Od pjesničkog zanosa do surovosti

Dramski program 65. Splitskoga ljeta zaokružen je brojem deset, u kojem je bilo lijepo raspoređeno pet domaćih i pet gostujućih predstava, uz iščekivan i dobrodošao pomak u izboru pozornica na otvorenom, koje su izvedbama itekako pojačale dojmljivost.

Premijerna izvedba predstave Kaligula/Britanik na veličanstvenim stubama Galerije Meštrović u režiji Gorana Golovka i dramaturgiji Jasena Boke

Otvarajući dramski program već nagrađivana Orestija u režiji Dejana Projkovskog i izvedbi HNK-a u Splitu na iznimnoj lokaciji u Sitnom Gornjem na Mosoru pokazala je i dalje začudan spoj okrutnosti atenske obitelji Atrida i vrckastoga diskoruha u kojem Atena i Apolon vladaju scenom poput rock-zvijezda. Otkrivajući tragediju krvne osvete koja se prenosi s koljena na koljeno i tako zaziva konačno rađanje pravedna društvenog sustava, jaču stranu predstava svakako ima u prirodnoj pozornici i vještini glumaca prilikom zahtjevnih dikcijskih i koreografskih napora i sigurno će dugo ostati jedno od najdojmljivijih ostvarenja splitskoga HNK-a.

Judita Exitovu Susretu

Još jedno ozbiljenje okrutnosti, koje se ovaj put prelamalo preko sudbine pojedinca, a ne cijele obitelji, donijela je predstava Hinkemann Zagrebačkoga kazališta mladih. Pozornicu splitske kazališne kuće prepunila je sadržajima od kojih su neki većinom potpuno suvišni (golotinja i vulgarnost) pa čak i mučni (obilno prskanje krvi), potjerali dio publike van narušavajući praćenje predstave, otežavajući razumijevanje teksta i izazivajući pitanje što je zapravo pisac/redatelj/glumac htio reći... Svakako treba pohvaliti strpljenje publike i voljnost uživljavanja u slojeve predstave kao i ozbiljan trud glumaca, koji su dokraja iznijeli njezine nevjerojatne zahtjeve.

Nasuprot tim kazališnim vizijama, u mirnom ozračju Meštovićevih Crikvina omeđenih morem i maslinikom izvedene su tri predstave koje povezuje odmatanje niti životnoga puta žena dok iskoračuju iz zadanih uloga i onda kada se nastoje u njima održati. Životna priča Shirley Valentine Kazališne grupe Lectirum u izvedbi Ksenije Pajić dotiče sva naša zajednička obiteljska mjesta i moguće izlaze iz zamršenih odnosa, ovaj put dugo sanjanim odmorom u Grčkoj. Taj veliki iskorak iz svakodnevice u kojem su supruzi jedino društvo zid s kojim razgovara i čaša vina dok kuha polako preraste u nezaustavljivu potragu za sobom i svojom slobodom. Ksenija Pajić izvrsno utjelovljuje Shirley, kao i druge likove s kojima Shirley živi ili se s njima susreće, tako da monodrama poprima mnoga lica i vodi gledatelje na putovanje od smijeha do suza i natrag, zadržavajući glumačku pozornost tijekom cijele drame. Na ovogodišnjem Splitskom ljetu izvedena je i drama Sve o ženama Teatra Gavran, u kojoj glumice tumače likove žena na različitim životnim postajama, od vrtića pa sve do staračkoga doma.

Treća izvedba u meditativnim Crikvinama govorila nam je o snazi pjesničkoga dara i životnim tegobama Vesne Parun. Životopisnim pripovijedanjem, izabranim stihovima i scenskim pokretom Vesna Tominac Matačić utjelovljuje pjesnikinju imenjakinju u poetskoj drami Ja koja imam nevinije ruke (produkcija Zagrebačkoga glumačkog ateljea). Nadahnuto i posvećeno pristupivši osobi i bogatoj književnoj ostavštini predstavila je publici životno putovanje na kojem pjesnikinju često nisu prihvaćali oni koje je voljela niti ju je priznavala književna kritika. Monodrama kao da posreduje opomenu da pjesnikinju ne zaboravimo, stoga joj želimo dug scenski vijek.

