Umjetnici u gradu iz snova

Imala sam čast ove godine u lipnju biti u lijepom i za sve kulturoljupce veličanstvenom Pragu, u blistavoj češkoj metropoli pogledati niz kazališnih predstava i likovnih izložbi, poslušati brojne koncerte te biti na Praškom kvadrijenalu (PQ 2019), najvećoj Svjetskoj izložbi scenografije i kazališnog oblikovanja prostora (Prague Quadrennial of Performance Design and Space), koja se u glavnom gradu Republike Češke održavala od 6. do 16. lipnja, četrnaesti put zaredom. U uvodu u iznimno dobro strukturiranu knjigu koju smo dobili svi mi akreditirani kazalištarci i novinari iz cijeloga svijeta, sa svih kontinenata, navodi se da je ovu, „najveću međunarodnu izložbu i festivalski događaj posvećen scenografiji, izvedbenom dizajnu i kazališnoj arhitekturi“ organiziralo Ministarstvo kulture Republike Češke, a realizirao Kazališni institut u Pragu i zastupljeni umjetnici, koji na Kvadrijenale dolaze svake četiri godine.

Nazvana Zamišljanje. Preobrazba. Pamćenje (Imagination. Transformation. Memory), i podijeljenja u ta tri temeljna segmenta, i ovogodišnja je veličanstvena svjetska izložba, nastavljajući tradiciju započetu 1967, donijela iskustvo razmjene, umrežavanja i edukativnih platformi koje su istraživale najbolje radove u scenografiji, kostimografiji i dizajnu u obliku većih i manjih izložbi, festivala, radionica, performansa, simpozija, edukacijskih događanja i rezidencija.

Sudionici iz osamdesetak zemalja

Kamen temeljac za prašku je izložbu postavljen prije šezdeset godina: 1959. arhitekt i scenograf František Tröster u São Paolu je na Bijenalu vizualnih umjetnosti osmislio jedinstvenu, posebnu izložbu kako bi ilustrirao razvoj češke i slovačke scenografije i kazališne arhitekture od 1914. do 1959. Tad je Čehoslovačka dobila Zlatnu medalju za tu prezentaciju. Taj i drugi uspjesi na cijenjenoj izložbi suvremene umjetnosti rezultirali su utemeljenjem međunarodne scenografske izložbe u Pragu, na kojoj bi se svake četiri godine pokazala vizualna kazališna dostignuća. Premijera Praškoga kvadrijenala bila je, dakle, 1967, a od 1999. UNESCO im dodjeljuje Nagradu za promicanje umjetnosti. Važnost Praškoga kvadrijenala pokazuju i umjetnici svjetskoga glasa koji su na njemu sudjelovali: Salvador Dalí, Josef Svoboda, Oscar Niemeyer, Tadeusz Kantor, Guy-Claude François, Ralph Koltai, ali i ključne osobnosti suvremenoga teatra: Robert Wilson, Heiner Goebbels, Renzo Piano...

Ovogodišnji Praški kvadrijenale održan je u golemoj Industrijskoj palači u predjelu Výstaviště / Izvor HDD

Nakon dugih dvanaest godina ovogodišnji se Praški kvadrijenale (PG 2019) održao na prostoru zvanom Výstaviště (Prague Exhibition Grounds), u sjajnoj, golemoj Industrijskoj palači na/u Izložbenom prostoru. Lijevo krilo Industrijske palače, gdje su održana četiri izdanja Kvadrijenala – 1995, 1999, 2003 i 2007, izgorjelo je 2008. pa su se sljedeće izložbe održavale na drugim lokacijama u Pragu. Ovo je izdanje PQ bilo nadahnuto Zlatnom trigom, tj. Zlatnim tropregom (modelom velike skulpture) i glavnom nagradom za najbolju izložbu, s fokusom na Niki, božici pobjede, koja ponosno stoji na krovu Narodnoga divadla, svjedočeći o snazi umjetničke kreacije. Metafora trige upotrijebljena je kako bi se naglasile tri točke gledišta, tri područja povezana s cikličnim fazama kreativnoga procesa: imaginacija je sljubljena s početkom kreativnoga procesa, transformacija s njegovim srcem, a pamćenje sa životnom fazom u kojoj se stvaranje kristalizira u jaku egzistencijalnu filozofiju i individualnu umjetničku formu.

