Maslinov vijenac Mili Stojiću

Riječima: „Dragi sudionici 29. svehrvatske jezično-pjesničke smotre Croatia rediviva ča-kaj-što, visoki uzvanici, načelniče općine Selca, cijenjena publiko, mili domaći puče, izdržati, na životnome putu noseći svoje poslanje, gotovo sve je – a to osobito vrijedi za uljudbu poput hrvatske, koja se lako zamara i iscrpljuje, a još lakše odustaje. Mi otočani, mnogima je znano, ne predajemo se lako i ustrajni smo u svemu što držimo bitnim za naše dobro, naš identitet i čvrstoću temelja na kojima trajemo i gradimo svoju kuću jezika i vremena“, otvorio je Drago Štambuk, utemeljitelj i organizator pjesničke manifestacije Croatia rediviva ča-kaj-što 9. kolovoza ove godine 29. jezično-pjesnički susret po redu. Susret je započeo u 21 sat na Trgu Stjepana Radića, popularnoj selačkoj Pijaci, gdje je nakon pozdravnih obraćanja načelnika Općine Selca Ivana Marijančevića i rektora Sveučilišta u Zagrebu profesora Damira Borasa te tradicionalnoga čitanja pjesme Maslina Vladimira Nazora (čitala glumica splitskoga HNK-a Bruna Bebić) otkrivena ploča na Zidu od poezije prošlogodišnjega laureata Zvonimira Sutlovića. Vjekoslava Jurdana osvrnula se u kratkome izlaganju na njegovo djelo, zatim je slijedilo pjesnikovo čitanje vlastitih stihova, a na 28. kamenoj ploči urezani su Sutlovićevi stihovi: „Jadna bila i ne bila, tili mi, ne tili, ča bude će biti.“ Nakon toga bio je predviđen nastup dvadesetak pjesnika i pjesnikinja.

Sudionici pjesničke manifestacije na Braču

Osnivač Drago Štambuk

Prisjećamo se začetka manifestacije koju je Drago Štambuk (trenutno u službi veleposlanika u Iranu) utemeljio 1991. s idejom trojstvenosti i koineizacije hrvatskoga jezika ustoličenoj u zlatnoj formuli ča-kaj-što, iznimno važnoj za (osim jezika) hrvatsku kulturu i identitet. „Hrvatski jezik trojstvene je naravi i ova smotra ponavlja nam to iz godine u godinu, gotovo tri decenija, podučavajući nas o dionicama koje sačinjavaju naš jezični troplet: čakavsko-kajkavsko-štokavski i bogati nas mišlju o živodajnom spoju poput molekule vode, gdje su – usporedno – atomi vodika – ča i kaj, a atom kisika standardno književno što“, istaknuo je organizator i u pozdravnome govoru. Osim toga, 9. kolovoza obilježava se i ratna obljetnica jer je na isti dan 1943. talijanska okupacijska vojska spalila Selca, koja su nakon toga pretvorena u ruševine i unatoč naporima načelnika Općine Selca Ivana Štambuka uništena i više se nisu u potpunosti oporavila. Još se i danas u mjestu mogu vidjeti ruševine i ruševne palače, nekada ponosi kamenoklesarske tradicije, a i druga bračka mjesta (Novo Selo, Gornji Humac, Pražnica, Pučišća, Bol) također su spaljena.

Titulu ovogodišnjega pobjednika dobio je  bosanskohercegovački pjesnik Mile Stojić

Na ovogodišnjoj manifestaciji nastupili su (uglavnom čitajući dvije do tri pjesme) Biserka Goleš Glasnović (što), Zlatko Kraljić (kaj), Stanko Krnjić (što), Pjero Mirić (ča), Livija Reškovac (što), Silvija Buvinić (ča), Diana Burazer (što), Sanja Mošić (ča), Sanja Baković (što), Nikola Kristić (kaj), Vlasta Vrandečić Lebarić (ča), Andrijana Kos Lajtman (što), Stanka Gjurić (što), Drago Štambuk (ča), Mile Stojić (što), Vjekoslava Jurdana (ča), Vera Grgac (kaj) i Ivan Babić (što). Nakon pjesničkoga maratona žiri u sastavu dosadašnjih oliveata: Vlasta Vrandečić Lebarić, Zvonimir Sutlović i Drago Štambuk povukao se odlučiti tko će ove godine zaslužiti naslov poeta oliveatus, biti ovjenčan maslinovim vijencem i pridružiti se „zidu slavnih“ (collegium oliveatorum). U pauzi je goste (pun trg) glazbom i pjevanjem oduševila Paula Jusić, posebno izvedbom skladbi pokojne Jadranke Stojaković (navedimo i pjesmu Daleko, koju je za nju napisao Drago Štambuk).

