Regrutacija mladoga članstva dublji je problem

Predsjednica šibenskog ogranka MH Zdenka Bilušić uglavnom je, kako bi se u najstarijem hrvatskom samorodnom gradu reklo – u điru. Tako je i prilikom razgovora za Vijenac toj akademskoj slikarici, rođenoj 1961, s diplomom Akademije likovnih umjetnosti u Sarajevu, voditeljici Odjela za vizualnu kulturu u Gradskoj knjižnici Juraj Šižgorić, priređena izložba Ribarske priče u Muzeju betinske brodogradnje. Na starom papiru iz otpisanih knjiga naslikala je Bilušićeva u različitim tehnikama brodiće (kaiće) iz uvala rodnoga kraja i tako ovjekovječila ono svakodnevno, dalmatinsko, mediteransko, ono što se čini da neće proći, a prolazi. Još je u sjećanju i njezina prošlogodišnja izložba Nosi me more posvećena pokojnom zlarinskom velikanu pjesničke riječi Mladenu Bjažiću. I ona je bila konceptualni nastavak letećih izložbi Homines volantes i Libri, također u Zagrebu. Uz ostale obveze suautorica je udžbenikâ za likovnu kulturu u osnovnim školama, a istaknula se kao voditeljica, autorica i redateljica Putujućega lutkarskoga kazališta FAUST.

Svaki novi radni zadatak izazov je za Zdenku Bilušić, prethodno natopljenu dugogodišnjim radom u osnovnim i srednjim školama, okruženu kreativnim neredom, papirima, škarama, bojama, u prizemlju dojmljive šibenske Gradske knjižnice. Staklena zgrada s imenom glasovitoga humanista smještena je na središnjoj šibenskoj Poljani, a u posljednjih godinu dana okružena je rešetkama, bagerima i dubinskim kopom izgradnje podzemne garaže. I to je klasični Šibenik, buka, vika, cika, gunđanje, a opet – sve bude dobro.

„Moj posao u knjižnici je, na sreću, vrlo kreativan i uključuje mnogo komunikacije s ljudima različitih profila i dobnih skupina. Uz to je i organizacijski zahtjevan. Stjecajem okolnosti u nas, ali izgleda i u praksi drugih zemalja, knjižnice se sve češće pojavljuju kao alternativni izložbeni prostori. Kapitalno Vitićevo zdanje, nekadašnji Dom JNA u Šibeniku, danas Gradska knjižnica Juraj Šižgorić, postalo je i u stvarnom i prenesenom smislu srce grada, njegov dnevni boravak, kulturni centar, svakako mnogo više od same knjižnice. Zahvaljujući prije svega vizionarskom duhu i zalaganju Milivoja Zenića, njezina dugogodišnjeg ravnatelja, knjižnica je preseljenjem iz neuglednog i zapuštenog starog prostora doživjela transformaciju iz ružnog pačeta u predivnog labuda“, iznijela je ukratko Bilušićeva kronologiju razvoja ideje pokojnoga Zenića, čovjeka koji se izborio za knjige u središtu grada.

Knjižnica kao
izložbeni prostor

Sugovornica smatra da su na tom andersenovskom putu šibenske knjižnice mali doprinos dale i raznovrsne radionice za djecu svih dobnih skupina, mlade, ali i odrasle, koje su, uz brojne likovne i druge natječaje na razini grada, županije, regije i države dio programa novoosnovanog Odjela za vizualnu umjetnost. Ističu se, kaže njegova voditeljica, izložbene aktivnosti, jer je osim u zasebnom, namjenskom galerijskom prostoru moguće izlagati u cijeloj zgradi, koja je, zahvaljujući šibenskom arhitektu Tomislavu Krajini, autoru projekta preuređenja markantne građevine u knjižnicu, zadržala svoju estetiku i prilagodila se novoj namjeni, knjižnici otvorenog tipa.

„Tako se zna dogoditi da u našoj knjižnici istodobno bude postavljeno po pet-šest izložaba, u prosjeku jedna tjedno. Time je ona postala mjesto susreta, višenamjenski prostor, čime je ispunjena njezina svrha. Osim umjetničke, društvene i znanstveno-popularne, jasno je istaknuta i edukativna misija aktivnosti koje su u našoj lokalnoj zajednici vrlo vidljive i prepoznatljive, a sada već možemo govoriti i o širem značenju“, napominje voditeljica Odjela za vizualnu umjetnost, koja vjeruje da angažman u knjižnici jest prepoznat i cijenjen na lokalnoj razini.

„Članica sam i ULUPUH-ove sekcije za lutke i u svom umjetničkom radu često posežem za likovnim izrazom bliskom lutkarstvu, no, kako su moja nastojanja za oživljavanjem nekad davno vrlo žive lutkarske scene u gradu ostala tamo odakle su i krenula, odustala sam od takvih ambicija i posvetila se osobnoj umjetničkoj praksi. Svaki novi šibenski gradonačelnik, bez obzira na stranačku pripadnost, blagonaklono je klimao na spomen lutkarskog kazališta u gradu, a potom bi sve prekrila prašina uz zaključak kako nama sredstava, prostora… Pokojni Zvonko Festini, dugogodišnji predsjednik UNIMA-e, čiji sam i sama član, i bard hrvatskoga lutkarstva, bio je kod aktualnog gradonačelnika i njegova prethodnika s molbom da se u Šibeniku, gradu Međunarodnoga dječjeg festivala, konačno osnuje lutkarsko kazalište. Nije dočekao pomak s mrtve točke. Meni se sadašnji ravnatelj HNK-a u Šibeniku i Međunarodnog dječjeg festivala u Šibeniku ljubazno zahvalio na suradnji nakon 25-godišnjeg angažmana bez objašnjenja. Nažalost, iskustvo, znanje i građanska pristojnost očito su hendikep u vremenu u kojemu živimo“, iznijela je Bilušićeva aktualne probleme.

