Vijenac 668

Kolumne

Paradoksi kulture

Umjetnost umjetnosti

Boris Beck

Kada konačno doista dođe dan da svatko glumi samo sebe, i kada Poirota budu glumili samo Belgijanci, zanima me jedno: hoće li detektiv biti Valonac ili Flamanac?


 

„Možda će Herculea Poirota uskoro morati glumiti Belgijanac“, rekao je ovih dana u intervjuu britanski glumac David Suchet, najpoznatiji upravo po toj ulozi detektiva iz novela Agathe Christie. Gluma je umjetnost, a umjetnost je umjetna, no čini se da njezino vrijeme prolazi, što se moglo već i prije naslutiti. U filmu Maratonac iz 1976. Dustin Hoffman glumio je dugoprugaša koji slučajno nabasa na sadističkoga nacističkog bjegunca Christiana Szella, a toga je pak glumio Laurence Olivier. Prije snimanja Hoffman je doista trčao kako bi u svojim scenama bio zadihan i oznojen, kako je to već zahtijevao scenarij. Olivier mu se čudio i sasvim dobronamjerno pitao: „Kolega, zašto se mučite? Zašto to ne odglumite?“


David Suchet kao Hercule Poirot

Scarlett Johansson nakanila je u filmu Rub & Tug glumiti transrodnog muškarca Dantea Gilla zvana Tex, ali se ljetos povukla nakon kritika LGBTQ zajednice. Prigovori su naglašavali da glumci koji se jasno uklapaju u muško/žensku podjelu imaju mnogo uloga pa nije u redu da transrodnima otimaju ono malo posla koji imaju. A ima uloga za transrodne sve više. FX ima Pose, Netflix Orange Is the New Black, Amazon Transparent, a sad je Angelica Ross iz Pose prešla u American Horror Story, u novu ulogu u seriji. Scarlett Johansson je ipak teško podnijela to što neće moći glumiti transrodnu osobu pa se poslije povlačenja požalila u intervjuu da bi joj „kao glumici moralo biti dopušteno da glumi bilo koju osobu, bilo koje drvo, bilo koju životinju jer to joj je posao i od tog se taj posao sastoji“. To je opet nezgodno ispalo, pa se opravdavala kako razumije da bijela rasa ima više mogućnosti za rad na filmu od ostalih, a pogotovo u Hollywoodu.

Američki satirički portal s izmišljenim vijestima, The Hard Times, narugao joj se tako da je donio izvješće s njezina castinga za prvoga crnog Jamesa Bonda. Ideja se činila komičnom jer nikomu ne bi palo na pamet glumiti crnca – sve dok nisu u Kanadi isplivale fotografije iz mladosti njihova premijera Justina Trudeaua. On na kostimiranim zabavama rado pozira u orijentalnim kostimima, pod turbanom, zacrnjena lica. Nama se to ne čini strašno jer Hrvatska ne poznaje međurasna trvenja, uz rijetke iznimke. Ali u SAD-u i Kanadi već je godinama očito nezadovoljstvo zbog tradicije da bijelci utjelovljuju crnu rasu. Ta su kostimiranja, nazvana blackface ili minstrel, obično karikirana i stereotipna te zbog toga ponižavajuća i uvredljiva za one koje prikazuju. Iz istog je razloga na udaru nizozemska tradicija da se ljudi maskiraju u crnce na blagdan svetog Nikole, glumeći krampuse, tj. Crnog Petra. Francuzi su već odustali od toga da omiljeni čokoladni slatkiš nazivaju crnačka glava.

Nemogućnost da se doista glumi Drugoga temelj je stare šale iz Mućki. Bradati djed zatekao je Delboya kako sjedi na onom kauču pred televizorom pa ga je zapitao što gleda. „Neki film sa Sidneyjem Poitierom“, rekao je Delboy, na što je djed odmahnuo rukom: „Znam, on uvijek glumi crnca!“ Dakako, crnac ne može glumiti crnca jer se ne može skinuti tamna koža s lica da bi se ispod nje otkrila bijela. To je glavni argument zbog čega se blackface smatra neprimjerenim: Trudeau nije doista želio biti Arapin, Indijac ili crnac; njegovo maskiranje pokazuje da se uvijek može vratiti u povlaštenu rasu; za razliku od Poitiera, on može prestati glumiti crnca.

I David Suchet je pradavne 1978. glumio crnca – za ulogu Kalibana morali su ga nacrniti. Danas to ne bi išlo, kao što ni za glumu u Maratoncu ne bi Oscar pripao Olivieru, nego bi ga dali Hoffmanu. „Znači li to da će Shylocka morati glumiti Židov?“ pitao je David Suchet u istom intervjuu. Pitanje se čini glupo jer, primjerice, ulogu izraelske agentice Zive David u popularnoj seriji Navy CSI tumači Čileanka Cote de Pablo i dosad se nitko nije žalio. Ali i to bi se moglo promijeniti. Britanske glumice Miriam Margolyes i Maureen Lipman optužile su producente s West Enda da za mjuzikl Falsettos, o židovskoj obitelji, angažiraju i nežidovske glumce. Producenti su odgovorili vrlo lijepo i s poštovanjem, da se ne vode predrasudama i diskriminacijom te da glumce koji im dođu na audiciju ne pitaju ni za vjeru ni za rasu, ni za dob ni za spol, niti smatraju da bi to bilo primjereno. Uostalom, da se uvaži zahtjev Miriam Margolyes i Maureen Lip­man, zar bi to značilo da Židovi ne smiju glumiti ne-Židove? Pa ipak, idemo u tom smjeru. A kada konačno doista dođe dan da svatko glumi samo sebe, i kada Poirota budu glumili samo Belgijanci, zanima me jedno: hoće li detektiv biti Valonac ili Flamanac?

Vijenac 668

668 - 10. listopada 2019. | Arhiva

Klikni za povratak