Svestrani poeta oliveatus

Žiri je jednoglasno odlučio kako titulu ovogodišnjega pobjednika i naslov poeta oliveatus zaslužuje bosanskohercegovački pjesnik Mile Stojić (1955, Dragićina, Bosna i Hercegovina). Mile Stojić angažirani je pjesnik, esejist i intelektualac, prevođen na mnoge europske jezike, trenutno živi i radi u Sarajevu. Iza sebe ima nekoliko zbirki poezije i eseja (samo neke: Lijer, jezik prašine, Sarajevo, 1971, Olovni jastuk, Sarajevo, 1989, Jutro u Pompejima, Zagreb, 1998). Radio je i kao književni kritičar, urednik dvaju časopisa te predavač južnoslavenskih književnosti u Beču. Pjesnik je primio nagradu, zahvalio žiriju i pročitao potresnu pjesmu Hatidža o majci iz Srebrenice koja sanja trojicu umrlih sinova. Njegovo ime i stihovi sljedeće će godine biti uklesani na kamenu ploču Zida od poezije za koju je u govoru zahvale (s čime su se gotovo svi složili) rekao kako čuva pjesnike od zaborava. Nakon toga slijedilo je tradicionalno zajedničko fotografiranje svih sudionika jezično-pjesničke manifestacije. Manifestaciju Croatia organiziraju Udruga Croatia rediviva, Općina Selca i KUD Hrvatski sastanak.

Tri desetljeća kontinuiteta

Zaključno bi valjalo izreći kako je svaka kulturna, naročito pjesnička manifestacija u Hrvatskoj, od iznimne važnosti i vrijednosti, posebice zbog vremena u kojemu živimo. Posebnost jezično-pjesničke manifestacije Croatia rediviva u njezinu je trajanju i ustrajanju (sljedeće godine trideset godina!) te u njegovanju različitosti idioma hrvatskoga jezika. Skupljena u sintagmu zlatna formula hrvatskoga jezika ča-kaj-što, ova briga i razuman uvid u jezik, njegujući ga kroz govor i poeziju u svoj njegovoj dijalekatskoj različitosti, istodobno ga i veliča i čuva od zaborava. Tu formulu objasnio je i sâm utemeljitelj manifestacije na poleđini svoje knjige Kad su miši balali molfrinu (Naklada Đuretić i Studio moderna d. o. o., Zagreb, 2017): „Samo preko jedne, štokavske grane trojstvenoga hrvatskoga jezika moguće je govoriti o tzv. zajedničkom jeziku; jer čakavska i kajkavska grana sadržavaju blistavu leksičku, jezičnu pričuvu koja čini hrvatski jezik posebnim, svojstvenim i posve različitim od tzv. zajedničkog jezika, a izvrsno nadopunio nedavno preminuli akademik Radoslav Katičić. Uz to ‘zlatna formula’ upućuje na pravi pristup tomu standardnom jeziku, pristup ne s gledišta dijalektološke ekspertize, nego sve cjelovite povijesti hrvatskoga pisanja.“

U vrijeme opće nebrige za jezik, svaka manifestacija koja ga veliča i čuva iznimno je vrijedna, kao što i kamene ploče u bračkim Selcima čuvaju imena i stihove svih dosadašnjih oliveata (Zlatan Jakšić, Drago Štambuk, Jakša Fiamengo, Božica Jelušić, Vesna Parun, Luko Paljetak, Tonko Maroević, Ivan Golub, Vlasta Vrandečić Lebarić, Slavko Mihalić, Dragutin Tadijanović, Zvonimir Mrkonjić, Petar Gudelj, Sonja Manojlović, Tatjana Radovanović, Mate Ganza, Joško Božanić, Mladen Machiedo, Milko Valent, Zoran Kršul, Igor Zidić, Ante Stamać, Branimir Bošnjak, Ernest Fišer, Veselko Koroman, Delimir Rešicki, Tomislav Domović i Zvonimir Sutlović). Neka budu i opomena i poticaj.