Čuvari Čabra

U povodu 140 godina djelovanja Matice hrvatske u Čabru i 25 godina njezina obnovljenoga rada, osnivači toga ogranka Ivan Janeš i Ivan Kvesić priredili su fotomonografiju o povijesti djelovanja na čabarskom području. Ona prati djelovanje Matice hrvatske tijekom proteklih 175 godina, a najopsežnije je poglavlje posvećeno kronici plodne djelatnosti tijekom posljednjih četvrt stoljeća.

Izd. OMH u Čabru, 2018.

Uspjesima nakon obnove rada 1992. OMH potvrdio je vodeću ulogu koju Matičini članovi imaju u kulturnom životu toga kraja još od prve polovice 19. st. Naime, kako Janeš i Kvesić pokazuju faksimilima izvora, ilirski je pokret u čabarskom kraju djelovao od sama osnutka Matice ilirske 1842. Izvještaji Matice hrvatske od 1877, godine početka organiziranog djelovanja u Čabru, pa do početka 20. st, ocrtavaju relativno stabilan i relativno uzak krug lokalne elite (činovnici, svećenici, šumari, trgovci, obrtnici, učitelji), nositelja matičarskih preporodnih ideja.

Najvažnija je Matičina djelatnost u drugoj polovici 19. st. bila osnivanje hrvatskih čitaonica, pa tako i u čabarskom kraju (otvorena 1871). Na prijelazu stoljeća, a zatim među dvama svjetskim ratovima, Matičini članovi nositelji su društvenog i kulturnog života. Tako je sve do talijanske okupacije 1941, kad sustavna talijanizacija onemogućava njezino djelovanje. Rad knjižnice i čitaonice obnovljen je u Čabru 1954, a posebnu važnost za djelovanje MH imalo je razdoblje Hrvatskog proljeća, kada je širenje mreže ogranaka dovelo i do početka procesa osnivanja ogranka. Ipak, slom politike hrvatskoga reformskog rukovodstva doveo je do gušenja djelatnosti MH u cjelini, pa se tako izjalovio i pokušaj osnivanja ogranka (osnovan 1992). Već prvi program njegova rada istaknuo je posebnu skrb za mjesne kulturne i povijesne osobitosti i baštinu, a tu zadaću ispunjava i do danas.

Knjiga nam nudi bogat uvid u sve obveze koje su preuzeli čabarski matičari, pa osim podrobne kronike rada donosi i više od pet stotina fotografija, faksimila i naslovnica. A anali su njihove djelatnosti impresivni. Sudjelovali su u očuvanju materijalne baštine (na primjer, obnovili su crkvu sv. Ane u Malom Lugu, koju je 1942. zapalila talijanska vojska, i tipičnu goransku kuću u Prezidu), izdali više od 80 knjiga, predstavljali čabarsku kulturu izvan granica zavičaja i održavali smotre mjesnih običaja, organizirali književne večeri, likovne izložbe, okrugle stolove (osobito su važni oni o kajkavskoj kulturi), glazbene susrete i dr., a kao svoju najveću zaslugu mogu istaknuti sustavni rad na očuvanju zavičajnoga govora, uključujući nove znakove za specifične glasove čabarskih govora. Višegodišnji rad ogranka okrunjen je kada je na njihov prijedlog Ministarstvo kulture RH 2015. proglasilo čabarski govor hrvatskim nematerijalnim kulturnim dobrom.

Ovakve kronike podsjećaju nas na obujam posla na zaštiti nacionalne baštine i pučke kulture koji je na sebe preuzela Matica hrvatska i njezini ogranci.