Uzburkanim morem Europe kormilarit će hrvatska ministrica

Oni koji su tijekom njezine karijere radili s njom u nevladinom, poslovnom ili državnom sektoru danas o ministrici Mariji Pejčinović Burić govore samo u superlativima. Obrazovana, govori više jezika, uporna i predana poslu, ona je uspješno izvršavala sve zadaće koje su joj bile povjerene. Suradnici iz vremena kada je bila tajnica Europskog doma u Zagrebu i gotovo svi njezini šefovi iz struktura državne uprave u kojima je radila – a to su bivše Ministarstvo europskih integracija i današnje Ministarstvo vanjskih i europskih poslova – o njoj izriču samo riječi hvale. Tu mislim na njezine prve šefove, ministre europskih integracija iz Račanove vlade Jakovčića i Mimicu te na zamjenika ministrice vanjskih i europskih poslova Klisovića iz vremena Milanovićeve vlade.

Za glavnu tajnicu Vijeća Europe Mariju Pejčinović Burić bit će mnogo posla i zbog nepovjerenja Rusije i Zapada / Snimio Sandro Weltin / Vijeće Europe

Podrazumijeva se da je premijer Plenković, koji ju je učinio ministricom, imao dobre razloge za to u njezinu prethodnom radu te da je opravdanost njegova izbora potvrđena njezinom pobjedom u natjecanju za dužnost glavne tajnice Vijeća Europe. Podrazumijeva se da je i sadašnji predsjednik Sabora Jandroković, koji ju je kao ministar vanjskih poslova predložio za veleposlanicu, bio zadovoljan njezinim radom. I Vesna Pusić predložila je Mariju Pejčinović Burić za veleposlanicu. No podaci o tome da se najprije tadašnji predsjednik Josipović, a zatim premijer Milanović nisu suglasili s njezinim imenovanjem u današnjem se slavljeničkom kontekstu uglavnom ne spominju. Vrlo je vjerojatno da je jedan od razloga za takve odluke državnih čelnika bila činjenica da je priliku za afirmaciju u državnoj službi Marija Pejčinović Burić dobila kao neovisna stručnjakinja u SDP-ovoj vladi da bi se, u interesu zadržavanja službe, poslije učlanila u HDZ. To ipak nije spriječilo neke bivše diplomate iz SDP-ove kvote, koje je HDZ-ova vlast odstranila iz službe, da iza kulisa lobiraju kod socijalističkih zastupnika u Parlamentarnoj skupštini Vijeća Europe u korist svoje bivše kolegice. To je lobiranje imalo pozitivan utjecaj na rezultat izbora u Strasbourgu.

Nakon smjene s mjesta ministra vanjskih poslova Davor Ivo Stier, kojeg je Marija Pejčinović Burić naslijedila na ministarskoj dužnosti, superlativno se izjasnio o dotadašnjoj bliskoj suradnici. Iz garniture bivših HDZ-ovih ministara i njezinih šefova, koliko mi je poznato, opširnije o novoj glavnoj tajnici Vijeća Europe nisu govorili Miomir Žužul, predsjednica Kolinda Grabar Kitarović i Miro Kovač. Predsjednica je, doduše, izdala protokolarno priopćenje i pozdravila izbor naše ministrice za glavnu tajnicu Vijeća Europe, ali se suzdržani ton toga priopćenja ne može usporediti s euforičnom premijerovom izjavom da je to „naš najveći diplomatski uspjeh u kandidaturama za međunarodne institucije“. Pomoćnica glavnog tajnika NATO-a, što je dosadašnji predsjedničin domet na međunarodnom planu, ipak je manje važna dužnost od dužnosti glavne tajnice Vijeća Europe.

Kruna impresivne karijere

Nepodijeljeno je mišljenje da je Marija Pejčinović Burić glavne zasluge stekla tijekom pretpristupnih pregovora za ulazak Hrvatske u EU. Veliko iskustvo, stručnost i predanost kvalificirali su je i za savjetničke poslove, koje je uspješno obavljala nakon neuspješnih pokušaja da postane veleposlanica. Utoliko je dužnost glavne tajnice Vijeća Europe zaslužena nagrada, logična kruna impresivne karijere u državnoj službi.

