Vijenac 668

Filologija

7. HRVATSKI SLAVISTIČKI KONGRES, Šibenik, 25–28. RUJNA

Slavisti i kroatisti u Šibeniku

PIŠE Ivana Vidović Bolt

O ovogodišnjem će se kongresu dugo govoriti jer je okupio različite naraštaje kroatista i slavista, povezao domaće i inozemne stručnjake te potvrdio kako su susreti osnovni preduvjet i poticaj za razgovore

Hrvatski slavistički kongresi zadržali su čar i posebnost u moru raznih znanstvenih skupova, konferencija i kongresa koji se sve češće održavaju u Hrvatskoj i svijetu. Upućivali su na to brojni upiti o mjestu i datumu održavanja Sedmoga hrvatskog slavističkog kongresa. Nestrpljivo iščekivanje ovogodišnjega kongresa, održana u Šibeniku od 25. do 28. rujna u hotelskom kompleksu Amadria, najbolja je potvrda vrijednosti i važnosti svih dosadašnjih uspješno održanih kongresa.

Da podsjetimo, prvi je Hrvatski slavistički kongres održan u Puli, ratne 1995. na inicijativu i pod dirigentskom palicom akademika Stjepana Damjanovića. Drugi je okupio kroatiste i slaviste 1999. u Osijeku u organizaciji Dubravke Sesar, a 2002. u Zadru, kad je predsjednik Organizacijskoga odbora bio Cvjetko Milanja. Četvrti kongres Varaždinu i Čakovcu, a predsjednik Organizacijskoga odbora bio je akademik Marko Samardžija. Peti je kongres održan u Rijeci, opet na moru, da bi svaki kutak Lijepe Naše bio uključen u organizaciju, a za njegovu je pripremu zaslužna Marija Turk. Šesti kongres organiziran je u Vukovaru i Vinkovcima, a predsjednik Organizacijskoga odbora bio je Stipe Botica.

Svečano otvaranje kongresa priređeno je u 25. rujna. Nakon hrvatske himne u izvedbi klape Barone okupljenim se obratila Bernardina Petrović, predsjednica Organizacijskoga odbora, koja se osvrnula na dosadašnje kongrese i zahvalila svima uključenima u organizaciju. Hrvatski slavistički kongres organizira Hrvatski slavistički odbor koji djeluje u sklopu Hrvatskoga filološkog društva, krovne strukovne organizacije. Bernardina Petrović naglasila je važnost kontinuiranog održavanja kongresa koji upravo tradicionalnim izmještanjem s obale na kopno i obratno povezuje sve dijelove Hrvatske pa tako i stručnjake koji se bave hrvatskim jezikom, književnošću i kulturom. Posebnu je zahvalu uputila svim inozemnim sudionicima proučavateljima hrvatskih i slavističkih tema. Davor Nikolić, tajnik Šestoga kongresa, a sada potpredsjednik Hrvatskoga filološkog društva, pozdravio je nazočne u ime predsjednice društva, Anite Skelin Horvat. S posebnim se pijetetom prisjetio preminuloga akademika Marka Samardžije, organizatora četvrtoga kongresa, višegodišnjega predsjednika Hrvatskoga slavističkog odbora i predstavnika Hrvatske u Međunarodnom slavističkom komitetu, te laureata preminulih od prethodnoga kongresa: Svjetlane Olegovne Vjalove (1929–2015), Stanka Lasića (1927–2017), akademika Radoslava Katičića (1930–2019), Josipa Silića (1934–2019) i Stanislava Marijanovića (1935–2019).


Slavistički kongres okupio je brojne izlagača

Predsjednica Organizacijskog odbora Bernardina Petrović
i tajnici Marija Malnar Jurišić, Ivica Baković i Lana Molvarec

