Devedesetogodišnjak čiji žar ne jenjava

Simfonijski orkestar Hrvatske radiotelevizije obilježio je prvim ovosezonskim koncertom Majstorskoga ciklusa, održanim 19. rujna u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog, 90 godina postojanja. Utemeljen 18. rujna 1929, kada je oformljen ansambl Radiostanice Zagreb pokrenute 1926. godine kao jedan od prvih radijskih orkestara u Europi, isprva je bio u formi gudačkog kvarteta koji je tijekom godina rastao do simfonijskoga orkestra. U punom su se sastavu prvi put javno publici predstavili 8. rujna 1942. u zagrebačkoj katedrali, pod vodstvom Lovre pl. Matačića. Nastupili su tada, kao što i danas često čine, sa Zborom radiostanice te uz izravni radijski prijenos, što će ostati jedna od glavnih odlika njihovih ciklusa do danas. Slavljenički koncert bio je prilika za prisjetiti se bogate povijesti orkestra  kao i temeljne misije promicanja hrvatskog stvaralaštva. Posebna su vrijednost nebrojeni sati zvučnih zapisa hrvatske glazbe koje je orkestar ostvario i javno izveo. Time je Simfonijski orkestar nezamjenjiv ansambl čiji je doprinos hrvatskoj kulturi uistinu nemjerljiv. Svega toga prisjetili su se u svojim uvodnim govorima glavni ravnatelj HRT-a Kazimir Bačić, rukovoditeljica glazbe HRT-a Ivana Kocelj te ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek, odajući priznanje i upućujući rođendanske čestitke svim sadašnjim i bivšim članovima orkestra.

Simfonijski orkestar HRT-a pod ravnanjem maestra Enrica Dinda / Snimio Dinko BaŽuliĆ

Prigodni program, kojim je ravnao šef dirigent (u petoj sezoni na toj funkciji) Enrico Dindo, težio je predstavljanju temeljne misije orkestra. Slušali smo Simfoniju u fis-molu, op. 41 Dore Pejačević, koja je simbolizirala glazbenu baštinu domovine. Klarinetist Domagoj Pavlović i violist Hrvoje Philips nastupili su u solističkim ulogama uz svoj orkestar, u izvedbi Koncerta za klarinet, violu i orkestar u e-molu, op. 88 Maxa Brucha. Prvo djelo na programu trebalo je prikazati promicanje suvremenoga stvaralaštva. Ipak, šteta da je za predstavljanje te, iznimno važne komponente rada orkestra odabrano djelo talijanskoga skladatelja, Come polvere o vento Carla Boccadora. Na mjestu te skladbe moglo je biti neko djelo novije hrvatske glazbene povijesti, pa možda i praizvedba, narudžba orkestra, posveta orkestru za njegov rođendan – takav bi program podsjetio kolike su simfoničari ostvarili nastupe sukreirajući povijest i budućnost hrvatske glazbe.

Rođendanski koncert Orkestar HRT-a svirao je s mnogo žara, slijedeći energične geste Enrica Dinda. Zalaganje ipak nije moglo sakriti neke neusklađene i nečiste trenutke. U Bruchovu koncertu solisti Pavlović i Philips svirali su pak sa svojevrsnom zadrškom, iako muzikalno i tonski vrlo ugodno i profinjeno. Snažniju i nesputaniju ekspresivnost pokazali su u dodatku – Baladi i plesu Györgyja Ligetija. U ostatku programa posebno je izražajnošću dojmljiva bila Simfonija D. Pejačević, to bogato kasnoromantičko tkivo koje su simfoničari prenijeli raskošnim i razvedenim tonom. Tek u prvom stavku grandioznost zvuka išla je na račun čistoće i preciznosti, dok su ostali stavci preneseni s velikom pomnjom, snažnim karakterima te – posebice u finalu – uistinu strastvenim i zanesenim oslikavanjem i olujnih i sunčanih slika što ih je skladateljica utkala u djelo.