Guberina, Gunjača i Abadžić

Godine 2019. prvi sam put došla na Mljet, zadnji veći hrvatski naseljeni otok na kojem još nisam bila. Muž i ja imali smo davni plan da posjetimo sve hrvatske naseljene otoke (ostala su nam još dva, tri manja), a Mljet nam je uvijek nekako izmicao. Do ove godine. Koliko god mi je drago što smo ga konačno vidjeli, toliko se s njim događa kao i sa svime viđenim. Ta bijela (još neotkrivena) točka liši te svakoga zamišljanja, pa koliko god s jedne strane dobivaš, s druge i gubiš.

Sjedeći tako na balkonu hotela Odisej u Pomeni, jedinog hotela na otoku, čitala sam knjižicu Mljet – Odisejev otok Antuna Tonka Vojvode, Zagreb, 1999. O gospodi iz naslova nisam uopće razmišljala. Oni su se kasnije povezali sami. Volim saznati što više o nekom kraju iz pera lokalnoga znalca, što ova knjižica svakako pruža. Na jednom mjestu naišla sam na Protokol učinjen kod Kapetanata od Ćakula u Dubrovniku na 10 Magja 1889 prid svijem dolipotpisanjem (o parnici i nagodbi Mljećana s Austrijom), a u njemu me privukao dio jedne rečenice: „… borova kora na maštenje mreža i ženskijeh gunja“. Znajući za značenje gunja kao deke ili pokrivača, ovo mi se značenje nije uklapalo. Jer sam znala premalo, pa sam htjela saznati i nešto više.

Naravno, gunj mi je bio poznat otprije. Samo u kojem značenju? Onom koje se odnosi na deku, debeli pokrivač od vune ili sukna, ćebe, biljac, sukanac. U hrvatskim narodnim nošnjama gunj je muški odjevni predmet od tamnosmeđega ili crnoga sukna krojen kao haljetak bez rukava ili kaput s uskim rukavima, dugačak do pojasa ili do koljena. Mogao je biti i zimski muški kaput, ali i odjevni predmet za žene i djecu. U spomenutom dokumentu iz Dubrovnika riječ je upravo o ženskim haljinama, što je još jedno od značenja gunja (haljine).

Negdje je gunj i muška seoska gornja haljina od sukna, obično s rukavima, dugačka do koljena ili nešto kraća, što je vrlo slično kaputiću. Potvrde nalazimo i u hrvatskih pisaca („Sa ramena visio im sur gunj“, Šenoa). No gunj može simbolizirati cijeli jedan stalež, seljake, kao što kaput simbolizira sve one koji svoj kruh ne zarađuju kopanjem, pa se javila i poslovična opreka: nećemo više gospode za vratom, sad sudi gunj i kožuh. Kaput se više ne pita. Osim sintagme gunj i kožuh, poznata je i jedna slična: gunj i opanak, potaknuta tipičnom seoskom nošnjom.

Kako gunj potječe od grč. gunna, krzno ili kožuh, jasno je da gunj može biti i kožuh, dugačak ili kratak i širok kaput od ovčjih koža s runom unutra, krzneni kaput ili bunda. Očito je nekoć bio dulji nego kako ga zamišljamo danas, jer evo jednoga primjera iz vojničkoga života: „Svaki će se vojnik moći pokriti ovčjim kožuhom“, piše Ljudevit Jonke u prijevodu Hašekova romana Doživljaji dobrog vojaka Švejka, 1953. Kad već spominjem vojsku, evo i koporana, tal. capperone, vojničke bluze koja se zakopčava sa strane. Na alkarima je kumparan od smeđega sukna za alkarske momke, a od crvene čoje s kitama za arambašu.

Na smotrama folklora vidimo i kožuh, kožu, kožuv, kožušinu, kodžu – sve izrazi zabilježeni za ukrasni krzneni prsluk ili kaputić, često sa stakalcima i srcima, a takav može biti i dugački krzneni kaput. Negdje se riječ javlja i u obliku kožun, no i kožun  i kožnjak (osim kad se tako kaže za kožnate jakne ili kapute u šatrovačkom jeziku) mogu znači kožnati bič. Jasno je onda da se među kožusima, tim ukrasnim prslucima ili kaputićima, nalaze u narodnoj nošnji i jeleci (tur. yelek, prsluk).

Ipak, značenje gunja najčešće vezujemo uz debeo pokrivač od grube vune, biljac, bijelj, ćebe (tur. kebe), guber. Tako u Šegrtu Hlapiću Ivane Brlić Mažuranić gunj je bio samo pokrivač, ne dio narodne nošnje: „Imao je jednu tvrdu slamaricu, poderan gunj …“ (kurziv N. O.). Premda neki rječnici guber izvode iz mađ. guba, ćebe, gunj, pokrivač, deka, mislim da je podrijetlu bliži etimolog Petar Skok, koji guber, taj debeli vuneni pokrivač koji se tka od vunenih otpadaka, izvodi od alb. guverta, a ovo od lat. cooperta (coopertus, cooperire, zatvoren, zatvoriti). Pokrivač za postelju, mahom širu, bračnu, stoga i zovemo koperta ili koperdeka, gdje je drugi dio, deka, izveden iz njem. Decke, što može značiti pokrivač, pokrov, ćebe, deka, guber, gunj, ali i krov, tavanica, strop. Potonje značenje pokriva u dubrovačkom govoru kupijerta. Svi koji su nešto gradili dobro znaju što znači doći do prve deke. Mnogi su godinama i živjeli u takvu nedovršenom zdanju, iz kojega su stremile uvis željezne šipke da eventualno dosegnu koju višu etažu, što mnogi ipak nisu dočekali. 

Guber je, osim već opisanoga pokrivača, bio i dio narodne nošnje balkanskih pastira, nešto poput dugačkoga kaputa (što dobro opisuje njem. Mantel), iz čega se razvio antroponim (prezime) Guberina, najčešće u Šibeniku. I guber i gunj dali su frazem istoga značenja: „Treba se pružiti prema gunju, dragi moj!“ (Ivo Frangeš u prijevodu djela Giovannija Verge Meštar don Gesualdo, 1947). A tko se pruža preko gubera, taj pokušava nešto iznad svojih mogućnosti. Prema guberu valja se pružati znači živjeti prema svojim mogućnostima.

Kako je aba bila domaće sukno (čoha je bila ono ljepše i mekše, kupovno, a aba grublje i deblje domaće sukno), a mogla je biti i ogrtač skrojen od abe (tur. aba od perz. ‘abā), u priču je uplovio i ovaj turcizam, a s njim i majstor koji je izrađivao odijela od abe. Bio je to suknar ili abadžija. Tako smo ušli u trag i pod kožu gospodi iz naslova koja se nužno nisu morala poznavati, no ipak su imala nešto zajedničko: Petru Guberini, jezikoslovcu, i Špiri Guberini, glumcu; Stjepanu / Stipi Gunjači, povjesničaru i arheologu, te, recimo, Stanku Abadžiću, umjetničkom fotografu. Prezimena im povezuje zajednički izvor: riječi gunj, guber i aba.