Središnja energija okupljena je u Industrijskoj palači (1791–1891), tipičnoj za arhitekturu, a specifičnoj ljepotici namijenjenoj izložbama s kraja 19. stoljeća – središnja dvorana i dva krila. PQ 2019, Výstaviště Praha okupilo je ove godine jedinstvenu izložbu scenografije, izvedbenoga/scenskoga prostora i kostimografije umjetnika, profesionalaca i studenata iz 79 zemalja. Mogli smo pogledati (i u njima sudjelovati) više od šesto performansa uživo, razgovora, prezentacija, masterklasa i radionica izabranih iz 17.000 aplikacija, tj. prijava. Osim toga, mnoge su nacionalne i studentske izložbe predstavile performanse i predavanja unutar svojega izložbenoga prostora i događanja u cijelom Pragu. Izvrsnoj organizaciji pridružili su se i razgovori s domaćinima iz kojih smo, između ostaloga, u kuloarima, doznali da je prosječna praška plaća u našoj struci 1400 eura.

Nagrada Ivanu
Marušiću Klifu

Specijalni su gosti bili ilustratorica Olivia Lomenech Gill, talijanski operni ravnatelj i scenograf Stefano Poda, audiovizualni umjetnik Romain Tardy. PQ je uz tematske trodijelne programe predstavio i tri natjecateljske izložbene selekcije: Izložbu zemalja i regija, Studentsku izložbu i Izvedbenu prostornu izložbu. Na javnim prostorima mogli smo vidjeti tri performativna projekta, posvećena oblikovanju posebnih festivalskih prostora, fragmentima ikoničkih objekata i artefakata i audiovizualni projekt 36Q°. Iznimno su dobro posjećena bila predstavljanja mladih umjetnika, razgovori i diskusije o svjetskom kazalištu, knjigama i scenografiji. Svečano otvaranje bilo je 5. lipnja (Výstaviště Praha), a nama se svidjela i zanimljiva atraktivna radionica crno-bijelih kostima.

Na ovogodišnjem Praškom kvadrijenalu hrvatski multimedijalni umjetnik Ivan Marušić Klif nagrađen je nagradom Excellence in Performance Design za izložbu Klizanje u nepoznato / Sliding into the Unknown, koju ravnopravno dijeli s još pet umjetnika i autorskih kolektiva: Jerildy Bosch, Zhou Zhengping, Michael Levine, Latai Taumoepeau i La Liga Teatro Elastico. Kustosi izložbe Klizanje u nepoznato su Marko Golub i Maša Milovac, izložbu je produciralo Hrvatsko dizajnersko društvo, a održana je u organizaciji HDD-a i Ministarstva kulture. Osim Klifa i kustoskoga dvojca, koji su zajednički osmislili koncepciju instalacije, u ostvarenju je izložbe sudjelovao i niz drugih autora. „Klifa ne zanima stvaranje bešavne kazališne iluzije u kojoj jedan prostor imitira neki drugi, nego prostor čini aktivnim sudionikom izvedbe, oblikujući ga kao vibrantnu, kinetičku ekstenziju tijela i radnji izvođača. Klif pretvara scenski prostor u nešto poput glazbenog instrumenta“, ističe se u tekstu dvoje kustosa.

Ovo je treći put zaredom da je hrvatska nacionalna izložba nagrađena na Praškom kvadrijenalu, i ukupno četvrta nagrada u nizu. Naime, 2011. grupa Numen/­ForUse (predstavljena izložbom ScenEG­Ography u autorskoj koncepciji Ire Payer) dobila je Zlatnu medalju za najbolji scenski dizajn i Zlatnu medalju za najbolje korištenje kazališne tehnologije, a 2015. svi su sudionici izložbe Neopipljivo / Intangible dobili Zlatnu medalju za najbolje korištenje scenskog prostora. Ne smijemo zaboraviti da je hrvatski scenograf Drago Turina Čarli na Praškom kvadrijenalu 1995, na kojem sam bila kao utemeljiteljica Odsjeka za kroatistiku na Karlovu sveučilištu u Pragu, dramaturginja i teatrologinja i suradnica na izložbi, dobio Srebrenu medalju za scenografiju predstave Hrvatski Faust u HNK-u u Splitu, koji je u Pragu bio izložio kao maketu.

