Skriveno blago NSK

U ozračju poslijeratne Europe donesena je odluka o osnivanju Grafičke zbirke Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu. Činjenica ne iznenađuje jer je svijest o vrijednosti kulturne baštine iznimno visoke razine nakon godina u kojima su nestajali i uništavani mnogi artefakti i tragovi postojanja različitih naroda. Inicijativu za osnutak Hrvatske grafičke zbirke potpisali su godinu dana prije osnutka Menci Klement Crnčić, Branko Šenoa, Bela Čikoš Sesija, Ferdo Kovačević, Ljubo Babić i Tomislav Krizman. Nakon manjih prijepora s JAZU-om oko raspodjele građe i njezina čuvanja, 1919. zbirka dobiva prvoga voditelja dr. Artura Schneidera i s blizu osam tisuća grafika i crteža prerasta u jednu od najvećih takva tipa u zemlji koja danas broji više od dvjesto tisuća predmeta, od crteža, grafičkih listova, mapa, razglednica, literarnih edicija, plakata i slične (papirne) građe koje je ulomak predstavljen javnosti 19. rujna u Galeriji Klovićevi dvori na Gornjem gradu u Zagrebu.

Miroslav Šutej, SM 2, 1968.

Jednako kao što je teško osvrnuti se i izdvojiti najvažnija djela u moru materijala Grafičke zbirke, vjerojatno je bilo teško i izdvojiti dvjestotinjak djela kojima će biti obilježena obljetnica osnutka. Autorice izložbe Charlotte Maria Frank, Tamara Ilić-Olujić, Maja Karić i Vesna Vlašić-Jurić prihvatile su se nezahvalnoga posla, koji je onda u postavu koordinirala kustosica GKD, Iva Sudec-Andreis. Jesu li izloženi radovi najreprezentativniji, u ovom je trenutku irelevantno. Ono što izložbu čini zanimljivom jesu dvije vrlo važne stvari: mnogi od eksponata nisu nikad bili dani na uvid široj publici i, drugo, način na koji je izložba postavljena. Riječ je o šest tematskih cjelina intrigantnih naslova koje obrađuju sve aspekte ljudske egzistencije i čovjekova odnosa spram prirode ili percepcije životinja, od portreta i društvenog života do pisane riječi, izolirano ili kao dio likovne poruke.

Portreti ljudi i gradova

Terra magica, s kojom se posjetitelj prvo susreće, sadržava niz motiva prirode sažetih kroz bakropis, akvarele i druge likovne tehnike do prve razglednice (1886) koju čuva zbirka, izložene uz ostale predmete u vitrini. Tu se susrećemo s radovima od Huga Conrada von Hötzendorfa preko Slave Raškaj, Ljube Babića, Cate Dujšin-Ribar, Nikole Reisera do Ivana Kuduza, Antona Vrlića, Dražena Trogrlića i Mirjane Vodopija.

Boris Bućan, Swissart, 1973.

Druga prostorija, druga tema: Dvije ovce i jarac na odmoru (Karel Dujardin). Na okupu su se našli i ovce (Jaques Hnizdovsky) i Milenkovićev pitbul i Bućanova zebra... ukratko: od amebe i insekta do Fantazmagoričnih životinja Nives Kavurić-Kurtović.

Cijelu izložbu krasi niz domaćih i svjetskih imena, među kojima se neizostavno moraju spomenuti Julije Klović, Rembrandt, Oskar Kokoschka, Andrija Medulić, Tomislav Krizman, Menci Klement Crnčić, Mirko Rački, Ivan Kožarić i mnogi, mnogi drugi, koji se u dijelu izložbe nazvanu Adam i Eva predstavljaju najvećim dijelom portretima i figurama, ali i sakralnim temama, realiziranim od ugljena do kombinirane tehnike te snopom razglednica i pokojim plakatom i instalacijom.

Potreba za prikazivanjem sebe ili nekoga drugog imanentna je svakom čovjeku te stoga ne iznenađuje da su umjetnici vrlo često posezali za portretiranjem. Ali su smještajući sebe u društveni kontekst portretirali i gradove, situacije, ulični život. Jednostavno rečeno – svijet u kojem su bivali, razmišljali, bili nadahnuti njegovim segmentom, osebujnošću i slikovitošću te inim drugim elementima koji su rezultirali potrebom da se sve to zabilježi. Tako nastaje Živa slikovnica prepuna raznovrsnih radova, različite kvalitete i tehnika... od najstarijeg predmeta (1493) iz Grafičke zbirke do plakata, ulomaka tehnološkog napretka civilizacije i prikazivanja grada kao središta kulturno-političkog života. Upravo se u tom dijelu izložene građe može vidjeti što čovjek (umjetnost) jest jer iako mu priroda kao motiv često nije prioritet, sam čovjek u svojim umjetničkim ostvarenjima prikazuje ljudsku prirodu. Situacije ubrzanog života, ilustracije kavanskog interijera, obične šetnje gradom, zaleđeni kadrovi eksterijera, isječci humoreski prikazani su različitim tehnikama, od onih osnovnih kao što je to crtež ili akvarel do digitalnih printova i opet vrlih imena hrvatske i svjetske umjetničke scene. Razglednice i plakati mnogobrojni su kod te teme, među kojima se nalazi i onaj za film Bitka na Neretvi Veljka Bulajića, koji je nastao kao rad Pabla Picassa, kojem je naknada za to bila, navodno, samo sanduk vina. Podatak koji nije jako rasprostranjen jest da je Picasso 1948. izradio bakrorez za jednu od najpoznatijih hrvatskih antiratnih poema I. G. Kovačića, Jamu, a koju su kao inspiraciju upotrijebili još neki umjetnici, između ostalog i s djelima izdvojenim za ovu izložbu u posljednjem tematskom poglavlju u Galeriji Klovićevi dvori.