Neutralizirani fini
građanski korektivi

„Kad sam preuzela vođenje šibenskog ogranka, aktivnosti su se uglavnom sastojale od povremenih likovnih i pjesničkih nastupa, mahom članova amatera. Na samu početku iznijela sam ideju i plan o pokretanju časopisa, barem godišnjaka, u izdanju našeg ogranka, koji bi se bavio promocijom prirodne i kulturne baštine našega bogatog i lijepog kraja. To sam i ostvarila pa smo došli i do trećeg broja Osvita. Prvi je broj objavljen uz 950. obljetnicu prvog spomena grada. Tada je OMH u Šibeniku od Grada imao proračun od pet tisuća kuna. Sljedeće godine dobili smo deset tisuća. Toliko imamo i sada. U Hrvatskoj je nepristojno govoriti o proračunskim sredstvima, jer budeš li kvocao, nećeš dobiti ni to. Onomu tko daje uvijek je mnogo. Onomu tko čeka uvijek malo. No nije čak ni to temeljni problem. Naš problem je tome što nismo kadri kvalitetno regrutirati mlado članstvo na osnovama koje su u temelju misije Matice hrvatske. To je, pak, mnogo dublji problem i o njemu bi se dalo dugo i studiozno raspravljati, a tiče se i situacije u društvu, kako političke tako i sociološke, kulturološke“, promišlja predsjednica šibenskoga ogranka MH, svjesna da Grad Šibenik vode ljudi koji imaju svoju viziju razvitka, i to je demokratski i legitimno, no oni fini građanski korektivi, od kojih bi jedan bitan svakako trebala biti MH, zanemareni su, uškopljeni, neutralizirani.

„To je u današnje vrijeme lakše nego ikad, medijski prostor postao je džungla u kojoj se ne biraju sredstva i vlada jači. Ne znam koliko građanska uljudba ima šansi u srazu s takvima jačima. Kao što već spomenuh, velika su očekivanja od gradskih vlasti, no kad intelektualci zašute, to je pouzdan znak da nešto ne valja. S druge strane, sve je manje intelektualaca u klasičnom smislu. Zadovoljna sam suradnjom s mladim obrazovanim ljudima koji oblikuju naš Osvit i daju mu svoj pečat tekstovima koji su kritički, aktualni i u svakom slučaju vrijedni i kvalitetni. Nadam se nastavku suradnje s postojećim i novim autorima“, rekla je sugovornica iz Krešimirova grada, potvrđujući da je raduje svaki mali uspjeh, zajedništvo, osjećaj pripadnosti hrvatskom kulturnom biću.

Promicati umjetničke
osobnosti

„I to je ono što pokušavam osvijestiti kod članova: da naše djelovanje treba uvijek biti usmjereno na promicanje osnovnih Matičinih ciljeva, a ne osobnih. Kad je u pitanju, primjerice, djelovanje našeg vrlo aktivnog književnog ili likovnog kluba, bilo bi dobro da se promiču umjetničke osobnosti koje možda nisu široj javnosti dovoljno poznate ili su zanemarene stjecajem različitih okolnosti, a zaslužnici su, ili da se pomaže mladim talentiranim autorima. To donekle radimo kroz naš Osvit. Koliko u tome uspijevamo, vrijeme će pokazati. Za sve to potrebni su kvalitetni suradnici i ljudi koji hoće. Gdje je dobre volje, nađe se i načina. Nije lako raditi s ljudima, no upornost se uvijek isplati. Tako se i na ovom planu vide pozitivni pomaci“, uvjerena je Bilušićeva, znajući da su organizacijske teškoće slične kao i na drugim mjestima, od nedostatka primjerenoga prostora do logistike, od starosti članova do nemogućnosti prodiranja do mladih zainteresiranih potencijalnih novih.

„To su izazovi i vjerujem da ćemo ustrajati na njihovu rješavanju. Ne vjerujem u uspjehe preko noći niti u kozmetičke zahvate. Male lokalne manifestacije, festivali, kolonije i slično poželjne su i održavaju kontinuitet, ali i njih treba znati dozirati i paziti da ne prevladaju. Prednost uvijek dajem kvaliteti u odnosu na kvantitetu, kontinuitetu u odnosu na sezonalnost, sadržaju o odnosu na ukras. Sada je jako popularno pričati o europskim fondovima. To je odlično, ali, naravno, traži određeni angažman i znanje. Mi smo tu slabi, no s druge strane, kao što sam već rekla, nije u šoldima sve. Istina, bez njih se ne može, ali kvalitetan rad s ljudima na podizanju svijesti o vlastitoj vrijednosti i nerealiziranim mogućnostima i velikom potencijalu koji smo baštinili te odgovornosti prema istome, jest prioritet“, zaključuje čelnica šibenskoga ogranka MH, ususret novim, boljim Osvitima.