Ljeto otvara Rigoletto

Rizik se isplatio. Uprizorenje Verdijeva Rigoletta na otvaranju jubilarnog 65. Splitskoga ljeta, prvi put na Peristilu pred zahtjevnom i prilično tradicionalnom splitskom publikom 14. srpnja nikoga u gledalištu nije ostavio ravnodušnim. Bila je to sveukupno četvrta operna režija Dražena Siriščevića, koji se u slučaju popularnog naslova sa sama početka skladateljeve latinske trilogije odlučio na suvremeno ruho. I nije pogriješio jer je renesansno-romantičnoj priči o grbavoj dvorskoj ludi dodao univerzalnu, općeljudsku dimenziju, kako su to svojedobno doživljavali i skladatelj i njegov libretist Francesco Maria Piave. Čim se okupila publika, već i prije službenog otvaranja festivala i podizanja zastave, zbor i statisti su izašli na scenu i uveli nas u priču koja počinje na raskošnoj zabavi nekog moćnika (Vojvode od Mantove). Na takvim događajima danas modne revije nisu rijetkost, tako da je kostimograf Juraj Zigman došao na ideju da na peristilskoj sceni prošeta neke od svojih najuspjelijih kreacija, koje u svim detaljima kroja i dezena naglašavaju ženstvenost i ekstravaganciju. U trenucima posla, kada zabavlja povlaštenu klasu, jedini je Rigoletto odjeven u svoju tradicionalnu crvenu odoru dvorske lude, što dodatno ironizira njegovu nezahvalnu ulogu u društvu i jasno ga izdvaja od okoline. Diskretna scenografija Slavena Raosa, koja se sastojala od dva nakošena lustera, od kojih je raskošni simbolizirao povlaštenu klasu, a skromniji i polomljeni polusvijet kojem pripadaju jednako grbavac kao i profesionalni ubojica, pružila je prigodu za diskretno osvjetljenje interijera kojima obiluje intimna priča o tragediji pojedinca.

Jedini je Rigoletto odjeven u svoju tradicionalnu crvenu odoru dvorske lude / Snimio Matko Biljak

No, daleko od toga da je stvorena još jedna predstava koju ćemo pamtiti samo po vizualnom oblikovanju. Pravi junaci ove operne priče u prvom su redu interpreti, prije svih maestro Ivo Lipanović, koji je okupio vrhunske pjevače i odlično pripremio ansambl Splitske opere (kao i zborovođa Frane Kuss). Počevši od naslovne uloge pa sve do posljednjeg epizodista podjela nije imala mane, svi su bili na visini zadatka. Rigoletta je pravom verdijanskom frazom i krajnjom uživljenošću tumačio talijanski bariton Elia Fabbian. Bio je to njegov drugi dolazak u Split, nakon što je prije dvije godine u sezoni Splitske opere u posljednji trenutak uskočio u premijeru Verdijeve Moći sudbine. Za ulogu Gilde Lipanović je prvi put u Splitu uspio pridobiti vodeću svjetsku verdijansku divu, rumunjsku sopranisticu Elenu Moşuc, koja je kao iskusna interpretkinja u veronskoj areni od prve svladala sve zakonitosti pjevanja na otvorenom i njezin ujednačeni zvonki glas dominirao je peristilskim ambijentom. I tu je bilo ulijetanja u posljednji trenutak: nekoliko dana prije premijere kao zamjena za Vojvodu od Mantove, tu zahtjevnu dionicu punu megapopularnih arija, preuzeo je mladi sarajevski tenor Amir Saračević, koji je pokazao veliku muzikalnost i scensku spretnost. Još je jedan Sarajlija dao zapaženi prilog predstavi: bas Ivan Šarić kao Monterone zagrmio je prodornim glasom svoju kletvu s desnog balkona, koji se inače rijetko rabi u peristilskim produkcijama.

Ostale su uloge predstavile generacijski prilično pomlađen sastav Splitske opere: redom sjajni Bjanka Ivas, Marko Lasić, Mate Akrap, Ivona Bosančić Lasić, Vlatko Belas i Tea Požgaj imena su na koja možemo računati. Među njima su apsolutni uzor bili veterani-prvaci, bas Ivica Čikeš kao Sparafucile i mezzosopranistica Terezija Kusanović kao njegova koketna sestra Maddalena, kojima su kreacije bile na razini svjetskih opernih produkcija.