Zbogom, Beli

Dragi naš Beli, uz ovoliko emocija skupljenih na tvom ispraćaju, vjerujem da i tvoj duh ovdje titra. Imaj mir. Nakon duga sna, uđi spokojno s ljubavlju i molitvom u sjaj i radost vječne dobrote.

Draga Renata, dragi Vid, draga rodbino i prijatelji. Okupio nas je rastanak. Privremeni rastanak, ali tužan i kao da još ne možemo shvatiti da je Beli otišao. Bio je toliko drag i posvuda prisutan svojim kreativnim djelom da njegovim odlaskom ostaje nenadoknadiva praznina.

Kipar i slikar Dragutin Grgas Beli, bivši predsjednik Ogranka Matice hrvatske u Zaprešiću

Reče nedavno naš zajednički prijatelj: Kud god se okrenem, vidim njegov trag. Nema kutka ovoga našeg zaprešićkog i brdovečkog kraja gdje nije utisnuo svoj pečat, zasvjedočivši ga nesebičnim prijateljstvom.

Imali smo čast živjeti s dobrim čovjekom.

I prije negoli je diplomirao kiparstvo te davne 1976. već je pokazao opredijeljenost surađujući sa župnikom Cigrovskim (kada se to malo umjetnika usudilo) u restauraciji župne crkve sv. Vida. Pozlatu je tako dobro izveo da su mu to priznali i skeptični povjesničari umjetnosti. Restaurirao je glavni oltar i kapelu svete Barbare. Restaurirao vrijedno raspelo ispred župne crkve i napravio odljev za Laduč i brdovečko staro i novo groblje. Restaurirao je i kapelu u Laduču, a napravio oltar, ambon i postolje za svetohranište u kapeli sv. Josipa u Prigorju te ju opasao hrvatskim pleterom.

Kao umjetnik, izlagao je u zemlji i inozemstvu, u Francuskoj, Španjolskoj, Njemačkoj, na Kubi. Od samostalnih izložbi u zemlji valja istaknuti velike izložbe u Krapini, Zaboku, Samoboru i u više navrata u Zaprešiću te Zagrebu.

Autor je tridesetak javno postavljenih spomenika: Zvonimiru Rogozu, Ljudevitu Gaju, Ivani Brlić Mažuranić, Ivanu Perkovcu, Mihovilu Krušlinu, Iliji Greguriću i Franji Tuđmanu, Stjepanu Grgacu, Hrvatskim braniteljima; spomenik Majka i dijete u zaprešićkom dječjem vrtiću, kao i spomenik stradaloj djeci u Mariji Gorici (upravo je ove godine trideset godina od te tragedije) i drugih.

Sudjelovao je na kiparskim kolonijama u zemlji i inozemstvu i organizator je kiparskih saziva u Zaprešiću, u Pušći, u Staroj Gori (Slovenija), u Ostrošcu u Bosni i Hercegovini te na otoku Olibu.

Za predsjedanja Ogrankom MH u Zaprešiću, organizirao je objavljivanje niza važnih knjiga; priredio vrijedne promocije, pripremio više važnih projekata.

Kao predsjednik osobitu pozornost dao je galerijskom dijelu kulturnog zbivanja. Postavljene su mnoge likovne i kiparske izložbe uglednih autora, tako da je Ogranak MH u Zaprešiću postao mjesto okupljanja poklonika umjetnosti. Isticao se plodnom suradnjom s drugim ograncima Matice hrvatske, kao npr., u Metkoviću i Samoboru, Svetoj Nedelji, Ivanić-Gradu.

Vodio je brigu o promicanju dječjeg stvaralaštva kroz manifestaciju Dani Ivice Kičmanovića.

Nije propuštao prilike da posvijesti vrijednost memoriranja znamenitih ljudi zaprešićkog kraja, od bana Josipa Jelačića, Ante Kovačića, Vjekoslava Noršića te svih onih koji su na bilo koji način zadužili naš kraj.

Za svoj rad dobio je i nagradu grada Zaprešića i nagradu za životno djelo Zagrebačke županije.

Umro je, ali rijetko koji čovjek je tako živ u svemu što je ostavio iza sebe i što će nas trajno na njega podsjećati. Ono pak što smatram najdragocjenijim jest njegovo rodoljublje i vjera. Po njoj duboko vjerujem da je trajno u Božjoj misli.

Dragi Beli, hvala ti na dobrom prijateljstvu. Do ponovnog susreta, neka te neprestano raduje Božji osmijeh i zagrljaj!

S mišlju da si zakoračio u predivan prostor punine života, nama preostaje molitva za Tvoju obitelj:

Bože, hvala ti za njegovih 68 godina života s nama, molimo te, daj mir Renati i Vidu.

Vid, budi hrabar i slijedi dobar trag svog tate – koji ništa u životu nije toliko želio koliko dobiti tebe.

Neka nas sve tješi da ovo nije rastanak, nego tek doviđenja! U ime članova MH i prijatelja, izražavam sućut uvijek nam dragoj obitelji i svima vama koji ste mu bili prijatelji.