Za svaku preporuku

U vremenu koje se u dobroj mjeri pretjerano i nekritički naziva novim zlatnim dobom televizije, već godinama svaka nova serija realizirana u produkciji dominantno HBO-a ili Netflixa, a znatno rjeđe tvrtki Hulu, Showtime, FX i AMC, čim se pojavi od gledatelja i dijela kritike smjesta stekne epitet najbolje serije svih vremena. Uglavnom je riječ o serija(li)ma koji ponajviše žanr krimića koriste za izgradnju intrigantnih i nerijetko epskih dramskih konstrukcija fokusiranih na slojevite likove i njihove intimne i obiteljske drame i međuodnose smještene u barem inicijalno realistične socijalne kontekste, od starijih OZ-a i Žice preko Obitelji Soprano i Na putu prema dolje do Pravog detektiva i Hannibala. Nađe se tu i poneki serijski naslov fantastičnog predznaka i nostalgičarske patine, poput serijala Preostali i Stranger Things, ili pak raskošna adaptacija provokativne distopijske proze kakva je roman Sluškinjina priča Margaret Atwood, djela u nelagodnu suglasju s nekim tendencijama u današnjem vremenu. Sve navedene serije neosporno su uspjele pa i sjajne, no već tijekom prikazivanja prvih sezona gotovo svih njih stanu se bez imalo kritičkog odmaka dijeliti neumjerene pohvale i epiteti o najboljim serijama u razumnijim slučajevima godine, a u nerazumnijim desetljeća pa čak i svih vremena. Kao da u povijesti televizije nije snimljen niz uspjelih, ambicioznih, slojevitih i u svakom segmentu superiornih, a u nekim slučajevima i prijelomnih serija, odnosno kao da sve počinje tek sad, upravo ove sezone i s nama gledateljima oduševljenima aktualnim serijskim naslovom.

Serija rekonstruira černobilsku katastrofu

Ove je sezone tako titulu najbolje serije svih vremena ponio HBO-ov Černobil, produkcijski raskošna, načelno naglašeno ambiciozna, u mnogim segmentima pedantna, sugestivno režirana i odlično glumljena, ali i u idejnom pa i ideološkom smislu tezična te pojednostavnjivanjima i netočnostima opterećena petodijelna mini-serija. Nju kao kreator potpisuje Craig Mazin, suscenarist i suproducent filmskih serijala Mrak film i Mamurluk, a kao jedini redatelj Šveđanin Bo Johann Renck, TV-profesionalac u čijem su portfelju i serije Vikinzi i Posljednje pantere (s Goranom Bogdanom) te spomenuta Na putu prema dolje. Za obojicu je Černobil najuspjeliji pa i najvažniji projekt u dosadašnjim karijerama, jer je posrijedi u gotovo svim segmentima uistinu izvedbeno dojmljiva mini-serija u kojoj se na prvi pogled pedantno vodilo računa o svakom detalju, od rekonstrukcije same nuklearne elektrane i obližnjeg grada Pripjata, preko finog dramaturškog i narativnog panoramskog tkanja u kojemu je svim bitnim detaljima posvećeno dostatno vremena, kao i gradiranja dramske napetosti u skladu s pravilima filma katastrofe, te u tom kontekstu uvođenja galerije dojmljivih likova koji su zbog kratkoće serije nerijetko izraženiji simboli no stvarne osobe prema kojima su kreirani. Dok su u to vrijeme vodeći sovjetski nuklearni fizičar Valerij Legasov, kojeg tumači izvrstan, za uloge negativaca specijaliziran karakterni glumac Jared Harris, zamjenik predsjednika Vijeća ministara SSSR-a Boris Ščerbina (odlični, autoritativni Stellan Skarsgård) i zamjenik glavnog inženjera u Černobilu Anatolij Djatlov (na rubu karikature odbojni Paul Ritter), kao formalni i u skladu s kanonima američkih serija neizbježan glavni negativac, ponešto slobodnije temeljeni na stvarnim ljudima koje tumače, baš kao i tragikom markirani vatrogasac Vasilij Ignjatenko i njegova trudna supruga Ljudmila, čije će dijete u utrobi na sebe preuzeti svu radijaciju i umrijeti četiri sata nakon rođenja, Legasovljeva kolegica Uljana Komjuk (sjajna Emily Watson) izmišljen je lik u kojem su učinkovito objedinjeni svi ne samo sovjetski znanstvenici koji su radili na otkrivanju pozadine katastrofe i ograničavanju njezinih strašnih posljedica.

Dok je formalni protagonist Legasov tragičar, čije samoubojstvo točno dvije godine nakon eksplozije reaktora 26. travnja 1986. otvara seriju, intrigantnim mijenama u suočavanju sa stvarnošću izdvaja se lik Ščerbine, isprva kruta političara koji odbija prihvatiti činjenice i realnost, no dosta brzo shvaća da se svi moraju osloniti na znanost i znanstvenike. Na one koji su prethodno kobno zanemareni i podcijenjeni, odnosno nakon što je politika negativnom selekcijom i kadroviranjem aparatčika, kao i posljedicama tragičnom štednjom materijala i nepoštivanjem propisa, i dovela do katastrofe. Posljednja epizoda serije, koja je ne slučajno snimljena u vrijeme sve intenzivnijeg buđenja hladnoratovskih tenzija, te je u tom smislu lako detektirati njezinu idejnu i ideološku tezičnost, s jedne je strane efektna moralka s prozivanjem i makar načelnim kažnjavanjem najvećih krivaca, ali s druge pojednostavnjena holivudizirana sudska drama kakva se u SSSR-u nikako nije mogla odigrati. Unatoč tomu, Černobil je u cjelini izvrsna serija svakako vrijedna preporuke.