Fenomen istrijanstva

„Nitko ne ljubi domovinu zato što je
velika, već jer je njegova“
(Seneka)

Politika identiteta, kao i svojevrsni fenomen istrijanstva, za one koji imalo poniru u stvarnu političku i zbiljsku situaciju u Istri, kao pojava i nije osobita novost. Razmatrajući neke od temeljnih odrednica nacionalnog identiteta, fenomen istrijanstva u samoj svojoj biti odstupa od nekih uobičajenih činjenica koje vežemo uz nacionalni identitet, barem kada je riječ o definiciji istrijanstva u režiji IDS-a.  Knjiga IDS – (ne)uspjeh istarskog regionalizma Tatjane Tomaić znanstveni je magistarski rad, koji je autorica obranila u lipnju 2012. na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu, pod mentorstvom Tihomira Cipeka, koji je uz Nevija Šetića s Filozofskog fakulteta u Puli recenzent spomenuta naslova. Knjiga je objavljena u nakladništvu Despot Infinitusa te u sunakladništvu Ogranka Matice hrvatske u Rijeci.

Tatjana Tomaić, Tihomir Cipek i Nevio Šetić

Tatjana Tomaić doktorandica je Fakulteta političkih znanosti, znanstvena grana Komparativna politika te priprema doktorsku disertaciju s temom Politike identiteta: studija slučaja – Hrvatska demokratska zajednica (HDZ) i Istarski demokratski sabor (IDS). Zaposlena je u Institutu društvenih znanosti Ivo Pilar. U suautorstvu s Mirelom Altić napisala je knjigu Hrvatsko-slovenska granica na rijeci Dragonji. Taj je naslov dobio Zlatnu povelju Matice hrvatske za 2014.

Izd. Despot Infinitus i OMH
u Rijeci, 2018.

Kao osnovni cilj same magistarske radnje, odnosno knjige, autorica navodi znanstveno istraživanje IDS-ove politike identiteta s obzirom na regiju i proces razvoja istarskog regionalizma koji proizlazi iz tih sveobuhvatnih procesa. Djelo je koncipirano kroz uvod te šest poglavlja, popraćeno literaturom i prilozima. Uz povijesno-politička obilježja Istre, autorica prikazuje kompleksnu situaciju predratnog, ratnog i poratnog stanja Drugoga svjetskog rata te Domovinskog rata u Istri. Svojevrsno omeđivanje tim događajima prikaz je konkretnijega vremenskog okvira koji prethodi ili je konkretnom zbiljom naslovne teme. Demokratske promjene te formiranje višestranačja u Istri rezultira pojavom brojnih stranaka i/ili pokreta (Istarske nezavisne stranke, Jedinstveni demokratski front za autonomiju Istre, Istarska pučka stranka, Istarska liberalna stranka, Istarski demokratski sabor) koji su u svome imenu koristili pridjev istarski, naglašavajući time pripadnost određenom podneblju, zavičaju. Dvadeset i pet godina nakon toga opstao je samo Istarski demokratski sabor. U samom procesu stvaranja i u počecima Istarski demokratski sabor bio je smišljen kao stranka koja djeluje u Istri (kao regiji) neomeđen nacionalnim granicama, sa željom i tendencijom stvaranja Istre regije u Europi regija. Regionalizam kao pojam i proces tumačeni su u okviru pregleda nastanka te u razvojnim razlikama, dok je regionalizam IDS-a uspoređen s regionalizmom u poimanju i primjeru u ostalim europskim zemljama. Kao temeljna okosnica knjige tumačenje je istarskog regionalizma te analiza transregionalizma, autonomije, autonomaštva, autonomizma i iredentizma u izjavama čelnika i članova IDS-a te stranačkim dokumentima. Politička razmišljanja članova, programi i izjave čelnika IDS-a doživljavaju stanovitu kritiku u ranim devedesetim godinama, što je rezultiralo nekim političkim promjenama, odnosno neslaganjima unutar same stranke. Autorica donosi bogat prikaz temeljen na člancima i izjavama objavljenima u Glasu Istre. Kroz viđenje regionalizma i većeg stupnja autonomije te regionalnog izjašnjavanja kao zamjena za nacionalno izjašnjavanje, koje se početkom devedesetih godina u Istri pokazalo u znatnom postotku, pokušaj je stvaranja političkog manevarskog prostora, koji bi (je) trebao pogodovati formiranju politički diskutabilnih ideja i stavova. I sam naziv stranke (Istarski demokratski sabor) te grb i simbolika triju koza opravdavaju određenje sumnje, kad se u razmatranje uzme poimanje nejasne granice Istre regije, transregionalno uređenje, te odnos IDS-a prema državnim institucijama u godinama formiranja Republike Hrvatske kao suverene i samostalne države.

Odnos IDS-a spram talijanske nacionalne manjine te političko iskorištavanje Talijana kao vlastitog (ekskluzivnog) brenda prikazani su kroz pitanje položaja Talijana te uporabe talijanskog jezika i potenciranje dvojezičnosti. Autorica u zaključku izdvaja nekoliko temeljnih odrednica poput istrijanstva kao projektnog identiteta, budući da regionalno izjašnjavanje, temeljeno na rezultatima popisa stanovništva 1991. i 2001, nije zaživjelo. Političko djelovanje IDS-a u devedesetim godinama pokazalo se kao djelovanje koje je imalo negativnu ulogu u procesu demokratske konsolidacije i društvene stabilizacije u Hrvatskoj, a formiranje i iskorištavanje Talijana kao brend za očuvanje vlastite (devijantne) regionalne ideje. Knjiga je izvanredan doprinos znanstvenom diskursu te čini temelj daljim znanstvenim istraživanjima djelovanja (Ne)Istarskog (ne)demokratskog sabora. Knjiga je predstavljena u Zagrebu, u Matici hrvatskoj, 30. svibnja.