Vesna Zednik u Križevcima

Personae gratae naslov je izložbe fotografskih portreta autorice srednje generacije Vesne Zednik (1972), koja je u rujnu otvorena u Likovnoj galeriji u Križevcima, a realizirana je u suradnji Ogranka MH u Križevcima, Udruge OS i križevačkog Gradskog muzeja. Izloženo je 29 portreta u velikom formatu, u crno-bijeloj tehnici. Sve osobe, redom pregaoci hrvatske kulture, u katalogu su predstavljene kratkim biografijama.

U Vesninu konceptu portreta sve je svedeno na bitno, eliminacijom pozadine na crno ili sivo, eliminacijom boje, fokus je isključivo na premisi, portretiranju osobe, osobnosti… ne njegove / njezine vanjštine, nego osobe. Vesna pored sirenskog zova svih tih mogućnosti prolazi, usredotočena na osobu, susret kroz leće objektiva, u ozračju otvorene interakcije, razumijevanja. Povezanost je duboka, modeli – lišeni svake pomoćne poluge, ambijenta koji bi im bio blizak – ne pokušavaju pričati o sebi, oni pričaju sebe.

Omiljena impostacija portreta Vesni je tamna je pozadina iz koje izranja osvijetljeno lice. Ponekad kao jedini sadržaj (Tonko Maroević, Iva Srnec, Davor Velnić), drugi put se kadar širi na ramena, zadržavajući fokus na licu (Ana Mamić, Tomislav Bogdan, Roman Simić, Gabi Novak). Ako u format ulaze ruke, one su položajem, pokretom, jednako u funkciji portretiranja (Tomislav Zagoda, Vanja Babić, Franjo Husinec, Rene Medvešek). Jednako kod portreta u punoj figuri, opet je sve, položaj tijela, kao i stav, u funkciji portreta (Leo Rafolt, Ramon Noa Caraballo). Interakciju najradije postiže uhvaćenim pogledom, što čini majstorski, a u nekoliko slučajeva (Vlasta Rittig-Spinčić, Milko Šparemblek, Tonko Maroević) ostvaruje fotografije koje potiču i bude želju za ponovnim gledanjem, udubljivanjem u latentnu treću osobnost između autorice i modela. Ili možda četvrtu, ako u tu relaciju uključimo i gledaoca kao nužnoga trećeg aktera… osobnost koja fotografije uvrštava u mistični red umjetničkih ostvarenja.