Meteostup

Na sjevernoj strani zagrebačkoga Zrinjevca, točno u središnjoj osi trga i parka, već 135 godina stoji meteorološki stup. Kvadratnog je tlocrta s ventilacijskim rešetkama u podnožju, a na četirima izlozima stupa, u visini vidnoga polja, prikazani su aktualni meterološki podaci o temperaturi, vlazi i tlaku zraka te je zabilježeno njihovo dnevno kretanje. Grafikoni pak prikazuju temperaturne srednjake, ružu vjetrova te prosječne mjesečne oborine i njihov godišnji hod kao i podatke o izlascima i zalascima sunca u Zagrebu u reprezentativnom klimatskom razdoblju 1961–91. U jednom od izloga stupa nalazi se i sat, zanimljiv je po tome što mu kazaljka tokom dana ne prelazi dva kruga kako je uobičajeno, nego samo jedan krug podijeljen na 24 sata. Budući da sprave meteorološkoga stupa nisu u skladu s važećim propisima Svjetske meteorološke organizacije, koje je dio i naš Državni hidrometeorološki zavod na Griču, podaci sa Zrinjevca ne koriste se kao službeni podaci mjerne postaje pa stup danas ima ponajprije ukrasnu i popularnu informativnu namjenu. Namijenjen je prolaznicima, građanima, kao i posjetiteljima grada, koji se na originalan način mogu upoznati s aktualnim meteorološkim stanjem, a oni znatiželjniji i s višegodišnjim klimatskim pokazateljima. Stup je izrađen od istarskoga mramora u klasicističkom slogu, a podignut je 1884. po nacrtu neizbježnoga zagrebačkog arhitekta Hermana Bolléa. Izgradnja je trajala tri mjeseca, radove je u lipnju svečano otvorio gradonačelnik dr. Josip Hoffmann, a već u rujnu stup je bio završen te ponovno na svečan način predan javnosti. Meteorološki instrumenti nabavljeni su iz njemačkoga grada Göttingena. Izgradnju je sa stručne strane nadzirao fizičar Ivan Stožir, dugogodišnji ravnatelj meteorološkog opservatorija na Griču, a sudjelovalo je nekoliko zagrebačkih obrtnika, klesar Baumgarten, bravar Mesić, stolar Oblak, pismoslikar Kassner i urar König. O ispravnosti sata i ostalih instrumenata ugrađenih u stup već se desetljećima skrbi urarska obitelj Lebarović. Izvorno je stup bio okružen željeznom ogradom pa prolaznici nisu mogli doći tik do njega kao danas. Ograda je uklonjena sredinom 20. stoljeća, a stup je potom u još dva navrata temeljito obnovljen 1959. i 1993.

U izlogu na zapadnoj strani stupa postavljena je i ploča posvećena čovjeku na čiji je prijedlog i o čijem je trošku stup postavljen. Posvetni je natpis upućen dr. Adolfu Holzeru, „kr. zemaljskom zdravstvenom savjetniku i vitezu reda Franje Josipa I“. U to vrijeme, naime, nije bila rijetkost da imućni građani daruju gradu vrijedne javne objekte i umjetnine, što iz humanih i građanskih pobuda, a što zbog toga da pokažu svoju moć i potvrde ugled. Kada je riječ o darovatelju Adolfu Holzeru, sve što se o njemu znade upućuje na to da su njegovi motivi bili isključivo plemeniti. Holzer se rodio 1834. u židovskoj obitelji u mjestu Sveti Juraj (Svätý Jur) sjeverno od Bratislave, u ondašnjoj Ugarskoj, a današnjoj Slovačkoj. Gimnaziju je završio u Bratislavi, a studij medicine u Beču, gdje je 1857. bio promoviran u liječnika. Zaposlio se kod grofa Julija Jankovića u Daruvaru kao njegov osobni liječnik, a ujedno je obavljao posao kupališnoga liječnika ne samo u Daruvaru nego i u nedalekom Lipiku, gdje je Janković do 1861. bio vlasnik lječilišta. Nakon što je napustio Jankovića, Holzer je s poslom kupališnoga liječnika nastavio u Lipiku i zaslužan je za uspon lječilišta u 1860-im godinama. Holzerove zasluge za lipičko lječilište nisu prošle nezapaženo kod središnjih vlasti pa je upravo zbog njih nagrađen visokim odličjem i stalnim članstvom u vrhovnom strukovnom tijelu, što je i navedeno uz njegovo ime u posveti na stupu na Zrinjevcu. Nakon Lipika, sljedeće Holzerovo radno mjesto bilo je u znamenitom češkom kupališnom i lječilišnom mjestu Františkovy Lázně. Tamo je stigao kao već dokazan i priznat liječnik pa je ubrzo postao vodećim balneologom, što mu je „znatno popravilo materijalno stanje“, kako je u nekrologu objavljenu u Liječničkom vjesniku posvjedočio njegov lipički kolega Hinko Kern. Osim praktične strane posla, Holzera je zanimalo i da stečeno iskustvo podijeli s drugim, ponajviše s mlađim kolegama, stoga je u Beču od 1874. pa do kraja života izdavao liječnički kalendar, poglavito namijenjen kupališnim liječnicima, koji je i nakon njegove smrti redovito izlazio sve do kraja Prvoga svjetskog rata pod naslovom Dr. Holzer’s Aerztlicher Taschenkalender.

U razmatranjima o bolestima i zdravstvenom stanju, važan su čimbenik bile i meteorološke prilike, a kako je za Hrvatsku, po Kernovu svjedočanstvu, ostao čvrsto vezan te ju često posjećivao i nakon odlaska u Češku, Holzer je dio stečenog imutka odlučio darovati hrvatskom glavnom gradu te je predložio postavljanje meteorološkoga stupa. Gradsko poglavarstvo njegov je prijedlog prihvatilo i tako je Zagreb 1884, samo godinu prije dobrotvorove smrti, dobio vrijedan spomenik i danas jedan od prepoznatljivih gradskih simbola. Zagreb nije jedini hrvatski grad s meteorološkim stupom, ali koliko je meni poznato, Holzerov stup jest najstariji spomenik takve vrste u hrvatskim gradovima. Stogodišnje meteorološke stupove posjeduju i neki drugi naši gradovi, poput Varaždina i Petrinje, a u novije vrijeme meteorološke stupove dobili su još neki gradovi, primjerice Pregrada (2004) i Samobor (2008). Gdje god postoje, takvi stupovi daju posebnost i urbani šarm, no Holzerov stup na Zrinjevcu sve ih nadmašuje.