Sigurnost kao prioritet

Prelazak Multinacionalne bojne iz Republike Hrvatske u Mađarsku, a potom i dolazak stranih helikoptera svjedoče kako je uslijedila faza velikih vojnih vježbi na teritoriju naše zemlje. Immediate Response 19 međunarodna je vježba koja se provodila od 10. svibnja do 6. lipnja na teritoriju Republike Hrvatske, Slovenije i Mađarske. Međunarodnom vojnom vježbom koja je bila glavni vojni događaj u obuci, ujedno se obilježavala deseta obljetnica članstva Republike Hrvatske u NATO-u. Ciljevi se dakako nisu tu zaustavili. Brojni su te se neki mogu tek pretpostavljati, no sigurno je kako je jedan od njih i uvježbavanje snaga zemalja članica Američko-jadranske povelje ili A-5-inicijative. Riječ je o inicijativi za političko-sigurnosnu suradnju u jugoistočnoj Europi, kojom je Republika Hrvatska predsjedala 2016. Američko-jadranska povelja osnovana je 2003. a njezine su članice: Albanija, Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Makedonija, Sjedinjene Američke Države te Hrvatska. U njezinu radu kao zemlje promatrači sudjeluju: Kosovo, Slovenija i Srbija. Logično je stoga kako je upravo Zapovjedništvo američkih snaga za Europu (USEUCOM) planiralo i usmjeravalo vježbu.

Važno je napomenuti da je Američko-jadranska povelja način jačanja regionalne suradnje zemalja jugoistočne Europe, ali i šire, euroatlantska perspektiva regije te politika otvorenih vrata za aspirante ulaska u Sjevernoatlantski savez. Suradnja zemalja A-5-inicijative ne zadržava se tek na sigurnosnim i obrambenim pitanjima, već se odnosi i na političke i ekonomske interese, a osnovale su je Albanija, Hrvatska, Makedonija i SAD sa svrhom pomoći zemljama koje teže ulasku u NATO.

Vojna vježba na poligonu Eugen Kvaternik u Slunju  / Snimila Kristina Štedul-Fabac / PIXSELL

Postojanje europskih obrambenih snaga, koje se brojnošću doimaju neznatnim jer su u nastajanju, postavlja pitanje u kojoj će mjeri to utjecati na Američko-jadransku povelju, ali još više na NATO u cjelini. Njemačka je kancelarka Angela Merkel, poduprijevši inicijativu francuskoga predsjednika Emmanuela Macrona o formiranju europskih vojnih snaga, zapravo obznanila suradnju na europskoj sigurnosnoj i obrambenoj razini, ne ostajući tek pri normativnoj i potpornoj snazi, već je putem Europske sigurnosne i obrambene politike ukazala na svoju ulogu aktivnog čimbenika u oblikovanju međunarodne sigurnosti. To je ujedno predmet nepotpuna slaganja među članicama Europske Unije. Francuska je kao velika vanjskopolitička sila inicirala i ustraje na zajedničkom financiranju područja sigurnosti i obrane. S druge strane Velika Britanija, koja je na putu izlaska, protivi se europskim oružanim snagama, a s njom se slažu Grčka, Cipar, Bugarska i Rumunjska, smatrajući kako NATO treba ostati glavni vojni savez za Europu.

