Novi pristup hrvatskoj medievistici

Svi oni znanstvenici s raznih područja društveno-humanističkih znanosti koji se izravno bave ili u svojim istraživanjima razmatraju neke aspekte hrvatske medievistike, odnosno hrvatskog srednjeg vijeka, ali i šira publika koja je u Hrvatskoj uvijek pokazivala priličan interes i simpatije prema raznolikim hrvatskim srednjovjekovnim pojavama, s velikim su zadovoljstvom dočekali novost da je potkraj 2017. objelodanjena knjiga Leksikon hrvatskog srednjovjekovlja koju su priredili Franjo Šanjek i Branka Grbavac. Iako danas u Hrvatskoj postoje razne vrste priručnika koji se bave određenim segmentima srednjovjekovne povijesti (pravno-financijski rječnici, pravni rječnici, priručnici vezani uz kronologiju, diplomatiku i paleografiju, povijesnu metrologiju, vodene znakove, rječnici srednjovjekovnog latiniteta te druge vrste znanstvenih priručnika bliskih ili pripadnih leksikografskim i enciklopedijskim izdanjima i formatima), povjesničari, povjesničari umjetnosti, filolozi, lingvisti, pravni povjesničari, arheolozi, antropolozi, povjesničari znanosti i znanstvenici drugih društveno-humanističkih disciplina željno su iščekivali i konačno dočekali izdavanje suvremenoga leksikografskog izdanja u kojem je u središtu kronološkog i tematskog razmatranja razdoblje srednjeg vijeka, odnosno razdoblje koje je uvriježeno trajalo od otprilike 5. do početka 16. stoljeća.

Izd. Školska knjiga, Zagreb, 2017.

Ovim leksikonom hrvatska znanost dobila je priručnik koji neke zemlje, poput Njemačke ili Velike Britanije, imaju već nekoliko desetljeća. Također, njime se istraživačima i zaljubljenicima u hrvatsko srednjovjekovlje omogućava uvid ne samo u problematiku najvažnijih osoba i događaja kojima je Hrvatska u srednjem vijeku obilježila ili obogatila cjelokupnu europsku povijest nego se poimanje hrvatskog srednjovjekovlja proširuje na dosad marginalizirane teme, ne samo unutar leksikografije i enciklopedistike već i unutar same historiografije, kao što je pitanje društvenog i pravnog uređenja urbanih i ruralnih zajednica, pitanje raznolikosti hijerarhijskog ustroja srednjovjekovnih hrvatskih zemalja, uloga marginaliziranih (iako u europskoj medievistici poznatih i priznatih) pojedinaca u kreiranju europske srednjovjekovne civilizacije na više razina – slavenskoj, srednjoeuropskoj, bizantskoj i u najvećoj mjeri zapadnoeuropskoj.

Neraskidivo povijesno
tkivo Europe

Pored toga, u leksikonu su razmotrena pitanja posebnosti pravnog, kulturnog, vjerskog (primarno kršćanskog), gospodarskog i drugih vidova povijesnog razvitka na hrvatskim prostorima uvjetovanih specifičnim geostrateškim, kulturološkim ili civilizacijskim položajem hrvatskih zemalja i pojedinih hrvatskih regija u odnosu na druge europske regije u srednjem vijeku. Istovremeno leksikon donosi niz podataka o povijesnim procesima po kojima se hrvatske zemlje uklapaju u opće europske civilizacijske tijekove, a koji je čine dijelom neraskidivog europskog povijesnog tkiva i postavljaju je u jedinstvenu povijesnu mrežu europskog srednjovjekovlja.

Takav leksikografski pristup hrvatskom srednjovjekovlju bitno je umanjio broj natuknica o već toliko eksploatiranim i istraženim pojedincima ili događajima, što je omogućilo unošenje niza opsežnijih natuknica o djelovanju pojedinaca u hrvatskom srednjovjekovlju kojih važnost tijekom 19. i 20. stoljeća nije zapažena, o različitim povijesnim sustavima tzv. dugog trajanja kao što su razvoj gospodarstva utemeljen na kasnosrednjovjekovnim teoretskim radovima, razvoj kanonskog i civilnog prava, teologije s posebnim naglaskom na skolastiku, filozofije, školstva, bibliotekarstva, razvoj redovništva i drugi procesi vezani uz Crkvu ili religioznost, medicinu, društveno uređenje urbanih i ruralnih zajednica na hrvatskim prostorima s posebnim prikazom razvoja odnosno društvenog, pravnog i gospodarskog uređenja kontinentalnih slobodnih kraljevskih i tavernikalnih gradova te obalnih komuna.