Mirko Ilić, Still Standing, 2004.

Iskoraci u vremenu

SM2 je dio koji pokriva razdoblje apstrakcije u Zbirci. Dekalkomanija Vanje Radauša iz 1937. smatra se najstarijim radom tog tipa u fundusu Grafičke zbirke, a iz valjda najvrednijeg razdoblja hrvatske umjetnosti, koje će biti zapamćeno vrhunskim radovima autora kao što su Julije Knifer, Aleksandar Srnec, Ivan Picelj, Miroslav Šutej, Edo Murtić, izložena su djela koja su nas predstavljala i na međunarodnoj sceni, radovi umjetnika koji su temelj suvremene likovne baštine okupljenih oko grupe EXAT 51 i Novih tendencija. Linije i plohe ovdje su dominantne i u doslovnom skladu s imenom izložbe. Baš taj naslov Linija ljepote – trag nadahnuća zanimljiv je jer implicira mogućnost percepcije razvoja različitih stilova, pravaca, tehnika i drugih oblika izražavanja umjetnika/autora tijekom stoljeća. Linija predstavlja genezu vremena, lentu izrastanja, preklapanja i odmicanja, sublimiranje različitih utjecaja na umjetnike, njihove iskorake u vremenu, prihvaćanje novog i zadržavanje starog. Mogućnosti razmjerne vlastitom prostornom i vremenskom okviru definirale su sve umjetnike i kao takve uvijek ih sučeljavale pred novim izazovima, ali ih ujedno povezuju u cjelinu – konkretno – koju tvori ova zbirka.

Čitajte između redaka

Posljednja tematska etapa, Čitajte između redova, sadržava djela koja unutar sebe anticipiraju riječ kao simbol ili poruku. Plakati, novine, stripovi, konceptualni radovi i drugi oblici umjetničkog izražavanja kojima je riječ/rečenica bila nužna kao umjetnički izričaj svojevrsni su epilog izložbe kojom Grafička zbirka Nacionalne i sveučilišne knjižnice obilježava stotu obljetnicu.

Među sredstvima masovnog informiranja, kao što su plakati, nalazi se i letak, u ovom slučaju, poziv na obnovu Andrije Maurovića, ali i dopisnica s bojišnice iz 1916. U ovoj su cjelini i dva rada koja sadržavaju stihove iz spomenute Jame, plakati iz razdoblja Nove umjetničke prakse, izbor pjesničko-grafičkih mapa, instalacije i druga umjetnička rješenja koja objedinjuju sliku i riječ. Informacije radi, posjetitelji će ovdje naći radove Murtića, Arsovskog, Maurovića, Neugebauera, Marteka, Trbuljaka, Mirka Ilića, Ines Krasić...

Dakle, umjetnika je i njihovih radova mnogo, a skriveno blago Nacionalne i sveučilišne knjižnice bogato i raznovrsno, tako da će svaki namjernik na izložbi pronaći nešto za sebe. Naslanjajući se na posljednju tematsku cjelinu, tekstovi po zidovima sadržavaju također vrlo lijepe, od stihova Nikole Šopa do intimnih promišljanja umjetnika što je za njih umjetnost i kako je žive čak i u trenucima kad kao ne stvaraju i na komadu papira uz kavu crtkaraju (Goran Trbuljak).

Teško je obuhvatiti i spomenuti svako djelo i ime kad se radi o ovakvim izložbama, ali ono što sam već na neki način naglasila jest da zbog tematskog postava, a ne suhoparne kronologije, ova izložba jest živa jednako kao i linija kojom se imenuje. Posjetiteljima izložbe osim bogate građe za uživanje u slici i riječi stoji na raspolaganju i katalog bogat informacijama i ilustracijama. Bilo bi lijepo jednom vidjeti i svu ostalu građu pohranjenu u GZ NSK. Izložba je otvorena do 3. studenog 2019.