Juraj Dalmatinac u Londonu

U londonskom parku Regents od 3. do 6. listopada održana je tradicionalna godišnja izložba Frieze Masters, na kojoj je svoje nabolje umjetnine izložilo više od 130 svjetskih galerija specijaliziranih za suvremenu umjetnost, uključujući i antikvarijate s djelima starih majstora. Među biranim antikvitetima ugledna talijanska galerija izložila je i dvije kamene skulpture koje su privukle moju pozornost. Svaka skulptura prikazuje po dva anđela telamona. Kipovi su rađeni od istarskog vapnenca, a visina im je oko 96 cm. Nisu nepoznati stručnjacima za renesansnu skulpturu, nalazili su se u uglednim zbirkama, ali za hrvatsku povijest umjetnosti zanimljivo je da su u Londonu prvi put izloženi uz atribuciju Jurju Dalmatincu (Zadar oko 1409–Šibenik 1475) i njegovim suradnicima Ivanu Pribislaviću i Andriji Alešiju. Za to je zaslužan talijanski povjesničar umjetnosti David Lucidi, koji je istražio njihovo podrijetlo i podrobno analizirao skulpture. Pretpostavlja da su nastale u razdoblju od 1460. do 1475. Citiram iz njegove studije: „Povijest skulptura pratimo u uglednim svjetskim zbirkama. Dokumentirane su u zbirci Georgesa Hoentschela (Pariz, 1855–1915), uglednog arhitekta, keramičara, dizajnera i jednog od najrafiniranijih i najvažnijih pariških kolekcionara na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće. Hoentschel je za Svjetsku izložbu 1900. u Parizu projektirao paviljon Union Centrale des Arts Decoratifs, a sudjelovao je također u realizaciji ambiciozne retrospektive francuske umjetnosti u Petit Palais. O njegovoj zbirci antikviteta suvremenici su pisali kao jednoj od najvažnijih privatnih zbirki u Parizu.

Talijanski povjesničar umjetnosti David Lucidi u studiji zaključuje da su anđeli telamoni zamišljeni kao kutni pilastri nadgrobnog spomenika za sakralni objekt u Dalmaciji / Juraj Dalmatinac i suradnici, (nova atribucija) Anđeli telamoni, Copyright Industrial Photo Firenze

Na fotografiji objavljenoj 1906. vidimo da su anđeli telamoni izloženi u Gotičkom salonu u palači na bulevaru Flandrin. U katalogu njegove pariške zbirke tiskanu 1908. anđeli telamoni opisani su kao djelo majstora iz 16. stoljeća iz sjeverne Italije. Hoentschel je 1908. prodao kolekciju slavnom američkom kolekcionaru, bankaru Johnu Pierpontu Morganu, koji je 1912. darovao svoju bogatu kolekciju muzeju Metropolitan u New Yorku. U katalogu Metropolitana skulpture su navedene kao djelo nepoznatog majstora druge polovice 16. stoljeća, Francuska, kasna renesansa.“

Za razliku od europskih muzeja, koji ne prodaju eksponate iz svojih fundusa, američki muzeji povremeno prodaju umjetnine koje nisu dugo bile izložene kako bi nabavili nove. Tako su se i anđeli telamoni koji su bili u muzeju jedno stoljeće našli među brojnim umjetninama koje je muzej prodao na aukciji 2014, gdje su opisani kao rad anonimnog kipara iz sjeverne Italije aktivna potkraj 15. stoljeća.

Lucidi je također pronašao fotografije anđela u fototeci koju je u Kunsthistorisches Institutu u Firenci vodio profesor Ulrich Middeldorf (1901–1983), svjetski autoritet za povijest talijanske renesansne umjetnosti. Bio je profesor najprije na sveučilištu u Chicagu, a zatim u Firenci, gdje je bio i ravnatelj Njemačkog instituta. Prof. Middeldorf opisao je anđele kao djelo nepoznatoga majstora iz Veneta, koji je radio na području sjeveroistočne Italije u drugoj polovici 15. stoljeća. To su ukratko prethodne atribucije kipova koje Lucidi u svojoj studiji pripisuje Jurju, sinu Matije iz Zadra, zvanu još Georgio di Mateo da Sebenico, koji se potpisao kao Georgius Mathei Dalmaticus na šibenskoj katedrali 1443. Visoka kvaliteta i stilska obilježja skulptura u suglasju su s poznatim djelima tog umjetnika. Na prvom paru anđela uočavamo sličnost s fizionomijama realističnih portreta na apsidi katedrale, jednaki tretman usana i očiju, a posebice je upadljivo gotovo identično oblikovanje podatnih uvojaka kose koji uokviruju lica anđela, najsličnijih upravo uvojcima onoga pod kartušom s Dalmatinčevim potpisom. Neki su uvojci iznad čela stilizirani poput puževe kućice, dok su dinamični pramenovi koji se spuštaju uz lice klesani u visokom reljefu. Nalazimo ih i na reljefu Stvoritelja na svodu krstionice šibenske katedrale i na portretu Arnira u splitskoj katedrali.

U studiji Lucidi zaključuje da su anđeli telamoni bili zamišljeni kao kutni pilastri nadgrobnog spomenika za nepoznati sakralni objekt u Dalmaciji. Nastali su u istoj radionici, ali je moguće da je jedan par radio Juraj Dalmatinac s jednim od svojih suradnika, kao što je bio Šibenčanin Ivan Pribislavljić (Pribislavić) u vrijeme rada na apsidi i sakristiji u katedrali svetog Jakova u Šibeniku, a u drugom paru, koji je mogao nastati nekoliko godina poslije, prepoznaje karakteristike njegova suradnika Andrije Alešija. Mišljenja sam da je Lucidijeva atribucija opravdana te se nadam da će objavljivanje skulptura potaknuti dalji dijalog među povjesničarima umjetnosti i možda nadahnuti sponzore da obogate Šibenik još jednim djelom majstora Jurja i njegovih suradnika.