Klasni i intimni odnosi

Tematiziranje klasnih odnosa u britanskom društvu, konkretno odnosa aristokracije i njihove posluge te unutarklasnih podjela i relacija u objema društvenim skupinama nije ni novost ni rijetkost u otočkoj popularnoj kulturi. Naprotiv, i površniji pratitelji filma i TV-a mogu bez mnogo razmišljanja navesti više ostvarenja takve tematike prikaz(iv)anih tijekom proteklih nekoliko desetljeća, od i u nas rado gledane TV-serije Povratak u Brideshead temeljene na istoimenom romanu Evelyna Waugha, preko TV-serija Gore, dolje iz prve polovine 70-ih, koja je prije desetak godina dobila kratkotrajni neuspjeli prepravak, i trajno popularne Zvonili ste, milorde, koja i danas gledatelje vezuje uz male ekrane, do izvrsne satirične komedije s pomaknutim elementima krimića Gosford Park velikoga Roberta Altmana. Autori spomenutih serija i filma generalno benigne storije o klasnim odnosima i sitnim sukobima, sukobima koji nikad ne dovode u pitanje temeljni društveni poredak, već se uvijek sve razrješava u pozitivnom altruističnom kontekstu uz zadržavanje statusa quo, oslikavanje socijalne stratifikacije manje ili više inteligentno i promišljeno koriste za nizanje humornih i satiričnih žalaca uz dominantni nostalgični pogled na (bolju?) prošlost te u boljem slučaju, kakav je Altmanov Gosford Park, za poneki oštroumniji i ubojitiji satirički ubod.

Popularna serija doživjela je filmsku inačicu

Praktički sve navedeno, uz to što je humor zamijenjen suptilnom te prigušenom ironijom, nalazimo i u Downton Abbeyju, višestruko nagrađivanoj dramskoj seriji koja se tijekom šest sezona prikazivala od 2010. do 2015, a sad je dobila i prvi od dva najavljena filmska nastavka. Za uspjeh filma, koji je minuloga prvog vikenda prikazivanja gledanošću pretekao oba izravna konkurenta, pustolovnu dramu Ad Astra te peti i navodno posljednji nastavak serijala o Rambu naslovljen Do posljednje kapi krvi, najzaslužniji je kreator i glavni scenarist serije Julian Fellowes, koji potpisuje i scenarij filma, dok je u redateljski stolac sjeo suredatelj serije Michael Engler (serije Dva metra pod zemljom, Seks i grad, Televizijska posla). Fellowes je bio scenarist i spomenutog Gosford Parka, a riječ je o autoru posvećenu prošlosti engleskog društva, čime se bavi ne samo kao TV- i filmski scenarist, nego i kao književnik, primjerice u romanima Belgravia i Snobovi.

Fellowes je obrazovani, inteligentni i oštroumni analitičar ljudskih osobnosti i klasnim podjelama uvjetovanih međuljudskih odnosa, čija djela obiluju zanimljivim i slikovitim likovima, svježim i životnim dijalozima, neočekivanim obratima i finom ironijom koja nikad nije sama sebi svrhom, već uvijek funkcionira i kao svojevrsni socijalni komentar. Priča filma nastavlja se na završetak serije, a riječ je o 1927. godini, u kojoj u posjet na imanje obitelji Crowley stižu kralj Đuro V. i kraljica Marija, kao i njihova posluga, što će očekivano među svima na imanju izazvati uzbuđenje i napetost. Svi znani likovi su tu, uz ponekog novog, u odnosu na seriju naracija je brža i jezgrovitija, a režija dinamičnija i uz više korištenja polutotala i totala, zbivanja i interakcije među likovima oslobođene su elemenata sapunice, što je bilo zamjetno u seriji, a za ugodno gledanje očekivano estetiziranog i s mnogo stila režiranog filma poznavanje serije i događanja u njoj nije nužno. No svakako je korisno, makar za usporedbu jer je u filmu primjetan poneki intrigantniji detalj poput slobodnijeg tretiranja istospolne seksualnosti. Dijalozi su očekivano sočni i nerijetko obogaćeni zajedljivim i ciničnim žalcima, osobito u izvedbi uvijek sjajne dame Maggie Smith (Violet Crawley) i Penelope Wilton (Isobel Merton), ali i pridošlice Imelde Staunton (Maud Bagshaw) te posluge predvođene gospođom Hughes (Phyllis Logan), povratnikom na imanje gospodinom Carsonom (Jim Carter) i novim šefom posluge Thomasom Barrowom (Robert James-Collier). Ukratko, svi koji su s guštom pratili seriju uživat će i u filmu, a oni koji se prvi put susreću s Downton Abbeyjem naknadno će zasigurno posegnuti i za serijom.