U nove svjetove

U četrnaest godina koliko je postojao, Zagrebački festival komorne glazbe (Zagreb kom) postao je događaj po kojem su se ravnala putovanja prema Zagrebu i odgađala putovanja u inozemstvo: ukratko, jedan od glavnih događaja na koncertnoj sceni u cijeloj državi. Ove je godine festival održan u djelomično obnovljenu Hrvatskom glazbenom zavodu, instituciji koja je bila njegov prvi dom, što je cijelom događaju dalo posebno značenje. Ipak, glavna karakteristika ovogodišnjega festivala bila je snažna emotivna komponenta, koja je organizatore, izvođače i publiku pratila od prvoga do posljednjeg koncerta. Nositelji festivala, bračni par Susanna Yoko Henkel i Dalio Despot, najavili su već prije prve večeri da će ovogodišnje izdanje ipak biti i posljednje, što nije spoznaja s kojom je bilo jednostavno odsvirati i poslušati pet sjajnih koncerata.

Ovogodišnji 14. Zagreb kom bio je ujedno i posljednji – na slici koncert Saturday night fever održan 12. listopada / Snimio Vedran Metelko

Ovogodišnji je Zagreb kom predstavio sintezu komorne glazbe na nekoliko razina. Svaki od pet koncerata tematski je bio definiran jednim odnosno dvojicom skladatelja (11. 10. Schubert, 13. 10. Schumann i Brahms, 15. 10. Mozart), ugođajem (12. 10. Saturday night fever) ili jasnom porukom pogleda prema naprijed i lijepe uspomene koja će ostati od cijeloga projekta (16. listopada). S druge strane, organizatori su se pobrinuli da iz lepeze komorne glazbe predstave djela pisana za standardne (Mozartov gudački kvartet KV 575 i Schubertov klavirski kvintet Pastrva) i manje standardne komorne sastave (Andante i varijacije za rog, dva violončela i dva klavira op. 46 Roberta Schumanna), ali i obrade za komorne ansamble (četiri Schubertova klavirska impromptusa u obradi za gitarski trio).

O virtuoznosti i muzikalnosti izvođača nije potrebno mnogo govoriti: dovoljno je spomenuti najveća domaća (Monika Leskovar, Radovan Vlatković, Petrit Çeku, organizatorica Susanna Yoko Henkel…) i strana imena s programa (Stefan Milenković, Zvi Plesser, Ewa Kupiec, Roland Glassl…). Ipak, posebno istaknimo sjajnog virtuoza i pijanista suptilna osjećaja, duboke muzikalnosti i velike snage Iana Fountaina, koji je nažalost nastupio samo na jednom koncertu. Fountain je uz dva Schumannova djela izveo Brahmsov Trio za klavir, violinu i rog, op. 40, na kojem je zabljesnuo uz Yoko Henkel i Vlatkovića. Osim što je sjajan komorni glazbenik koji pažljivo sluša i reagira na dionice svojih kolega, Fountain se pokazao kao briljantan solist koji u gustom Brahmsovu klavirskom slogu izvlači teme, glasove i ritmove koji bi kod brojnih drugih izvođača prošli nezapaženo.

Druga glazbenica kojoj treba posebno čestitati jer je nastupima na četvrtom i petom koncertu uveličala cijeli festival Zagrepčanima je već poznata violistica Tomoko Akasaka. Ona je publiku osvojila u najboljem društvu, sa Stefanom Milenkovićem, s kojim je Mozartovim Duom za violinu i violu, KV 423, djelom čije su obje dionice pisane jednako bravurozno i tehnički izazovno, otvorila četvrti koncert. Svirajući muzikalno zahtjevnu dionicu viole u Dvořákovu Američkom gudačkom kvartetu, biseru svjetske komorne literature koji je u posljednjem dijelu koncerta poslao jasnu poruku o novim vidicima i svjetovima u koje stupaju organizatori, Tomoko Akasaka publici je približila sve mogućnosti svog instrumenta. U prva dva stavka Američkog kvarteta četiri su glazbenice (Yoko Henkel, Ségolène de Beaufond, Tomoko Akasaka, Monika Leskovar) iznijele snagu cijele Simfonije iz novog svijeta istog skladatelja, držeći publiku omamljenom od prvih violinskih terci, preko dubokih pentatonskih melodija do završetaka tonske snage koja više priliči gudačkom orkestru nego kvartetu.

Ali Zagreb kom nije okupio samo glazbenike sa stranom adresom. Posebnu notu cijelom festivalu dala je spomenuta obrada četiriju impromptusa Franza Schuberta iz pera Petrita Çekua u izvedbi uigranoga gitarskog trija Elogio u sastavu Çeku–Rodrigues–Vukšić. O posebnoj vezi Schuberta i gitare svjedoči povijesni instrument koji se čuva u skladateljevoj rodnoj kući u devetom bečkom okrugu. Iako su gitare bile i sastavni dio šubertijada, bečkih druženja uz vino i pjesmu iz prvih desetljeća 19. stoljeća, Schubertova četiri impromptusa D 899 za klavir solo predstavljaju drugi dio složene ličnosti austrijskog skladatelja. Utoliko su klavirske minijature koje i u naslovu aludiraju na samotno improviziranje po crno-bijelim tipkama dobile u obradi za tri gitare potpuno nov karakter. Schubertove modulacije zadržane su i u Petritovoj obradi, no čitav je zvuk ipak bio karakterističniji za neke druge glazbene predjele, što je konačno potvrdio i početak četvrtog impromptusa u As-duru. Rastavljeni klavirski akordi postali su na gitarama veliki dojmljivi arpeggio, koji u odnosu na klavirski izvornik još više ističe dihotomiju distrahirane prve i lirske druge teme. Trio Elogio održat će 10. studenog u povodu desete obljetnice djelovanja koncert u HGZ-u, pa će zagrebačka publika ponovno imati priliku poslušati Schubertove impromptuse.

Festival Zagreb kom bio je privatni projekt dvoje sjajnih glazbenika i njihovih prijatelja, redom najvećih svjetskih imena. Probrano društvo otvorilo je zagrebačkoj publici četrnaest puta vrata dnevnog boravka u kojem se sastaje i muzicira, što su ljubitelji glazbe prepoznali i poduprli. U trenutku kada su domaćini pristojno dali do znanja da je druženju došao kraj valja im zahvaliti na svemu i dopustiti da, u duhu posljednjega koncerta posljednjeg festivala, krenu u nove svjetove. A ukoliko jednom i dođe do 15. Zagreb koma, jer je život ipak nepredvidiv, Yoko Henkel i Despot mogu i dalje računati na pune dvorane i ovacije Zagrepčana.