Valja slušati radio (i noću)

Gotovo sve radiostanice, bilo u sastavu javnih medijskih servisa ili tzv. komercijalne, program emitiraju danonoćno, a pripremaju ga po svojim programskim određenjima. Dnevni se i noćni programi dakako razlikuju, jer noću radio sluša manji broj slušača, a uključuje i one koji noću moraju raditi ili rade po svojim navikama, potrebama ili nuždi. Pripremanje noćnoga, pretežno glazbenog programa, stoga je posebno zahtjevan posao, ovisno o radiostanici i njihovim potrebama, ali i ambicijama. U ovom okviru pišem samo o noćnim programima, što znači i pretežno o glazbenim programima koji se emitiraju u noćnim satima. Kako je blizu 60 godina od početka moje radijske karijere, koja još traje, prirodno je da kao radiot najviše slušam radio preferirajući radijske programe HRT-a, uz koje pratim još jedino Otvoreni jer je dio mojih glazbenih interesa i pop- i rock-glazba, no najviše je to ipak cjelina radijskih i televizijskih programa i svih vrsta glazbe. Jednu večer sam tako proveo prateći izravni prijenos otvaranja 49. varaždinskih baroknih večeri.

Početkom godine zapazio sam promjene u noćnom glazbenom programu koji se emitira na I. programu Hrvatskog radija Glazbena noć na Hrvatskom radiju. Obično kasno liježem, odslušam ponoćne vijesti na I. programu HR-a pa nastavim slušati prvi sat noćnog programa. Usto pri svakom noćnom buđenju uključujem tranzistor i slušam neko vrijeme noćni program. Promjene koje sam zapazio boljitak su koji valja pohvaliti, i to baš zato što je riječ o noćnom programu, koji mora biti primjeren svima koji ga slušaju, a opet i posebno odabran za one kojima je ponajprije namijenjen. Najuspješniji je onaj kojemu se slučajni slušatelji vraćaju. Nedavno sam svjedočio da mi je jedan slušatelj javio da kad radi (piše) noću sluša ozbiljnu glazbu na III. programu, ali da je slučajno bio na Prvom, čuo glazbu koja mu se svidjela i ostao na Prvom te mu se otad često vraća. Jednostavno rečeno, Glazbena noć vrlo je ugodna za slušanje jer su odabrane pjesme koje se lako slušaju, nema među njima tzv. hitova, pjesama koje ispunjavaju velike dijelove dnevnog programa, nema ničega što se doimlje naglašeno i nametljivo. Riječi pjesama pjevaju pretežno o ljubavi (a o čemu bi se noću budno i mislilo i pjevalo ako ne o lijepim i dragim uspomenama, u kojima ljubavne sigurno predvode i imaju posebno mjesto). Ne traže neki posebni slušateljski angažman, baš su ugodne i nenametljive i ne izazivlju nikakve strasti. Mislim i o sadržaju o kojemu pjevaju. Sve su pjevane na hrvatskom jeziku, onom tzv. književnom, ali i na gotovo svim narječjima, što pokazuje bogatstvo hrvatskoga jezika. Nema među tim pjesmama onih koje imaju neznalačke i pjesnički neprilične riječi. Moglo bi se još štošta pohvaliti, a jedina zamjerka tim programima jest što se imena sastavljača ne najavljuju, čime se uz ostale krše moralna prava autora, jer radijski glazbeni programi pripadaju u autorska djela. No o tome u nekom sljedećem napisu!