Prvi svjetski rat očima gubitnika

Važna knjiga za razumijevanje ratnih strahota u razdoblju od 1914. do 1918. Prvi svjetski rat i kraj Habsburške Monarhije 1914‒1918. Manfrieda Rauchensteinera predstavljena je 12. lipnja u Matici hrvatskoj. Na početku pozdravnim govorima obratili su se Stipe Botica, predsjednik Matice hrvatske, Andreas Wiedenhoff, veleposlanik Republike Austrije i Susanne Ranetzky, ravnateljica Austrijskog kulturnog foruma u Zagrebu, nakon čega je voditelj Zorislav Lukić riječ dao predstavljačima Stjepanu Matkoviću s Hrvatskog instituta za povijest, Željku Holjevcu, ravnatelju Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar, Andyju Jelčiću, prevoditelju i samu autoru Manfriedu Rauchensteineru, uglednom povjesničaru i stručnjaku za vojnu povijest.

Predstavljanju je prisustvovao i autor Manfried Rauchensteiner / Snimio MIRKO CVJETKO

Rauchensteiner (Villach, 1942) je završio studij povijesti i germanistike na Bečkome sveučilištu i pomoćnih povijesnih znanosti na Austrijskome povijesnom institutu. Od 1966. radio je u bečkome Vojnopovijesnom muzeju (Heeresgeschichtliches Museum), kojemu je od 1992. do 2005. bio i ravnatelj. Predaje austrijsku povijest na Bečkom sveučilištu i na Diplomatskoj akademiji u Beču. Autor je petnaest knjiga te brojnih znanstvenih i stručnih priloga o austrijskoj i vojnoj povijesti objavljenih u časopisima i novinama. Istaknuo se i kao urednik i suradnik niza edicija i televizijskih produkcija vojnopovijesne tematike.

Dugi niz godina bavio se proučavanjem uzroka koji su prethodili ratu i njegovim posljedicama, što je na sustavan način, jasnim, ali i literarno uspjelim rečenicama, čitateljstvu predočio u opsežnoj knjizi (1055 stranica), koju je s njemačkog prema jedinstvenom mišljenju predstavljača izvrsno preveo Andy Jelčić. Riječ je o četvrtom jeziku na kojem je knjiga objavljena. Uz njemački original knjiga je već prevedena na engleski i mađarski, a osim zbog obujma za prevođenje je zahtjevna zbog vojne terminologije, pitanja nazivlja za određena oružja ili formacije, ali i književne ambicije koju djelo ima, kao što je rekao Jelčić.

Iako je dosad napisano mnogo knjiga koje se bave tom tematikom, u njima je, rekao je Stjepan Matković, „izostala dublja, fokusiranija i nijansiranija raščlamba zbivanja u Austro-Ugarskoj, toj složenoj državnoj konstrukciji u kojoj su se nalazili i Hrvati ili, kako mi to uobičajeno kažemo, upravno razdijeljene hrvatske zemlje. Upravo je zato knjiga profesora Rauchensteinera važna i za naše čitatelje jer u njoj, na temelju pogleda iz bečkih izvora, mogu pronaći mnoge odgovore na pitanja o anatomiji kasne Habsburške Monarhije i njezinu raspadu, koji je izazvao silne promjene u prilično velikom dijelu srednje i jugoistočne Europe.“

Izd. MH, Zagreb, 2019.

Kaže se da povijest pišu pobjednici, no ova knjiga posebno je zanimljiva jer se bavi temom velikoga rata iz očišta ne samo poražene strane nego i sile koja je nakon ratnog poraza prestala postojati, a hrvatskom čitateljstvu i zbog činjenice da je Hrvatska bila dio Monarhije i u ratu sudjelovala u njezinu sastavu. Upravo to istaknuo je Željko Holjevac rekavši kako za razliku od dosadašnjih prijevoda pojedinih djela zapadnih autora poput Pierrea Renouvina ili Davida Stevensona, koji i uz kritički pristup pretežno portretiraju zapadno bojište i posreduju poglede iz perspektive pobjednika, Rauchensteinerova knjiga omogućuje nužne uvide iz perspektive tadašnje poražene strane. Zato je hrvatsko izdanje knjige dobrodošao okvir za iscrpnije kontekstualno razumijevanje tadašnje hrvatske zbilje.

