Tajanstvena žena iz mora

Rijetki su gradovi koji imaju ponudu poput berlinske. U njemačkoj metropoli djeluju tri međunarodno poznate operne kuće, Staatsoper – Državna opera, Komische Oper – Komična opera i Deutsche Oper – Njemačka opera, pa mogućnost praćenja obuhvaća operne naslove od G. F. Händela do najnovijih, često i naručenih i za praizvedbu pripremljenih glazbenoscenskih djela, ponajprije njemačkih skladatelja. U tekućoj je sezoni izvedeno čak 85 takvih produkcija. Ulaganje u praizvedbe dio je razgranate operne prakse pa su u Berlinu u sezoni 2018/19. predstavljene čak četiri svjetske praizvedbe novih opera. U Deutsche Oper Berlin (DOB) praizvedena je 28. travnja deseta cjelovečernja opera Oceane uspješnog i plodnog skladatelja Detleva Glanerta (1960) pa je radost izvijestiti o četvrtoj izvedbi, nakon praizvedbe, održanoj 17. svibnja, a zadivljuje da je i četvrti put gledalište bilo popunjeno do posljednjega mjesta, svega oko dvije tisuće posjetitelja.

Švedska sopranistica Maria Bengtsson kao Oceane / Foto DOB

U godini u kojoj je 200. obljetnica rođenja jednog od najpoznatijih njemačkih književnika Theodora Fontanea (1819–1898) intendant DOB-a Dietmar Schwarz naručio je novu operu. Izbor Detleva Glanerta, danas najnagrađivanijega njemačkog opernog autora, čiji opus, a dosad je skladao trinaest glazbenoscenskih djela, trajno privlači pozornost svjetske javnosti, bio je logičan jer tražilo se djelo koje će privući publiku te se zadržati na repertoaru. Ukratko, režija, osmišljavanje scene i svjetla za to novo Glanertovo djelo, libretist kojega je Hans-Ulrich Treichel, povjereno je jednom od najuspješnijih opernih redatelja, Kanađaninu Robertu Carsenu. Glazbeno je vodstvo dobio škotski maestro Donald Runnicles, generalni muzički direktor DOB-a, dirigent koji od sezone 2009/10. uspješno vodi berlinsko operu poznatu po odličnom međunarodno sastavljenu orkestru i uvijek pouzdanu mješovitom zboru, čiji je prvi zborovođa irski dirigent Jeremy Bines. Kostimi su povjereni Dorothei Katzer, kostimografkinji čiji je ukus već mnogostruko provjeren, a lista solista okupila je internacionalna pjevačka imena na kojima može pozavidjeti svaka operna kuća, pa je glazbenoscenski uspjeh praizvedbe bio zajamčen.

Detlev Glanert skladatelj je koji ne negira niti se ne ustručava slijediti glazbenu baštinu i nadahnuća koja dolaze iz škole Hansa Wernera Henzea, njegova profesora, a da pritom glazbom asocira odbljeske orkestralnog zvuka zreloga Richarda Straussa, ne bježeći ni pred iskazima čeznutljivosti vagnerijanskog nasljeđa ili pak prozračnosti i morskih glasova debisijevske provenijencije. Možda je riječ o svojevrsnu glazbenom neoromantizmu, a nedvojbeno o eklektičnom pristupu glazbenoscenskom stvaralaštvu u vremenu koje uporno podnosi oznaku postmodernizma, a u kojemu prevladava želja za dopadanjem i privlačenjem što većeg kruga slušateljstva te nastavljanjem operne tradicije koja treba djela prikladna za ponavljana izvođenja. Uostalom, financijski je ulog priličan i treba ga potvrditi i po mogućnosti vratiti.

Oceane je mlada žena koja se pojavljuje niotkuda, ženski lik poznat u literaturi i kao Mélisande, Rusalka ili Undine, to je Meluzina, tajanstvena ljepotica koja izranja iz morske površine i u more se vraća, a vrlo ga impresivno, pjevački dojmljivo sjajnim, zvonkim glasom utjelovljuje švedska sopranistica Maria Bengtsson, tjelesno krhka i vrlo lijepa. Između Oceanina izranjanja i utapanja događa se radnja lišena osobite aktivnosti protagonista u kojoj pozornost privlače naglašene plesne situacije glavnog lika i zborskog ansambla. Muški lik, Martin von Dircksen, zaljubljuje se u Oceanu na prvi pogled i muški je zainteresiran za bračno sjedinjenje, a u interpretaciji austrijskog tenora Nikolaia Schukoffa uvjerljiv je u očitoj prizemljenosti. Svojevrsni buffo-par, likovi dr. Alberta Felgentreua i Oceanine pratilje Kristine, u tumačenju Christopha Pohla i Nicole Haslett, dobra su protuteža eteričnosti Oceane i atmosferi koju, nepromjenjivo tijekom dva čina i devedeset minuta, prikazuje scena s pozadinom morske površine bez kulisa i elegantnim crno-bijelim kostimima koji asociraju ugođaj fin de sièclea. Valja navesti i glasovno moćna basa Alberta Pesendorfera u ulozi moralizatorskog pastora Baltzera i iskusnu sopranisticu Doris Soffel u ulozi Madame Luise, vlasnice hotela u kojemu se radnja tog ljetnog komada događa.

U DOB-u je postavljena nova opera koja poštivanjem temeljnih standarda glazbenog kazališta, glazbom koja je kompleksno promišljena, a nadasve funkcionalna, nedvojbeno privlači ljubitelje opere. Potreba za novim djelom znak je životnosti opere kao forme i kao djelatnosti, a to svima dobro dođe.