Glavna nagrada Praškoga kvadrijenala scenografije i scenskog prostora, Zlatna triga, pripala je Sjevernoj Makedoniji. Mislim da je dobila nagradu za inventivnost, možda najviše za aktivizam kojim se u obliku performansa i nedovršene građevine predočuje priča o zgradi za umjetnike koja zbog političkih razloga nestaje.

U studentsku selekciju Praškoga kvadrijenala bila je uvrštena i izložba kostimografije studenata Tekstilno-tehnološkog fakulteta iz Zagreba Vidljivo / nevidljivo: (raz)otkrivanje mitologije. Toj je izložbi, koja tematizira „vizualnu i izvedbenu (re)interpretaciju pretkršćanskih hrvatskih mitoloških tema i likova inspiriranih tradicionalnim tekstovima i legendama te bajkama poznate hrvatske spisateljice Ivane Brlić Mažuranić“, pripalo mjesto u središtu studentskoga paviljona. Organizator je ULUPUH u suradnji s Tekstilno-tehnološkim fakultetom Sveučilišta u Zagrebu – Zavod za dizajn tekstila i odjeće, diplomski studij kostimografije, a kustosice su izložbe Ivana Bakal i Martina Petranović. Postav izložbe i mentorstvo potpisuju Ivana Bakal i Marin Sovar. Ideja je za izložbu nastala iz projekta Staroslavenska mitologija (Muzej Mimara i Galerija ULUPUH, Zagreb, svibanj 2018), koji su inicirali i vodili studenti kostimografije i mentori Tekstilno-tehnološkog fakulteta u Zagrebu, u suradnji s nekoliko zagrebačkih fakulteta, akademija i škola.

Priznanja hrvatskim
publikacijama

PQ donio je uspjeh i hrvatskim umjetničkim i znanstvenim spisateljima. Uz izložbu, knjiga Kamilo Tompa i kazalište autorice Martine Petranović (ur. Ivana Bakal i Martina Petranović, dizajn Mario Aničić) u izdanju ULUPUH-a i HAZU-a izabrana je u osam najboljih svjetskih publikacija o scenografiji i kostimografiji u protekle četiri godine, a knjiga Vanda Pavelić Weinert autora Martine Petranović i Guida Quiena (ur. Ivana Bakal i Martina Petranović, dizajn Kuna Zlatica) u izdanju ULUPUH-a i HAZU-a u dvadeset najboljih. Obje knjige bile su izložene u prostoru PQ-a u sklopu izložbe najboljih izdanja (usp. http://www.pq.cz/2018/03/18/best-scenography-publication-award/) pa smo ih ponosno mogli listati među izloženim ekskluzivnim knjigama iz cijeloga svijeta.

Prag koji smo doživjeli u lipnju bio je ponovno ostvarenje naših snova: senzacionalni Hradčani s izložbama impresionizma i Rubensa, katedrala svetoga Vida s ekskluzivnim koncertom, uvijek slikovit, dinamičan te glazbom i slikama uljepšan Karlov most, predivno Karlovo sveučilište, naše nekadašnje radno mjesto, vožnja brodom po Vltavi, živopisna i najdraža nam Celetna ulica, Mouchina izložba, svi prostori Kafkina djelovanja, života i mistike, kubistička kavana, Vaclavske namesti, Vlaho Bukovac, Šenoini tragovi, studenti i profesori kroatistike. Velika radost i sreća. Ipak, možda je najatraktivniji bio kazališni đir: osamdeset javnih i izvaninstitucionalnih kazališta, genijalni češki glumci, redatelji i dramaturzi, izvrsno kazališno ozračje i publika iz cijeloga svijeta, predstava laterna magica – Mali princ, tehnološko i kazališno čudo na pozornici Kazališta Nova scena pokraj Narodnoga divadla, Kafkin Proces – balet u Stavovskom divadlu i Festival braće Forman na Smichovu, ambijentalan i pun radosti. I, naravno, knjige, novih četrdeset vrhunskih knjiga češke proze, poezije, drame, kazališne, likovne i glazbene umjetnosti u našemu novom putnom koferu, koje smo počeli čitati u praškom metrou, tramvaju, trolejbusu i na vltavskom brodu. Vidimo se, ubrzo, zlata, divna Praha!