Organizacija kojoj će Marija Pejčinović Burić biti na čelu bit će osobito važna za Srbiju, BiH, Crnu Goru, Kosovo, Sjevernu Makedoniju i Albaniju. Neovisno o trenutnoj nespremnosti EU za proširenje, osnovanost težnji navedenih država da se pridruže Uniji ocjenjivat će i Vijeće Europe

No ako bismo dodatne razloge tog međunarodnog uspjeha pokušali naći i u načinu na koji je Marija Pejčinović Burić obavljala ministarsku dužnost, bojim se da ih ne bismo mogli naći. Tomu je tako dijelom i zbog toga što hrvatsku vanjsku politiku, zapravo, vodi premijer Plenković, a ministrica je u tom kontekstu samozatajna izvršiteljica. Ni po jednom od neriješenih važnih vanjskopolitičkih pitanja ministrica Pejčinović Burić nije se istaknula ni vidljivom inicijativom ni stvarnim uspjehom. Štoviše, na rješavanju gordijskog čvora INA-MOL s mađarskim ministrom vanjskih poslova radi hrvatski ministar zaštite okoliša i energetike Tomislav Ćorić, a ne ministrica vanjskih poslova. Ona nije pronašla način da primjereno odgovori na Orbanove neskrivene teritorijalne pretenzije prema Hrvatskoj. Nije poznato da je ona išta poduzela kako bi se prevladala trenutna hibernacija u odnosima Hrvatske i BiH izazvana činjenicom da se, zbog pobjede Željka Komšića na izborima za članove Predsjedništva BiH, politika Vlade RH u potpunosti svela na nekritičko podupiranje političkih akrobacija HDZ-a BiH. U odnosima sa Srbijom nema napretka. Zapravo, najveće diplomatsko postignuće ministarske karijere Marije Pejčinović Burić njezina je uspješna kandidatura za glavnu tajnicu Vijeća Europe.

No mora se reći da je ministrica morala imati doista dobre živce da bi se bez neodmjerenih komentara mogla suočiti s neprimjerenim predsjedničinim soliranjem u odnosima sa Srbijom, koje je dovelo do iznenadnog i nedovoljno pripremljena Vučićeva posjeta Hrvatskoj. Jednako su neugodne bile predsjedničine eskapade u vezi s Marakeškim sporazumom. Kako je poznato, predsjednica Kolinda Grabar Kitarović na zasjedanju Glavne skupštine UN-a pozdravila je Marakeški sporazum o migracijama i najavila svoje sudjelovanje, ali se u posljednji trenutak predomislila, promijenila stajalište o tom dokumentu i otkazala odlazak u Marakeš. U tom trenutku nije bilo ugodno biti hrvatska ministrica vanjskih poslova. Marija Pejčinović Burić sve je to stoički podnijela.

Vijeće Europe
kao predsoblje EU

Pozicija glavnog tajnika Vijeća Europe jedna je od brojnih debelo preplaćenih dužnosti u odveć razgranatoj strukturi različitih europskih organizacija i institucija. No ipak nije riječ samo o sinekuri za političare na zalasku karijere. Premda neovisno o EU, Vijeće Europe blisko surađuje s Unijom i, za one zemlje koje još nisu članice EU ali to žele postati, važna je stepenica na tom putu. Vijeće Europe svojevrsno je predsoblje EU. Ako izvješća promatračkih misija Vijeća Europe o stanju ljudskih prava, pravne države i demokracije u nekoj zemlji budu nepovoljna, onda su izgledi te zemlje da otpočne pregovore s EU smanjeni. U tom pogledu, organizacija kojoj će Marija Pejčinović Burić biti na čelu bit će osobito važna za Srbiju, BiH, Crnu Goru, Kosovo, Sjevernu Makedoniju i Albaniju. Neovisno o trenutnoj nespremnosti EU za proširenje, osnovanost težnji navedenih država da se pridruže Uniji ocjenjivat će i Vijeće Europe.