Nagrade Antici Menac, Josipu Bratuliću i J. M. Teinhartu

U ime suorganizatora, Odsjeka za kroatistiku Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, prisutne je pozdravio pročelnik Krešimir Mićanović, naglasivši pritom ulogu članova Odsjeka u osmišljavanju prvoga kongresa i organizaciji većine ostalih, ali i uspješnu suradnju s organizatorima osječkoga i riječkoga kongresa. U ime ministrice kulture Nine Obuljen Koržinek prisutne je pozdravila Nataša Mučalo, ravnateljica Državnoga arhiva u Šibeniku, i istaknula da je Ministarstvo kulture svjesno važnosti održavanja ovakvih kongresa, kojima se čuvaju važne hrvatske nacionalne vrednote – jezik, književnost i kultura. Svečano otvaranje uveličao je i Ante Stošić, profesor gitare u šibenskoj GŠ Ivana Lukačića. Tri nagrade utemeljene na Prvom hrvatskom slavističkom kongresu i ove su godine dodijeljene istaknutim i zaslužnim znanstvenicima. Povelja Stjepana Ivšića pripala je akademkinji Antici Menac za zasluge u istraživanju hrvatskoga jezika, Povelja Antuna Barca uručena je akademiku Josipu Bratuliću za zasluge u istraživanju hrvatske književnosti, a Povelja Vatroslava Jagića kroatistu i slavistu Johannesu Michaelu Reinhartu kao stranom slavistu zaslužnu za kroatističke doprinose.



Skrb o kongresu kao glavnom i središnjem okupljalištu hrvatskih kroatista i slavista potvrđuju i neke novine koje su ujedno odraz spremnosti organizatora da ide ukorak s vremenom i tehnologijskim mogućnostima ne zanemarujući pritom hrvatsku tradiciju i baštinu. Tako su prvi put od početka održavanja kongresa sudionici morali poslati svoje radove mjesec dana prije početka kongresa jer će se na taj način, kako je to i najavila predsjednica organizacijskoga odbora, ubrzati recenzentski postupak i objavljivanje zbornika radova. Za ovogodišnji kongres nije otisnuta knjiga sažetaka, nego je ona bila dostupna u elektroničkom obliku. Prvi put objavljena je Knjiga laureata s fotografijama povelja u boji, uz koje su uvršteni i njihovi životopisi i bibliografije koje su priredili Željka Fink za akademkinju Menac, Lahorka Plejić Poje za akademika Bratulića (bibliografiju je sastavila uz suradnju Dubravke Luić-Vudrag) te Milan Mihaljević J. M. Reinharta.

Slavistika u 21. stoljeću

Svakoga od tri radna dana održano je po jedno plenarno predavanje. Ciklus predavanja pozvanih uvodničara otvorio je akademik Stjepan Damjanović govoreći o jezičnim smjeranjima hrvatskih protestanata, a sljedećega je dana Krystyna Pieniążek-Marković iz Poznanja nastupila s predavanjem pod naslovom Kina i Europa kao geo(bio)grafski / auto(geo)biografski prostori. Hrvatsko međuratno iskustvo. Kako je Šibenik i grad djeteta, zadnje ovogodišnje plenarno predavanje održala je Diana Zalar s temom dječjega jezičnoga stvaralaštva potaknutoga djelima klasičnih pisaca. Tematska područja Sedmoga kongresa bila su: paleoslavistička i hrvatskoglagoljska problematika; izazovi, mogućnosti i perspektive slavistike u 21. st.; kroatistika između zaboravljenih početaka i globalizacijskih izazova; mediteranska sastavnica hrvatskoga jezika, književnosti i kulture; slavenske dijaspore i suvremene migracije; dijete i djetinjstvo u znanosti, umjetnosti i kulturi; formalno i neformalno poučavanje slavenskih jezika, književnosti i kulture.

Velik broj izvrsno pripremljenih mlađih znanstvenika kao i onih iskusnijih, koji su u hrvatskoj kroatistici i slavistici opravdano zaslužili status susretljivih autoriteta, obilježili su ovogodišnji kongres. Na kongresu je ukupno sudjelovalo 105 izlagača s 87 referata. Posjećenost svih sekcija, duge, poticajne i plodne rasprave koje su se nerijetko nastavile u neformalnim kružocima, a koje su rasvijetlile slabe točke u dosadašnjim dovršenim kao i tek započetim znanstvenim i istraživačkim radovima i projektima nedvojbeno ostaju znak prepoznavanja Sedmoga kongresa. U sklopu kongresa predstavljen je i izdavački niz Povijest hrvatskoga jezika, nacionalni nakladnički projekt započet 2008. s namjerom da se sustavno opiše povijesni razvitak hrvatskoga jezika od srednjega vijeka do 21. stoljeća, i to opisom vanjske povijesti, ali i analizom i opisom jezičnih obilježja (slovopisa, pravopisa, glasova, oblika, rečenica i stila hrvatskoga jezika). Voditelj projekta bio je akademik Radoslav Katičić. O šest objavljenih knjiga koje su, osim glavnoga urednika Ante Bičanića, uredili Josip Lisac, Ivo Pranjković i Marko Samardžija, a čija poglavlja potpisuju brojni hrvatski jezikoslovci, govorili su glavni urednik Ante Bičanić i Anđela Frančić, jedna od autorica te predstavnica Hrvatske u Međunarodnom slavističkom komitetu.

