Navik on živi ki zgine pošteno

Potkraj travnja proslavljali smo stotu obljetnicu prijenosa zemaljskih ostataka hrvatskih mučenika Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana iz groba u Bečkom Novigradu u kriptu zagrebačke katedrale (od 26. do 30. travnja 1919). U povodu te obljetnice izdavačka kuća Meridijani iz Samobora, koja djeluje već 25 godina i specijalizirala se za izdavanje geografskih i povijesnih izdanja, izdala je impresivnu, bogato opremljenu monografiju, koja nosi naslov Zrinski i Frankopani te podnaslov koji je bliže određuje: 100 godina od povratka u domovinu. Autori su testova objavljenih u knjizi akademik Dragutin Feletar, povjesničar s Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu Hrvoje Petrić te povjesničar, publicist, političar i predavač na Odsjeku za povijest Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli Nevio Šetić. Uz autore, koji se godinama bave istraživanjem i proučavanjem povijesti obitelji Zrinski i Frankopan, doprinos knjizi dalo je još nekoliko suradnika: Ladislav Dobrica, Juraj Kolarić, Milovan Petković i Đuro Deželić. Svi oni zajedničkim su snagama, pod vodstvom akademika Dragutina Feletara, koji je i glavni i odgovorni urednik izdanja, iznjedrili tvrdo ukoričenu knjigu monografskog karaktera, velikog formata (20 x 31 cm), koja osim detaljna pregleda svega što se događalo u vezi s povratkom kostiju Zrinskih i Frankopana u domovinu, na 360 stranica donosi sveobuhvatan povijesni pregled o našim slavnim i važnim plemićkim rodovima. Značenje ovakve sveobuhvatne povjesnice prepoznala je i Matica hrvatska, njezin ogranak u Čakovcu, koji je sunakladnik knjige uz Hrvatski državni arhiv, Družbu Braća Hrvatskoga Zmaja (čiji je Šetić, koautor knjige, Veliki Meštar) i Zrinsku gardu Čakovec.

Izd. Meridijani, Zagreb, 2019.

Svoje prvo svečano predstavljanje knjiga je doživjela u Zmajskoj kuli nad Kamenitim vratima 30. travnja, što je bio finale cjelodnevne ovogodišnje proslave stote godišnjice vraćanja posmrtnih ostataka hrvatskih velikana u domovinu. Naime, prije točno stotinu godina upravo su članovi Družbe Braće Hrvatskoga Zmaja (kojoj je sjedište u Kuli nad Kamenitim vratima), na čelu s Emilijem Laszowskim, Velimirom Deželićem i Stjepanom Širolom, organizirali prijenos kostiju Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana iz groba u Bečkom Novigradu (Bečkom Novom Mjestu) u kriptu zagrebačke prvostolnice, što je središnja tema knjige. Tada su u Zagrebu priređene velike narodne pogrebne svečanosti na kojima je sudjelovalo oko sto tisuća ljudi, pa se zahvaljujući knjizi prisjećamo svih tih povijesnih događaja, ali i martirija naših slavnih mučenika Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana 1671.

Sve na jednom mjestu

Nakon proslova koji potpisuju nekadašnji (Feletar) i sadašnji (Šetić) veliki meštri Družbe Braća Hrvatskog Zmaja, pod prigodnim naslovom Zrinski i Frankopani za sva vremena, slijedi sadržaj knjige, podijeljen u sedam velikih poglavlja. U prvom poglavlju na stotinjak stranica Hrvoje Petrić donosi pravu malu povjesnicu obitelji Zrinskih i Frankopana, otkako se prvi put spominju kao knezovi Bribirski (Šubići), odnosno Krčki. Cijela knjiga bogato je opremljeno brojnim povijesnim zemljovidima i vedutama, fotografijama utvrda i posjeda kneževskih obitelji, kartogramima i drugim ilustrativnim materijalom, kao i raskošnim preklopnim umecima, na kojima su prikazana rekonstruirana rodoslovna stabla s osnovnim biografskim podacima obitelji Šubića Bribirskih, obitelji Šubića Zrinskih, krčkih knezova Frankopana (Cetinskih, Ozaljskih, Tržačkih, Slunjskih) od 1118. do 15. stoljeća te od 1410. do 1671. Iz prvog poglavlja razvidno je kako su članovi kneževskih obitelji Zrinskih i Frankopana više od šest stoljeća bili nositelji i nastavljači slavnoga hrvatskog kraljevstva i državnosti te kako su bili najsnažniji stup obrane Europe i Hrvatske od prodora Osmanlija – predziđe kršćanstva (Antemurale Christianitatis). Također su bili uspješni gospodarstvenici i širitelji kulture u Hrvatskoj i Ugarskoj. U trećem poglavlju, na dvadesetak stanica, isti autor donosi biografske crtice o Petru Zrinskom, Franu Krsti Frankopanu i posljednjim Zrinskima, s najnovijim izvorima i spoznajama, nakon čega slijedi četvrto poglavlje, u kojem na tridesetak stranica obrađuje zrinsko-frankopansku urotu.