Moć i zajedništvo

Immediate Response 19, osim spomenutih ciljeva, također nastoji povećati interoperabilnost među ovim partnerskim zemljama: Albanija, Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Francuska, Hrvatska, Italija, Kosovo, Litva, Mađarska, Njemačka, Poljska, Sjeverna Makedonija, Slovenija i Ujedinjeno Kraljevstvo. Zapovjedništvo nad Multinacionalnom bojnom dodijeljeno je Oružanim snagama Republike Hrvatske, što je podrazumijevalo zapovijedanje bojnom te drugim vodećim stožernim mjestima. Zapovjednik bojne bio je pukovnik Samir Mršić. Uvježbavanje mobilnosti savezničkih i partnerskih snaga posebice u postupku prelaska granice (Border Crossing Operations) jako je važno, stoga i posebno naglašen dio vježbe IR 19. Posebno je važno poštovati sve procedure prilikom prelaska u drugu zemlju, odnosno ulaska na njezin teritorij jer je riječ o suverenim zemljama, što je specifično s obzirom da vojne snage imaju veliku moć. Stoga im se i u zemljama kojima jamče sigurnost zabranjuje političko i svako drugo okupljanje i aktivizam. Vojne snage služe kako državi tako i sigurnosti društva u cjelini, sukladno direktivama vladajućih. Prelazak granice i ulazak na teritorij druge zemlje bez njezine dozvole znači napad na sve što zemlja podrazumijeva: stanovništvo, teritorij i suverenost.

Završna faza vježbe IR 19 odvijala se na hrvatskom teritoriju 1. lipnja te se nastavila još dva dana. Prva od ukupno šest kolona Multinacionalne bojne s 566 sudionika, od kojih je 218 bilo pripadnika Hrvatske vojske, 120 vozila iz devet savezničkih zemalja, sudjelovala je u organiziranom, ujedinjenom i mirnom prelasku vojnih snaga iz jedne države saveznice u drugu. Kretanje je bilo u pratnji vojne policije s vojnog poligona u Slunju preko graničnog prijelaza Goričan 2 prema Mađarskoj. Vojne snage vraćale su se iz Mađarske 4. i 5. lipnja. Zbog hodnih kolona lokalne prometnice od Slunja do Karlovca te autoceste A1 od Karlovca do Zagreba i A4 od Zagreba do graničnog prijelaza s Mađarskom Goričan 2 bile su nešto manje prohodne, iako se hodne kolone planiralo u različitim intervalima.

Da tu vojne vježbe ne prestaju bar za ovaj dio godine svjedoči dolazak helikoptera ratnih zrakoplovstava Francuske i Velike Britanije 10. lipnja u Zemunik. Tim činom započela je nova vojna vježba Swift Response 19 koja završava 29. lipnja a u Hrvatskoj će se provoditi još i u vojarni u Udbini, na vojnim poligonima u Slunju i nedaleko od Knina te u Rumunjskoj i Bugarskoj. Hrvatska sudjeluje kao zemlja domaćin ove vojne vježbe zračno-desantnih postrojbi, koja osim navedenih helikoptera uključuje i izrazito mehaniziranu satniju Hrvatske kopnene vojske koja ima ulogu suprotne strane zračnim snagama. Osim 15 helikoptera u Hrvatsku je došlo 170 vozila i oko 500 pripadnika britanskih i francuskih oružanih snaga s ciljem promicanja sigurnosti i stabilnosti jugoistočne Europe kroz Globalne snage za odgovor SAD-a koje se sastoje od osam NATO članica.

Velika je čast bila za Republiku Hrvatsku, ali i Oružane snage, da je prilikom obilježavanja obljetnice pristupanja NATO-u zapovjedništvo nad Multinacionalnom bojnom dano pripadnicima Hrvatske vojske te da se sama vježba odvijala upravo na hrvatskom teritoriju, jednako kao i vježba SR 19 koja je uslijedila nakon toga. Novo poimanje sigurnosti, koje je nužno zbog raznovrsnih ugroza, zahtijeva združeno djelovanje država, ne samo na regionalnoj razini nego i globalno. Vojne snage više nisu klasični donositelji trijumfa i mira nakon ratova, već povećanom operabilnosti djeluju u različitim aktivnostima osiguranja nacionalnih i međunarodnih interesa. Nacionalna sigurnost nije moguća bez sudjelovanja u različitim regionalnim i međunarodnim organizacijama. Republika Hrvatska proaktivna je u tom području, što se vidi i u njezinu sudjelovanju u osiguranju i potpori miru i združenim djelovanjima. Oružane snage Republike Hrvatske imaju međunarodno priznatu veliku ulogu, koju su stekle inicijativama u misiji u Afganistanu, operaciji na Kosovu, misiji u Iraku i NATO-ovim aktivnostima u Poljskoj. Najavljeno je kako će upravo Republika Hrvatska postati ­NATO-ov Centar za obuku specijalnih zračnih snaga, radi čega bi uskoro u Hrvatsku trebala pristići dva iznadprosječno kvalitetna helikoptera. Potkraj svibnja potpredsjednik Vlade i ministar obrane Damir Krstičević izjavio je da se priprema zakon kojim bi se uredilo osnivanje međunarodnih zapovjedništava i drugih vojnih tijela koja bi imala zadaću razvoja zajedničkih ciljeva i sposobnosti država kao rezultat pripadanja međunarodnim organizacijama.