Posebnu naklonost splitske publike i deset godina nakon praizvedbe uživala je predstava Smij i suze starega Splita, u kojoj su redatelj Goran Golovko i dramaturginja Olja Lozica prema zapisima Ivana Kovačića scenski oživili Split s početka 20. stoljeća, na divnom Sustipanu, pod borima, na travi i kamenu. Glumački je tim potpuno uigran, srčan, sav u bijelom, dozivajući tako nevino doba djetinjstva, ono što podsjeća na vlastite obitelji pa i želju da se ponešto iz te davnine vrati.

Dvostruko više godina monodrame Marlene Dietrich svečano je na splitskoj pozornici proslavila glumica Ksenija Prohaska, uz izvrsnu klavirsku pratnju Irine Nikolenko, a oduševljenu je publiku darivala i trostrukim bisom. Ta monodrama izvođena je gotovo u svim hrvatskim gradovima, a na gostovanjima u inozemstvu i na talijanskom, španjolskom i engleskom jeziku. Glumica postaje na sceni Marlene Dietrich ne samo kao holivudska zvijezda nego i kao majka, supruga, ljubavnica, vojnikinja koja iskreno iskazuje svoje vrline i slabosti, strepnje i radosti burnog života u kojem slava ima visoku cijenu.

U podrumima Dioklecijanove palače izvedena je predstava Teatra Exit Susret, koju je splitska publika imala priliku vidjeti i na ovogodišnjim Marulićevim danima. U mikroprostoru odnosa između oca i sina i u početku škrta muškog razgovora polako se odmata život obitelji u kojoj su poteškoće prevladale rijetke radosti koje odnekud iskrsnu u sjećanju i osvijetle obostranu tihu nadu da još nije sve izgubljeno. Predstava je i jedina nagrađena Juditom Slobodne Dalmacije, glavnog medijskog pokrovitelja Splitskoga ljeta.

U sklopu Splitskoga ljeta predstava HNK Split Ol’ smo za jedan dan u adaptaciji i režiji Trpimira Jurkića gostovala je na Gatskom kulturnom ljetu, ovaj put obogaćena suradnjom s kulturno-umjetničkom grupom Mosor. U jedanaest priča Ivana Kovačića publika je mogla još jednom osvježiti sjećanje na stari Split i uživati u čakavštini, potvrđujući koliko je dobrodošlo prenijeti predstave na nove pozornice i u drukčije okvire.

Iščekivana premijera Kaligule

Kao zadnju dramsku predstavu gledali smo s velikim zanimanjem iščekivanu premijeru Kaligula/Britanik u izvedbi HNK Split na veličanstvenim stubama Galerije Meštrović. Redatelj Goran Golovko i dramaturg Jasen Boko lucidno su spojili klasicističkog Britanika Jeana Racinea i egzistencijalističkog Kaligulu Alberta Camusa. Povezan tiranijom kraljevskog dvojca, Kaligule i Nerona (Pere Eranović i više nego dojmljivo nosi lik Nerona, dok je Britanik iz naslova drame izblijedio na sceni, kao i razlikovanje njega i Kaligule u inače dobroj izvedbi Nikše Arčanina), udruženi tekst dodatnim je umetanjem odlomaka iz Ovidija, Vergilija, Apuleja, Euripida, sve do Shakespearea i Machiavellija publici dobrano otežao praćenje radnje, premda su dikcija i scenski pokret glumaca bili na visokoj razini. Na Kaligulinu dvoru odigrava se kazališna igra koju od zbilje stilski razlikuje bogato osmišljena kostimografija (Mladen Radovniković), ali postaje jednako okrutna u neskrivenoj mržnji i ubojstvu ne samo suparnika nego i najbližih.

Po završetku još jednog Splitskoga ljeta ostaje začuđenost pred nadirućim i čak prevladavajućim nasilnim scenama u pojedinim predstavama, koje kao da se time natječu s današnjom filmskom produkcijom. Iako je dodijeljena samo jedna nagrada Judita u dramskom programu, Splićani i njihovi gosti gledali su kvalitetne izvedbe, a kazališne snage sigurno su sposobne i za još bolje izbore, čemu se nadamo već idućeg ljeta.