Doduše, leksikon nije mogao izbjeći navođenje najvažnijih osoba iz hrvatskoga političkog i vojnog života srednjeg vijeka, ali sa znatno manje redaka nego u dosadašnjim enciklopedijskim i leksikografskim izdanjima. Pored takvih osoba donose se i natuknice o hrvatskim vladarskim dinastijama srednjeg vijeka (Arpadovići, Anžuvinci, Luksemburgovci), ali su one predstavljene u kratkim crtama jer o njima doista postoji opsežna historiografska literatura, hrvatske i strane provenijencije. S obzirom da je cijeli leksikon prepun natuknica o dosad slabo istraženim, ali u hrvatskim, a ponekad i europskim razmjerima, veoma važnim osobama, srednjovjekovnim pojmovima i sustavima prava, gospodarstva, Crkve i crkvenog uređenja, feudalnom uređenju svjetovnih i crkvenih posjeda i nizu drugih tema, jasno je da je leksikon apsolutna novina u okvirima humanističkih znanosti u Hrvatskoj. Originalna tumačenja i na potpuno nov način protumačene ideje o nizu srednjovjekovnih iz pera vrhunskih suradnika koji su, uz spomenute urednike, oblikovali i osmislili ovaj leksikon čine to djelo apsolutno nezaobilaznim. I to prije svega za sve one istraživače kojima nije jasno ili koji nisu sigurni u točno značenje pojedinih srednjovjekovnih pojmova iz područja prava, teologije, redovništva, kaptola, hereza, crkvenih i svjetovnih ustanova kao što su kaptoli ili gradski magistrati, društvenih elita i osoba na rubu društva, poreznih sustava, urbara, djelovanja notarijata, zatim pitanja iz pomoćnih povijesnih znanosti – kao latinska paleografija, metrologija, kronologija, sfragistika ili numizmatika – svaki će istraživač pronaći odgovor na neko od spomenutih ili drugih sličnih pitanja karakterističnih za srednji vijek. Osobito je važno što su svi suradnici nakon tekstualnog djela natuknice pridodali i koristan popis referentne literature, koja zainteresirane osobe može uputiti na čitanje domaće i strane literature. Koliko je svaki pojedini autor stajao iza svojih napisanih riječi, kazuje i činjenica da su uza svaku natuknicu pridodani i inicijali autora, prema kojima ih možemo prepoznati, a time i eventualno dalje konzultirati.

Istaknuti Hrvati

Važno je istaknuti da su osobe koje se obrađuju u leksikonu one koje su na određeni način osobno povezane uz neka zbivanja u hrvatskoj srednjovjekovnoj povijesti, pa se tako među promatranim pojedincima razmatraju i kroničar Ivan Đakon, niz papa kojih je djelovanje utjecalo na ustroj i kretanja u Crkvi na području današnje Hrvatske, likovi i autori žanra hagiografije, a prije svega sv. Jeronim, kojem se zbog važnosti za hrvatsku humanističku i posthumanističku misao na cijelom istočnojadranskom prostoru pridaje veliko značenje, baš kao i sv. Ivan Kapistran, franjevački svetac koji je obilježio hrvatsku povijest sredine i druge polovine 15. stoljeća. Istodobno, koncepcija je bila usmjerena na doprinos osoba rođenih u srednjovjekovnoj Hrvatskoj, kao što je slučaj sa Hermanom Dalmatinom, a koje su uvelike pridonijele razvoju europskih spoznaja o islamskoj civilizaciji i njezinim dostignućima.

Baš kao što autori pojedinih natuknica donose niz novih podataka o osobama koje su više bile vezane uz religijsku, teološku, umjetničku ili intelektualnu sferu svakodnevnog života u srednjovjekovnoj Hrvatskoj te povezuju njihov život, djelovanje ili simboličko značenje uz suvremena znanstvena, medicinska, umjetnička i druga područja djelovanja u svakodnevnom životu, velik broj natuknica posvećen je, primjerice, sustavu društvenog uređenja srednjovjekovnih hrvatskih zemalja s posebnim obzirom na razmatranje pravne terminologije. I doista, ovo je prvi put da se u leksikografskom izdanju, ali i u hrvatskoj medievistici na metodološki suvremen način, uz odlično poznavanje strane i domaće relevantne literature, ali i velikog broja izvora kao što su statuti gradova, povelje slobodnim kraljevskim gradovima i drugih vrela, razmatraju teme koje nikada nisu dostojno obrađene u našoj medievistici.

Novi pristup

Ovaj leksikografski pothvat, u kojem svaki ozbiljni istraživač hrvatskog srednjovjekovlja može pronaći određene nedostatke, odnosno natuknice koje bi po zadanim kriterijima samih priređivača trebale ući u pojmovnik, pa tako i tekst Leksikona, ali opravdanje izbora samo dijela takvih natuknica možemo pronaći u dvije činjenice: prvo, radi se o prvom leksikonu hrvatskog srednjovjekovlja izrađenom za prostor Hrvatske, pa su već sve nove natuknice neizmjerno bogatstvo za hrvatsku medievistiku; to znači da se samo može očekivati da neki novi entuzijasti na temeljima izgrađenim u ovom djelu izrade još voluminozniji i detaljniji leksikon s natuknicama koje ovdje nisu uzete u obzir: drugo, natuknice, a time i sadržaj određene su u prvom redu područjima kojima se bave pojedini suradnici na projektu, pa će u nekom budućem leksikonu rad zacijelo biti proširen na područja iz hrvatskoga srednjeg vijeka koja u ovom izdanju nisu uzeta u obzir.

No, zaključimo, priređivači i suradnici u pripremi Leksikona hrvatskog srednjovjekovlja postavili su sjajne smjernice i metodološke obrasce te obradili niz dosad potpuno zapostavljenih, a važnih natuknica iz raznih aspekata srednjovjekovnoga hrvatskog svakodnevnog života, što bi trebalo postati i osnovna smjernica u budućem radu na području leksikografskog istraživanja hrvatskog srednjovjekovlja. Stoga je ova knjiga doista vrijedno djelo i proizvod zajedničkoga napora ponajboljih znanstvenika raznih humanističkih područja u nastojanju leksikografskog tumačenja nekih od ključnih pojmova i osoba zaboravljenih na margini leksikografije i enciklopedistike. Upravo zbog takva pristupa listanje Leksikona hrvatskog srednjovjekovlja omogućuje prije svega mlađim znanstvenicima upoznavanje s novim srednjovjekovnim temama, osobama, pojavama i procesima koji omogućuju dodatni, dublji humanistički analitički pristup, a time i rasvjetljavanje nekih, dosad nedodirnutih, područja hrvatske medievistike.