Hrvatska vojna snaga

Koliko je za Hrvatsku važna vojna snaga, na stanovništvo ostavlja dojam, upravo uzastopni slijed događaja; prvo proslava 28. obljetnice formiranja Oružanih snaga Republike Hrvatske, Dana Hrvatske vojske i Dana Hrvatske kopnene vojske, koja se obilježila prigodnim programom od 24. svibnja do 30. svibnja diljem Hrvatske te dva dana poslije završna faza vježbe Immediate Response 19 od 1. do 5. lipnja i u konačnici vojna vježba od 10. do 29. lipnja pod imenom Swift Response 19.

Za Hrvatsku je osobito važna regionalna stabilnost, koja je među temeljnim vrijednostima Američko-jadranske povelje. Na sastanku inicijative u srpnju prošle godine održanom u Zagrebu, potvrđeno je provođenje vojne vježbe kako bi se proslavilo članstvo Hrvatske u NATO-u te na taj način potaknulo druge zemlje na ulazak. Ministar obrane Krstičević rekao je da Američko-jadranska povelja ima veliku i jedinstvenu ulogu u iniciranju suradnje zemalja jugoistočne Europe, što je okvir i način ostvarivanja regionalne te u konačnici globalne sigurnosti.

Suradnja EU i NATO-a

Očigledno je iz svega kako se hrvatska sigurnosna politika sve više oslanja na NATO, no to ne isključuje sudjelovanje u Europskoj sigurnosnoj i obrambenoj politici, iako u manjem angažmanu. Od svake zemlje članice NATO-a očekuje se vojna potrošnja u iznosu od dva posto BDP-a, što rijetko koja čini, no ipak je ulaganje u vojno područje veće nego u sklopu drugih organizacija. Francuska i Njemačka snažno zagovaraju europski orijentiranu sigurnosnu politiku, nastojeći potisnuti utjecaj NATO-a, no nastavljajući suradnju s njim. Zbog toga raste pritisak SAD-a, koji se istovremno s navedenim događajima na hrvatskom tlu, provodio europskom turnejom američkoga državnog tajnika Mikea Pompea, koja je uključivala Njemačku, Švicarsku, Nizozemsku i Veliku Britaniju.

U Bruxellesu su se odvijali višestruki dogovori između Europske Unije i NATO-a o temi zajedništva i suradnje, što je rezultiralo stajalištem da ne bi trebalo dolaziti do preklapanja njihovih ovlasti te da je, kako stoji i u povelji Europske Unije, upravo NATO glavni promotor sigurnosti i stabilnosti kao najmoćnija politička i vojna organizacija. Potpredsjednica Komisije i visoka predstavnica Unije izvijestila je o postignutom napretku u sljedećim područjima: borba protiv hibridnih prijetnji, trgovanje ljudima, obrambene sposobnosti, obrambena industrija i obrambena istraživanja te partnerstva. U srpnju 2018. uoči sastanka na vrhu NATO-a EU i NATO potpisali su novu zajedničku izjavu, a u lipnju ove godine očekuje se izvješće o napretku u zajedničkom provođenju ciljeva.