojem bratu jer, zbilja, imaju istog tvorca. A kad je taj tvorac umro, mogao je umrijeti i Asterix. „Mogao si se ugasiti“, piše Anne Asterixu na njegov 50. rođendan: „Ugasiti i svejedno ostati u uspomeni svojih čitatelja. Ali stajao bi na mjestu. Pomalo kao što bih stajala i ja, zamrznuta u devetoj godini. Ali mi nismo bili sami. Tebi je ostao jedan tvorac, a meni nada da će te oživiti. Da ćeš nastaviti usprkos i unatoč usudu što nam ga je namro taj genij što nikad nije činio zlo, ali mu se zlo dogodilo. Poput dječjih riječi otpjevanih na melodiju uspavanke, kao posve novo siroče molila sam: Preživi li Asterix, kunem se da ću povjerovati da je smrt samo loša šala, ali ipak samo šala. Da mašta dopušta i ono što stvarnost brani.“

I doista je drugi tvorac, crtač Albert Uderzo, nastavio objavljivati albume s pustolovinama Asterixa i Obelixa. S promjenjivim uspjehom, valja priznati, jer se scenaristički genij Goscinnyja nije mogao nadoknaditi. Ali Asterix je preživio. Neke su stranice bile blistave i one su održavale plamen – da posudimo Cohenovu metaforu – a k tome su snimani i filmovi, crtani i igrani, da bi na koncu Asterix dobio u Francuskoj vlastiti zabavni park. No tada je Uderzo shvatio da se i njemu smrt približava. „Radio sam 68 godina na stripovima i uopće nisam zabrinut zbog toga što plamen moram predati dalje“, rekao je 2013. „Kad sam jednom odlučio da vrijedi Asterixa održati na životu i nakon što umrem, onda sam to i napravio.“ Plamen su preuzeli Jean-Yves Ferri i Didier Conrad i 2013. objavili 35. album s pustolovinama nepobjedivih Gala, izrađen pod budnim Uderzovim okom. Conrad, crtač, rekao je da mu se stvar činila beznadna i da je mnogo puta htio baciti ručnik jer je Uderzo stalno nalazio sitne zamjerke i tražio od njega da ih ispravi. Uderzo je još bio nacrtao Obelixa na naslovnici tog albuma i povukao se zauvijek, s iznimkom dva crteža kojima je 2015. komemorirao pokolj u listu Charlie Hebdo.

Pri primopredaji plamena neki su se ipak opekli. Uderzo je cijeli život govorio da će Asterix umrijeti s njim – kao što su i Snoo­py i Charlie Brown umrli 2000. sa Charlesom M. Schulzom – ali se 2007. predomislio. Protiv volje svoje kćeri Sylvie, koju su ljubitelji Asterixa upoznali portretiranu kao djevojku Zazu, odlučio je prodati autorska prava velikoj korporaciji Hachette Livre. Sylvie Uderzo ga je u kolumni u Le Mondeu optužila da galsko selo predaje rimskom osvajaču jer je prodaja tako uređena da Hachette može raditi nove albume Asterixa bez ikakva Uderzova utjecaja. Anne Goscinny nije imala ništa protiv toga, ali otac i kći završili su na sudu. Na kraju su se svi nagodili i podijelili autorska prava tako da Asterix živi i dalje. Najnoviji Asterix, Vercingetorixova kći, predstavljen je 25. listopada, a prvi je put u serijalu ženski lik u borbenoj ulozi – mladolika riđokosa Adrenalina izgledom i strašću jako podsjeća na Gretu Thunberg. U više zemalja simultano je promovirana naklada od pet milijuna albuma, od čega na francuskom čak dva milijuna, što sve valja pridodati na dosad prodanih 370 milijuna stripova o Asterixu, prevedenih na stotinu jezika. „Asterix je shvatio da se priča mora nastaviti“, rekla je Anne Goscinny.