Na temelju ustrajna rada u arhivima Rauchensteiner na uvid daje širok spektar tema i niz podataka koji zajedno daju širu sliku stanja u Austro-Ugarskoj. Prikazuje gospodarsko stanje Monarhije neposredno uoči rata, ukazuje na recesiju i proizvodnju naoružanja kao jedinu zdravu gospodarsku granu. Piše kako je još 1914. iz austrijske tvornice Steyr i njemačke tvrtke Muser, koje su bile u kartelu, 200.000 pušaka prodano u Srbiju, uspoređujući to s narudžbama austrougarske vojske kojoj je 1911. bilo prodano oko 6500, a 1912. 2700 komada ručnoga oružja. Sagledava probleme časničkog kadra navodeći kako je 1887. u devetnaest kadetskih škola bilo 3333 gojenaca, dok ih je 1913. bilo tek 1864. Razloge između ostaloga vidi u niskim plaćama. Poručnik je 1910. godišnje zarađivao 3000 kruna, od čega samo 56 kruna mjesečno u gotovini, a ostatak je išao na razne vojne troškove poput vođenja časničkog kasina ili vojne glazbe. Navodi kako je 30 posto časnika bilo zaduženo, a 70 posto nižih časnika neoženjeno jer si nisu mogli priuštiti kaucije potrebne za osiguranje mirovine udovicama. Zatim piše o poskupljenjima koja su dovodila do pobuna u Beču, precizno raščlanjuje unutarnjopolitička pitanja i težnje brojnih nacija u sastavu Monarhije, ali i pretenzije susjednih zemalja, kao što su Italija ili Srbija. Rauchensteiner je posebno analitičan u raščlambi vojnog sustava, djelovanja i utjecaja tijekom ratnih godina te donosi mnoštvo podataka. Tako primjerice ističe kako se rat pripremao na Balkanu podastirući brojne činjenice poput izgradnje željezničke pruge iz Beča do Sarajeva, odakle je trebala ići do Mitrovice i Sandžaka, čime bi se otvorila mogućnost pristupa Solunu, što je izazvalo ogorčenje Srbije, koja je imala interese na tom području, te potporu Rusije, piše o dezertiranju vojnika pojedinih nacionalnosti itd.

Sam autor na predstavljanju je između ostalog rekao da je to možda trebao biti samo rat protiv Srbije, ali je automatikom saveza započet svjetski rat koji je u Austro-Ugarskoj lišio korijena oko milijun ljudi koji su bili prisiljeni pobjeći ili su evakuirani, zbog čega su, jer izbjeglice je ugarska vlada odbila prihvatiti, u austrijskome dijelu Carstva nastali golemi gradovi od baraka. S druge strane, u objema polovicama Carstva spremno su se prihvaćali ratni zarobljenici, kao zamjena za mobiliziranu radnu snagu. Milijun i pol Rusa, oko petsto tisuća Talijana, Srba i Crnogoraca došlo je i ostalo, većina do 1918, a do dva milijuna pripadnika k.u.k. vojske dospjelo je u rusko, srpsko i talijansko ratno zatočeništvo.

Završimo ocjenom Andyja Jelčića, koji je rekao kako je preveo preko dvjesto naslova, od kojih će trajno ostati možda njih dvadeset, a ova knjiga sigurno će biti jedna od njih. Riječ je o djelu koje će biti nezaobilazna literatura za svakoga koga će zanimati Prvi svjetski rat, njegovi uzroci, tijek i posljedice.