Životopis Eltona Johna

Biografski glazbeni film Rocketman redatelja Dextera Fletchera tematski je definiran karijerom i stvaralaštvom velikana popularne glazbe Eltona Johna. Zanimljivo je da je Fletcher kao redatelj sudjelovao i u prošlogodišnjem biografskome glazbenome filmu Bohemian Rhapsody o slavnom pokojnom rock-pjevaču grupe Queen Freddyju Mercuryju. No dok je u Rocketmanu redateljski stolac zauzeo od početka pretprodukcije, u Bohemian Rhapsody u posljednja dva tjedna snimanja zamijenio je Bryana Singera. Životopisi i karijere dvaju glazbenika vremenski se itekako podudaraju, Elton John i Freddy Mercury obojica imaju status rock-zvijezde i drukčiji privatni život (homoseksualci su), no filmovi Rocketman i Bohemian Rhapsody uvelike se razlikuju u načinu izvedbe, redateljskim diskursima i razradom fabule. Prošlogodišnji je rad tako izravno film o životopisu glazbenika, pa tako nastoji predočiti tijek karijere i preranu smrt nakon dugogodišnje zaraze virusom HIV-a Freddyja Mercuryja. Iako je kritika uočila da je posrijedi pomalo ispeglana verzija njegova života koja se nije odveć posvetila naličju pjevačeve egzistencije, jasno je da u glazbenom, društvenom te povijesnom smislu autori građi pristupaju čak i metodom rekreacije, što je ponajviše vidljivo u glazbenim nastupima, poglavito na Live Aidu 1985.

Eltona Johna utjelovio
je Taron Egerton

S druge strane, narativni diskurs Rocketmana strukturiran je kao retrospektivni osvrt sama Eltona Johna (Taron Egerton) na skupnim terapijama za izlječenje od raznih ovisnosti. Ipak nije posrijedi izrazito realističan osvrt, već mjestimice i svojevrsna fantazija, tako da se tijekom filma neprestano ukida često naglašena distinkcija dviju važnih podvrsta glazbenoga filma, odnosno filma o glazbi i glazbenicima te filmskoga mjuzikla. Pritom se podrazumijeva da prvonavedena podvrsta podrazumijeva unutarprizorno ili izvanprizorno izvođenje skladbi fiktivnih ili stvarnih umjetnika, pojedinaca ili pak sastava, dok se drugonavedena definira i činjenicom da su glazbeni brojevi vrlo često zapravo pjevani dijalozi ili pjevani odraz psihičkoga i emotivnoga stanja likova, a uključuju i plesnu koreografiju, kao i glazbene izvedbe. Tako je Rocketman uspješan spoj filma o glazbi i glazbenicima i filmskoga mjuzikla. U filmu se prilično precizno opaža odrastanje dječaka pravim imenom Reginald Kenneth Dwight (Kit Connor, Matthew Illesley), odrastanje u disfunkcionalnoj obitelji, ali i glazbena nadarenost odražena ne samo u Kraljevskoj glazbenoj akademiji nego i mladenačkim nastupima s lokalnim rock-sastavima. Uz preuzimanje imena Elton John morao se suočiti i s činjenicom da je homoseksualne spolne orijentacije, a poznanstvo s nadarenim tekstopiscem Bernie Taupinom (Jamie Bell) postalo je temelj njihove višedesetljetne suradnje i prijateljstva. Put do slave, prelazak iz britanskoga u američko podneblje te poznanstvo i burna emotivna veza s Johnom Reidom (Richard Madden) pokazuju da je usprkos ekstatičnim i ekstravagantnim nastupima, glazbenoj nadarenosti te velikim tržišnim i kvalitativnim dosezima Elton John zapravo bio nesretan, neprestano tragajući za ispunjenjem vlastitih potreba za ljubavlju.

S obzirom na retrospektivni način pripovijedanja i utjecaj mjuzikla jasno je mjestimično sažimanje kronoloških odvojaka, zbijanje faktografskih podataka ili izmicanje pukom vremenskome slijedu. No površno bi bilo zaključiti da tek poznavatelj karijere Eltona Johna može razabrati u kojem se desetljeću i godini što događa. Jer odjel je produkcijskoga dizajna pod autorskim vodstvom Fletchera i u suglasju sa snimateljskim radom Georgea Richmonda vrsno evocirao razdoblja od ranih 1950-ih pa sve do kraja 1980-ih, društveni kontekst, način egzistencije. Primijetimo li da je Egerton sjajno utjelovio važnoga glazbenika, ne treba zanemariti podatak da je sam i izveo sve skladbe pa je njegov učinak to uspješniji i dojmljiviji. Izvrstan je Bell kao vjerni suradnik i prijatelj te Madden kao autoritarni menadžer i ljubavnik, ali i većina glumaca u ulogama važnih likova. Koordinirajući žanrovske postavke, mjestimične stilizacije i vlastiti redateljski postupak Fletcher je svakako pridonio da Rocketman bude solidan biografski i glazbeni film.