Osebujna knjiga haiku-stihova

Književnicu, pjesnikinju i romansijerku Dunju Kalilić upoznali smo na stranicama Vijenca u prikazima njezinih knjiga: Siva plojka (2008), Snivaju li pupoljci (2011), Neka ČA ne gre ĆA (2012), Rič te zove (2013), Treća koža (2014), Preskačem suton (2016).

Riječ je o senzibiliziranoj lirskoj prozi, o romanu s naglašenom mediteranskom aurom, o iznimnoj privrženosti prema čakavskom izričaju. I lirika zbirke Preskačem suton povezuje se s autonomnim autoričinim opusom u kojem je naglašen lirski senzibilitet, ali i paradoksi realnog svijeta.

Izd. vlastita naklada, Split, 2017.

Sintagma živjeti život riječi ostvaruje se u osebujnoj knjizi haiku-stihova Nima Splita brez Splita. Autorica je tu nadahnutu zbirku specifičnih pjesmotvora nazvala „haiku po spli’sku“. Suspregnuta je to forma poetskog izričaja koji zgusnutim sadržajem i iznimnom kratkoćom ostvaruje viđenje svijeta koji nas okružuje: „Noć jubi zvizde. / Misec nebo ingana, / Vonj svićarice“ (Bene). „List pa na travu. / Ona ga tira ća nazad. / Pari mali tić.“ (Đardin). Podijelivši haiku-zbirku u tridesetak ciklusa koji sugestivnim naslovima zahtijevaju strpljivost komponiranja te autentične forme, određene s tri stiha od pet, sedam i pet slogova, autorica je osmislila poznati „užitak u pisanju“ i darovala nam kao na pladnju osebujnu atmosferu i životvornost „najlipšeg grada na svitu“: „Pod nogan drača. / Sarce ognjen zaplancalo – / cviće u suzan.“ (Lovrinac). „Skale za gori. /…Ča barjak ne viješ’ / Noge za doli.“ (Marjan).

Osobita oduhovljenost: („Želin u malo riči opisat veliku lipotu“, napisat će autorica), svjedoči i, rekla bih, o prirođenoj duhovitosti: „Doša Dioklecijan / i okrenija palac doli. / Ave turizam.“ (Peristil). „Liti ne mo’š proć – / katrige i furešti. / Zimi ni pasa. (Pjaca).

Splitski (mediteranski !) mentalitet u senzibiliziranim haiku-umotvorinama prepun je osobitih, živahnih sličica koje otkrivaju čar svakodnevice: „Iza ponistre / nikor viri, špijaje. / Na konop roba“ (Prokurative). „Izmeju dvi kuće / suši se bjankarija / na tiramolu.“ (Radunica). Specifičan smisao za humor, takozvani ironijski odmak, karakterističan za jadransko priobalje, posebno je nazočan u ovim haiku-stihovima „po spli’sku“: „Voli poeziju. / Pršut i sir još višje / i vino za kraj.“ (U „Marulića“). „Ulizeš u svoj Grad / i sve ti se pozlati / i brez pinez.“ (Zlatna vrata).

Autorica Dunja Kalilić vješto se igra haiku-stihovima, ona gleda i vidi, sluša i čuje. Cijeli joj je Split kao na dlanu. Umijeće je to stihovanja i užitak u pisanju: „Na golo cablo / kafen list zadrimja – / arivala jesen.“ (Zvončac). U ovim nadahnuto osmišljenim haiku-stihovima Levanat šćipje, Križ (je) ruzinav, Grad je pun šušura, Cili je grad vers. Pjesnikinja je doista više od „bokuna zabalala“ splitskim kaletama. Zavrtjela je ona pustopašno svojevrsni splitski karusel od lipote, neba, mora, sunca, Splita… A kad bi svatko ovako volio svoj grad, svoje mjesto, svoj zavičaj, bilo bi nam svima lipše! A sad žvelto (brzo!) zavirite u rječnik manje poznatih riječi, na kraju knjige.