Komorna opera Caccia lontana Antonija Smareglie u Londonu

Kada se prosječnom poznavatelju opere spomene ime Antonija Smareglie, teško da će odmah ga smjestiti u poznate okvire. Malotko će ga prepoznati kao hrvatskog skladatelja (pravog Istrijana). Možda će se tko od starijih prisjetiti nastojanja akademika Zorana Juranića da mu se pruži revalorizacija izvedbama njegovih opera Istarska svadba u Puli i Osijeku 1994. te Oceana u Puli i Zagrebu 2003, no to su ostali tek jednokratni bljeskovi na zaboravljeno bogato stvaralaštvo, koje broji čak devet opernih naslova. Zašto je nekoć njegovu kvalitetu mogao prepoznavati cijeli svijet (poznato je da su mu se svojedobno, potkraj 19. i početkom 20. stoljeća, djela izvodila i u milanskoj La Scali i njujorškome Metropolitanu, venecijanskome La Fenice, Bečkoj dvorskoj operi, u Pragu i Dresdenu...), a danas njegove partiture skupljaju prašinu u ladicama spomen-sobe njegove rodne kuće u Puli? Sve u svemu, žalosna sudbina još dovoljno neistražena umjetnika čeka neke nove naraštaje da se njome pozabave. A da je mnogo toga moguće u samostalnoj inicijativi, pokazale su dvije operne pjevačice iz varaždinskog kraja.

Jelena Štefanić i Sofija Cingula na londonskim daskama / Izvor: Bridwell Theatre, London

Prva je na ideju izvedbe njegove diplomske opere, kojom je stekao diplomu prestižnog milanskog konzervatorija, došla Varaždinka na radnom boravku u Puli, mezzosopranistica Sofija Cingula, koja na pulskom sveučilištu predaje solo pjevanje. Pritom je na suradnju pozvala kolegicu, sopranisticu rodom iz Varaždinskih Toplica Jelenu Štefanić, i mladoga harmonikaša-dirigenta Stjepana Vugera. Produkcijske su snage pokrila kazališta iz dviju sredina uz koje je Sofija Cingula najviše vezana, HNK iz Varaždina i Istarskoga narodnog kazališta iz Pule, te su izvedbe ljupke polusatne komorne opere, kojoj je pridružen i dokumentarni film o skladatelju, priređene tijekom prošle sezone. Nakon toga došao je red na Jelenu Štefanić da se pokaže kao organizatorica daljeg predstavljanja produkcije. Surfajući mrežnim stranicama opernih festivala naišla je na poziv organizacije manifestacije nazvane Opera in the City za komornim niskobudžetnim operama koje bi stale na mali podij londonskoga kazališta The Bridwell Theatre. Nije trebalo mnogo da pošalje ponudu i odmah dobije poziv umjetničke ravnateljice festivala, Bečanke s londonskom adresom Pamele Schermann, koja je u mnoštvu londonske glazbenoscenske ponude pronašla rupu među komornim, nepoznatim i radikalnim opernim tumačenjima. Produkcija je smještena na sam početak festivala, a londonsku su premijeru i dvije reprize između 20. i 22. kolovoza svesrdno pomogli Ministarstvo kulture RH te Grad Varaždin i Varaždinska županija. Kasnoljetni festival u samu središtu londonskog poslovnog centra The City, gdje se nalaze i katedrala sv. Pavla te umjetnički centar Barbican, smješten u kazalištu koje je nastalo na mjestu prvoga londonskog bazena u viktorijansko doba, funkcionira kao opera poslije posla i privlači publiku.

Sve su tri predstave bile popunjene, a među posjetiteljima bilo je najviše Londonaca Engleza, ljubitelja i stručnjaka glazbenika. Na kraju sjajne izvedbe triju interpreta čuli su se pozitivni komentari najviše na račun skladatelja i pjevačica koji su uspjeli oduševiti i najzahtjevnije slušatelje. „Kako je moguće da nismo nikada čuli za Antonija Smaregliu?!“, „Željeli bismo čuti i druge njegove opere, nakon diplomskoga rada!“, „Ovo je predstavljanje pravog kozmopolitskog društva 19. stoljeća“ i „Rijetko lijepi dueti“ bile su izjave koje smo zabilježili već nakon premijere. Za dobar je prijem prve izvedbe jedne Smaregliine opere u Velikoj Britaniji uz spomenute interprete zaslužan cijeli autorski tim, na čelu s redateljem Ozrenom Prohićem, koji je dinamično razradio prizore Giovannija Pozze (libretist) u strastvenom koketiranju Paža Fiordalisa i Gospodarice Madonne Belle. Crne raskošne kostime po uzoru na modu 18. stoljeća skrojila je Mirjana Zagorec, dok je slikovitu scenografiju osmislio Žorž Draušnik. U pregovorima su nova gostovanja budućih zajedničkih produkcija Varaždina i Pule, kojih se kazališta u nedostatku stalnog opernog ansambla žele pozicionirati na kulturnoj karti svijeta kao istaknuta tvornica komornih opera.