Drugoga dana kongresa organiziran je i odlazak u Drniš, razgled grada i djela Ivana Meštrovića (Majka s djetetom, reljefi Sv. Roko i Orači te fontana Vrelo života), posjet crkvi sv. Ante i Gradskom muzeju unutar kojega je postavljena Meštrovićeva zbirka. U obilasku Šibenika, trećega dana, sudionici su posjetili katedralu sv. Jakova, samostan i crkvu sv. Frane, gdje su mogli vidjeti Šibensku molitvu, jedan od prvih poznatih hrvatskih jezičnih i književnih spomenika pisanih latinicom, obišli muzej te knjižnicu s raritetnim knjigama.

Domaći i inozemni stručnjaci

O ovogodišnjem će se kongresu dugo govoriti jer je okupio različite naraštaje kroatista i slavista, povezao domaće i inozemne stručnjake te potvrdio kako su susreti osnovni preduvjet i poticaj za razgovore. Domaći slavistički kongres i mora biti mjesto okupljanja poglavito kroatista i slavista iz Hrvatske, ali i svih onih iz inozemstva koji se neumorno bave hrvatskim jezikom, književnošću i kulturom i propituju njihovo mjesto u europskom i širem kontekstu. Sudjelovanje inozemnih kroatista na svojevrstan im je način i priznanje za sav trud koji ulažu u proučavanje hrvatskoga jezika, književnosti i kulture daleko od prostora na kojem se govori jezik kojim se bave i na kojem čitaju relevantnu im literaturu.

Iako zbog broja sudionika nije bilo moguće čuti sva izlaganja, prepričavanja, iznošenje dojmova i zaključaka u radnim stankama, upućivalo je na iznimnu kvalitetu ovogodišnjega kongresa. Nedvojbeno je da su nacionalni slavistički kongresi stekli zavidan ugled, mjesto na kojem se argumentiranim izlaganjima i raspravama može konkretno pridonijeti razvoju kroatistike i slavistike. Unatoč tome što je izostala financijska pomoć institucija čijem ugledu organizacija kongresa itekako pridonosi, kongres je protekao u nezaboravnom, srdačnom i kolegijalnom ozračju te nadasve radnoj i poticajnoj atmosferi u okružju bijelih, plavih i zelenih tonova šibenskoga krajolika, zahvaljujući besprijekornoj organizaciji kongresa. Za to su uvelike zaslužni strpljivi i marljivi studenti kroatistike i slavistike Daniel Blazsetin, Josip Čekolj, Anja Džeko i Danijel Mihić, troje vrijednih, susretljivih tajnika Ivica Baković, Marija Malnar Jurišić i Lana Molvarec, a ponajviše predsjednica organizacijskoga odbora Bernardina Petrović, koja je mirno i odlučno odolijevala svim neverama, očito neminovnima u pripremi tako velika kongresa. Profesorica Petrović uza sve čestitke zaslužuje i veliko – hvala, što joj je na zatvaranju kongresa, ne skrivajući svoje dojmove i emocije, uputila i Mihaela Matešić u ime svih sudionika.

Upiti o mjestu održavanja sljedećega, osmog kongresa najbolji su dokaz potrebe i želje za našim slavističkim kongresima što zasigurno služi na čast i ponos organizatoru prvoga kongresa, akademiku Stjepanu Damjanoviću, ali i ostalima koji su svim hrvatskim slavističkim kongresima dali doprinos kao organizatori i/ili kao izlagači. I kao što je predsjednica organizacijskoga odbora naglasila – vidimo se na osmom kongresu, u skladu s dogovorom i tradicijom – negdje na kopnu!

Vijenac 668

668 - 10. listopada 2019. | Arhiva

Klikni za povratak