Iz teksta sljedećeg poglavlja, koji potpisuje akademik Feletar, doznajemo više o martiriju i smaknuću Zrinskih i Frankopana u Bečkom Novigradu. Naime u travnju 1671. (nenadležni) sud kralja Leopolda I. Habsburgovca osudio je hrvatske velikaše bana kneza Petra Zrinskog i kneza Frana Krstu Frankopana na smrt, odsijecanjem desne ruke i glave. Oni su gotovo godinu dana prvo bili zatočeni u tamnici Bečkoga Novigrada da bi im krvnik odrubio glave 30. travnja 1671, pod, kako piše Feletar, sramotnom izdajničkom osudom kako su bili „neverniki naše korune“. Dodaje kako su „smaknućem pale velikaške glave i time je presječena i povijesna nit dviju hrvatskih velikaških loza, koje su kroz šest stoljeća ostavile dubok trag u životu hrvatskog naroda. Petru Zrinskom bilo je tada 50 a Frani Krstu Frankopanu niti 30 godina.“

U sljedećem poglavlju, koje je i središnja tema knjige, akademik Feletar detaljno opisuje neprimjeren odnos prema grobnim ostacima slavnih hrvatskih mučenika, a iscrpno i sam prijenos zemaljskih ostataka u Hrvatsku. Navodi kao nije bilo dovoljno opljačkati sva imanja Zrinskih i Frankopana i time stoljetno unazaditi Hrvatsku i satrti dva najslavnija hrvatska plemićka roda, nego se i s kostima hrvatskih mučenika postupalo krajnje neljudski i bez pijeteta. Do preseljenja u Hrvatsku 1919. te su se kosti selile čak četiri puta pa je pravo čudo što su ih uspjeli očuvati.

Godinu dana nakon što je Prvi svjetski rat završen, nakon što je propala Austro-Ugarska Monarhija, i nakon što je prošlo tek pet mjeseci od stvaranja novoga Kraljevstva Slovenaca, Hrvata i Srba, zemaljski ostaci hrvatskih mučenika tako su konačno preneseni u zagrebačku prvostolnicu. Tako brz rasplet višestoljetnog nadanja hrvatskog naroda malo je tko očekivao. Kako je tada vladala opća euforija zbog ujedinjenja „troimenog naroda“, nove vlasti poduprle su organizaciju svečanosti prijenosa kostiju te je djelomice iskoristile i za promociju „jugoslavenske sloge“.

Veličanstven ispraćaj

U knjizi su podrobno i detaljno opisana i dokumentirana sva događanja od ekshumacije kostiju u Bečkom Novigradu 26. travnja 1919, poput putovanja vlakom od slovenskog Špilja (Šentilja) do Zagreba, donošenje sarkofaga u palaču Akademije na Zrinskom trgu, gdje je bio izložen od 28. do 30. travnja 1919. i ostala događanja, sve do same obljetnice pogubljenja 30. travnja 1919, kada su kosti mučenika prenesene iz palače Akademije na Kaptol, u kriptu zagrebačke prvostolnice. Procjenjuje se da je u pogrebnoj povorci koja se tada kretala od palače Akademije do Kazališnog trga, potom Frankopanskom i Ilicom, preko Jelačić-placa do Kaptola, bilo oko sto tisuća ljudi. Cijeli put povorke bio je iskićen zelenilom i cvijećem donesenim iz starih zrinskih i frankopanskih gradova i posjeda, a o proslavi je brujala cijela Europa, uz napise u brojnim novinama i časopisima, pogotovo u Hrvatskoj i Sloveniji.

Od domoljubnih govora koji su tada održani, a tiskani su u knjizi, izdvajamo zanimljiv govor gradonačelnika Bečkog Novigrada, Antona Offenböka, koji je pri ekshumaciji kostiju Zrinskog i Frankopana rekao: „Vama Hrvatima, koji ste prvi ustali da slomite stijeg Habsburga i bacite u prah krunu te krvničke dinastije, ponosim se što vama danas može predati republikanska vlada ono što nije kroz stoljeća dozvolio carski Beč. Mi cijenimo svoju slobodu, te vam izručujemo rado ove svete kosti vaših velikana, jer su oni bili borci ne samo vaše, nego i naše slobode.“

U posljednjem poglavlju knjige Nevio Šetić piše o štovanju Zrinskih i Frankopana u suvremeno doba i velikoj ulozi koju Družba Braća Hrvatskoga Zmaja u njegovanju njihova kulta i dalje ima. U zaključku piše kako je „dovoljno izgovoriti riječi, koje su geslo Zrinske garde Čakovec, ali i Družbe Braća Hrvatskoga Zmaja – Navik on živi ki zgine pošteno – da se u hipu, tako široko u hrvatskom društvu, pobudi rodoljubno i domoljubno čuvstvo, probudi pomisao, ne samo na sudbinu hrvatskih knezova Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana, već i na sudbinu mnogih drugih koji su se borili za domovinu“. Zato je Družba izradila prijedlog deklaracije o rehabilitaciji Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana, koji je prilog knjizi, a koji je 10. ožujka ove godine uputila Hrvatskom saboru. Deklaracija govori o zakonitosti zrinsko-frankopanskog otpora i osudi nezakonitih smrtnih presuda našim knezovima. Velika je vrijednost knjige još i popis vrela i literature, pravi bibliografski popis, koji sadržava 729 jedinica relevantnih tekstova o Zrinskim i Frankopanima. Monografija je opremljena i sažecima na engleskom i mađarskom jeziku te kazalom geografskih i vlastitih imena.

Opsežna knjiga, pisana znanstvenom akribijom, popraćena sa više od tristo priloga slikovnog i dokumentarnog materijala, studiozno na jednom mjestu donosi brojna saznanja iz povijesti naših velikaških obitelji Zrinskih i Frankopana, koji su postali simbolom otpora svakoj tuđinskoj i podjarmljivačkoj vlasti. Zbog bogate dosad nepublicirane izvorne građe bit će zanimljiva povjesničarima i znanstvenicima, ali i svima onima koji žele produbiti svoja saznanja o hrvatskim velikanima koji su se žrtvovali za narod i domovinu. Čitajući ovu knjigu snažimo domoljubne osjećaje te posebno empatiju i zahvalnost svima onima koji su branili i pali za našu domovinu, koja je možda malen, ali iznimno važan kutak naše slobode.