Važnu ulogu u toj organizaciji igraju njezine stare članice, zemlje koje su u vrijeme Hladnoga rata bile dio slobodnog svijeta, ali nisu željele u članstvo EU niti to danas žele. Riječ je o Švicarskoj, Islandu i Norveškoj. Dosadašnji glavni tajnik, koji privodi kraju svoj drugi uzastopni mandat, bivši je norveški ministar vanjskih poslova Thorbjorn Jagland. Tu je dakako i Ujedinjeno Kraljevstvo, koje će, nakon izlaska iz EU, i dalje igrati važnu ulogu u Vijeću Europe.

Izbor nove glavne tajnice odigravao se u sjeni dramatične rasprave o ponovnom priznavanju prava na sudjelovanje u odlučivanju ruskih predstavnika u Parlamentarnoj skupštini Vijeća Europe. Kako je poznato, zbog ruske aneksije Krima Skupština je suspendirala prava ruskih zastupnika. Rusija je uzvratila uskratom izvršenja svojih financijskih obveza. To je ugrozilo ne samo funkcioniranje Parlamentarne skupštine, nego i Europskog suda za ljudska prava kao najvažnije institucije u okviru Vijeća Europe. Želeći stabilizirati financiranje Vijeća Europe, ali i nastojeći pronaći primjeren način za uspostavu komunikacije s Ruskom Federacijom, velike su europske zemlje potaknule povratak ruskih predstavnika u Skupštinu. To je izazvalo bijesne reakcije predstavnika Ukrajine, baltičkih zemalja i još nekih bivših istočnoeuropskih sovjetskih kolonija. Ukrajina je čak zaprijetila izlaskom iz Vijeća Europe. Kako baltičke države već jesu članice EU pa Vijeće Europe nema odgovarajuće instrumente za njihovo discipliniranje kakve ima kad su u pitanju one zemlje koje se žele pridružiti Uniji, može se očekivati da će buduća glavna tajnica morati ozbiljno pregovarati s njima, ali i s Ukrajinom, Gruzijom i Moldavijom, koje se osjećaju ugroženima politikom Ruske Federacije.

Kako su ruski predstavnici u Parlamentarnoj skupštini Vijeća Europe imali instrukciju da glasaju za našu ministricu i kako je ta činjenica i njoj dobro poznata, nije isključeno da će Rusija u osjetljivim situacijama, kakvih će nedvojbeno biti, od buduće glavne tajnice očekivati posebno razumijevanje za svoja stajališta. U kontekstu velikog nepovjerenja između Rusije i Zapada i mogućih daljih dramatičnih obrata u tim odnosima, jasno je da će za nju biti mnogo posla i mnogo prilika za iskazivanje diplomatskih sposobnosti. S obzirom na krizu EU i na izglede da dezintegracijski procesi nadvladaju integracijske, može se dogoditi da Vijeće Europe na čelu s Marijom Pejčinović Burić ostane posljednje uporište europskog zajedništva.

Kad je bivši austrijski ministar vanjskih poslova hrvatskih korijena Lujo Tončić-Sorinj 1969. preuzeo dužnost glavnog tajnika Vijeća Europe, mogao je sa sigurnošću pretpostaviti da će idućih pet godina provesti u relativnom miru uživajući u ugodnom i unosnom kraju svoje diplomatske karijere. Jedina žena među prethodnicima naše ministrice bila je Catherine Lalumiere, koja je petogodišnji mandat započela 1989, imala je ugodnu dužnost da prima nove članice, netom oslobođene zemlje Istočne Europe, i da slavi pobjedu demokracije, pravne države i ljudskih prava i u područjima koja su tijekom Hladnoga rata bila s onu stranu željezne zavjese. Marija Pejčinović Burić suočava se s dezintegracijskim procesima u Europi, s rastućim euroskepticizmom i radikalnim populizmom te s vanjskim prijetnjama europskim projektima, koje dolaze ne samo s Istoka nego i sa Zapada. Zbog toga će joj biti teže nego njezinim prethodnicima. Možemo joj samo poželjeti sreću.